Na ovaj tekst potaknuo me isti slične tematike pod naslovom Diplome = obrazovanje? (te Mrakov komentar na isti tekst) na dobro poznatom kolaborativnom blogu pollitika.com. Obrazovanje je u nas kategorija kojem se ne mogu dičiti mnogi – brojke govore da imamo vrlo malo visokoobrazovanih ljudi, odnosno onih sa VSS i više. Osobno, imam VSS i na početku sam poslijediplomskog studija, no ne smatram time da sam nešto vrijedniji ili korisniji ovom društvu – ja to tek trebam pokazati.
Administrativno, imam šanse dobiti posao tamo gdje netko sa SSS ili VŠS neće moći pristupiti i tu je moja diploma vrlo korisna – naravno, s istog tog posla ja mogu biti vrlo lako najuren jer nisam pokazao spobnosti i znanje potrebne za nj. Ono što je prilično bitno jest da me moj studij naučio ponajviše načinu razmišljanja i da sam svojom voljom usvojio priličnu količinu znanja koja mi nije bila ispredavana ex cathedra, auditorno ili pokazno. Jest, ima kolega sa diplomom vrlo sličnoj mojoj diplomi, a koji ju možda i ne zaslužuju u potpunosti – no, završili su fakultet nakon nekog broja godina, ispunili su sve obaveze – i papir je njihov. No, staro je pravilo kako potvrde i diplome neće ni od koga napraviti boljeg čovjeka.
Činjenica jest da je sustav pomalo bedast – naši fakulteti u principu nisu loši, barem je takav onaj čiju diplomu posjedujem. Prilično ljudi dobro se je snašlo na raznim radnim mjestima i stranama svijeta, no tomu ih nije naučio fakultet, već ih je on samo na određeni način potaknuo. Sportskim rječnikom, mi smo zemlja u kojoj ima talentiranih individualaca, no nedostaje nam rad i finalizacija. Zbog toga imamo puno samostalnih i solo-igrača, ali organiziranih momčadi u kojima svatko radi dio posla je relativno malo. Dao bi se izvući i zaključak kako bi se oni koji su bili dobri igrači na fakultetu u životu snašli i bez njega; završili su ga zato što su ga i započeli i što su bili svjesni što im i u kojem slučaju ta diploma donosi – doduše, diploma ih neće naučiti u obavljanju gotovo niti jednog posla, no svakako će im usaditi jedan kvalitetan pristup problemu, odnosno poslu (ako se govori o dobrim igračima).
Koliko je zasluga samih ustanova u proizvodnji kvalitetnih ljudi kad se s njima vrlo malo radi individualno? Naime, često se događa da se kvalitetan čovjek na fakultetu prepozna tek kada dođe s dosta naučenih stvari i kada njemu više nije potrebno nekakvo usmjerivanje, već je taj čovjek gotovo usmjeren i njemu treba tek nekoliko finesa kako bi postao odličan u onome čim se bavi, odnosno, čime se želi baviti.
Šteta, naš obrazovni sustav previše je usmjeren na to kako riješiti one najslabije; često se prema njima grade pravila. Koliko to ima smisla, jasno pokazuju postoci onih koji nakon upisanog višeg obrazovanja isto privedu kraju.
No related posts.
5 Responses to “Školstvo i školovanje u našim okvirima”
nemam komentara . tema je preteska .
Diploma je samo jedna vazna stepenica u zivotu. Ona ne pokazuje znanje niti govori o maksimalnoj sposobnosti nekog covjeka.
Ona svjedoci samo da je covjek zadovoljio minimum uvjeta da mu se ona izda.
I pogresno je ocekivati da ce netko s faksa uskociti u neki posao i rasturati zato sto je zavrsio fakultet, ali moguce je vidjeti (po mom skromnom sudu) da ljudi sa diplomom pretjecu svoje kolege bez nje kad rade isti posao. Ne zato sto su ovi s diplomom bogznakako genijalni, nego zato sto imaju malo sire vidike.
No, ne mogu svoje podatke empirijski dokazati. A ne da mi se guglati.
Mislim da svatko tko zaradi diplomu u jednom razumnom vremenu i na pošten način (kupovanje ispita, lažiranja i sl.) svakako ima u sebi jedan voljni moment, skupa s dobrim živcima i strpljenjem. Jer, ne treba neka prevelika genijalnost u stjecanju diplome.
Možda i zato takvi ljudi, koji su navikli na svojevrstan dril tokom studiranja lakše podnose i dril na poslu jer su dosta puta bili u toj situaciji. No, nije samo diploma uvjet za to. U diplomu je utkano štošta, od druženja s ljudima koji su ti sličniji (sličan način razmišljanja), pa sve do oblikovanja specifičnog pogleda na situacije u struci; to se nažalost ne može samo tako dobiti van nekakvih obrazovnih institucija.
Naravno, nikako ne treba zaključiti da su ljudi bez nekog višeg obrazovanja manje vrijedni, to nikako – odnos prema radu i stvaranju dobiva se iz obitelji, a ne iz škole ili fakulteta.
Jaaako dobro!
Obrazovanje nije proizvodnja kobasica i ne može se očekivati finalni proizvod nakon tog “procesa” – toliko o “ljudima s papirom”.
) I ti onda kasnije u životu postaju solo igrači.
Da, glavna preokupacija bi trebala biti od dobrih napraviti još bolje, a ne od traljavih napraviti ljude s diplomom jer nam trebaju školovani ljudi.
Međutim to je oduvijek tako, po svim geografskim dužinama i širinama, teško se tu išta mijenja značajno i masovno.
Ja nekako oduvijek zagovaram svojevrstan elitizam – posvećivanje posebne pažnje onima koji “iskaču” prvenstveno zahvaljujući samima sebi. No drugi su problemi važniji, jel’, a ovi će se i onako sami snaći. Dakako. Samo to nema veze s organiziranim sustavom obrazovanja. Predlagati da škole (od osnovne nadalje) imaju elitne razrede najboljih znači izložiti se žestokoj kritici. Jer, pobogu, kako možeš tako “izdvajati” djecu?! E pa mogu, oni su i onako prirodno izdvojeni, stavi ih u što poticajnije okruženje i da vidiš kakva sve čuda mogu postići (bez ekstremnog forsiranja, naprosto zato jer uče s lakoćom). Stavi ih u prosječnu sredinu, utopio si ih u prosječnosti – osim onih “najžilavijih”
Istina, oduvijek je tako i teško se tu mogu očekivati neke velike promjene, jer elitizirati djecu od prvih dana strašno je kompleksno pitanje. Po meni, bolje bi bilo uvesti jasnije sustave nagrađivanja, pohvala, rada s naprednijima – mislim da jedinstvena matura ima tu neke šanse da se neke stvari počnu mijenjati.
I naravno, teško je provoditi revolucije u tom području – no, moguće je u kratkim periodima provoditi male korake u poboljšavanju situacije – bolje je 100 sitnih koraka, pa neka ih je pola u krivom smjeru, nego jedan ogroman koji bi bio potpuno promašen…