Jedan od razloga za pisanje tekstova na ovom blogu jest i taj što tako održavam kakvu-takvu razinu pismenosti. Naravno, moji tekstovi nisu imuni od pogrešaka, bilo stilskih, bilo gramatičkih, ali jedan budan par očiju često svrati na ove stranice i blagonaklono me upozori na pogreške koje sustavno ili slučajno radim (i na tome joj velika hvala).
U subotnjem Jutarnjem listu izašao je sjajan članak Diplomirali, a nepismeni u kojem se daje osvrt na jedan veliki problem koji je široko rasprostranjen u svim slojevima društva – vrlo slaba pismenost. Nebitno je radi li se o ljudima s fakultetom, srednjom ili višom školom (ne zaboravivši ni magistre ili doktore) – problem je podjednako zastupljen.
Osobno, zaposlen sam u tvrtki gdje većina ima stručnu spremu veću od srednjoškolske. Međutim, po e-mailovima koje dobivam baš se i ne bi moglo tako zaključiti. Projekat, dali, nebi, reči, neču, neznam, kak, šta samo su dio onoga što se može pročitati. Emailovi još i ne bi bili prevelik problem, ali tu su ugovori, korespodencija sa strankama, dopisi, molbe, odluke, rješenja – sve sa priličnom količinom pogrešaka.
Često se kaže kako treba čitati, no i kvaliteta čitanoga je u velikom padu. Prijevodi knjiga su loši, čitaju se perolaka štiva po portalima, a za ozbiljne članke, tekstove, knjige i slično nema interesa i/ili vremena. Mediji sve manje pažnje pridaju pravilnom govoru i izgovoru i sa svih strana udaraju polupismene tvorevine, bilo u pisanom ili izgovorenom obliku.
Često se preko naslovnica novina može pročitati Biti će, napraviti će se, odlučiti će se umjesto bit će, napravit će se, odlučit će se. Na nekim radio-stanicama, posebice na 101, ovakva se “sklepotina” izrazito naglašava jer voditelji valjda misle da tako ispadaju uvjerljiviji i pametniji. Prije nekoliko je dana jedna od glavnih voditeljica s izrazitom sprdnjom popratila pojašnjenje jednog lektora koji je rekao kako fraza pet milijarda kuna ima prednost nad pet milijardi kuna. Voditeljica se narugala i rekla kako je to “novokomponirani hrvatski”. Po njenom bi se zaključku moglo izvesti sljedeće: pravilno je pet ženi, a ne pet žena; igralo se sedam utakmici, a ne sedam utakmica. Naravno, voditeljica je kategorički odbila objašnjenje, bez ikakvih argumenata. Tako 101 i dalje nosi nedostižnu titulu radija na kojem niti jedne vijesti ne prođu bez lapsusa u čitanju i bez gramatičkih grešaka. Mislim da od svih radija jedino HR1 , 2 i 3 imaju zavidnu razinu točnosti u govoru i izgovoru.
Za one koji nisu čuli ili ne znaju, postoji jedna sjajna stranica na hr-webu, a zove se Hrvatski jezični portal. Isplati ju se imati u svim favoritima i bookmarkovima. Potpuno je besplatna i dostupna svekolikom stanovništvu. Ne dajte da vas zbog loše sastavljenog dopisa ili emaila počnu drukčije gledati. Koristite interpunkcije, pazite na č i ć, -ije i -je. Guglanje riječi neće pomoći, jer su naše stranice još zatrpanije pogrešno napisanim riječima. I potražite onaj žuto-crni pravopis negdje na tavanu ili ispod kuta izvitoperenog ormara, ima u njemu korisnih stvari.
No related posts.
4 Responses to “Pismenost kao takva?”
@Ire, tako je, pada razina na kojoj se komunicira.
marenje je ključno u toj priči, ali kako mariti ako ni ne znaš da ti ne ide?
za kraj, jedan poznati geolog smatra kako je “semantika vrlo vjerojatno ključan detalj koji nas razlikuje od životinja”…
problem je zapravo u nama
ne želimo da nam nepismenjakovići srozavaju nivo komunikacije.
a nepismenjakoviće baš briga. da ih je briga – naučili bi. ne vjerujem u “ne znaju za bolje”. stvar je u marenju …
@ire, niti ja ne pišem komentare sa velikim početnim slovima, barem u većini slučajeva.
osobno mislim da su tvoji tekstovi vrlo pismeni. ne treba tvrdo slijediti sva pravila jer je jezik živ i ne mora biti krut; naprotiv, često je relaksiran.
ono što sam htio reći u svom tekstu je to da se jezik počeo banalizirati, odnosno da ljudi uopće ne znaju što pišu. ti jasno znaš napraviti razliku između svog službenog i neslužbenog pisanja.
mnogi oko nas uopće ne razlikuju stil pisanja službenog dopisa, odgovora na upit ili nečeg sličnog od sms poruke i odgovora na forumu.
kako ozbiljno shvatiti nekoga tko iznova piše “če (ču, češ), rječ, hočeš, reči, neznam, dali”.
kad sam se ja jedan ili dva puta usudila nešto napisati o pismenosti (prvenstveno) na blogovima, nije dobro prošlo. optuživali su me, u najmanju ruku, za snobizam. to je blog. koga briga je li pismeno ili nije.
a što se tiče pismenosti u ostalim sferama života, većina ljudi također misli koga briga. ako je neki važan spis, dopis, tekst, već će doći neki lektor ili što li već i ispraviti moje žvrljotine. to mu je ionako posao, zašto bih ga ja radio za njega.
što se mene same tiče, 4 su mjesta na kojima ne pazim na pravopis: SMS poruke, forumi, komentari i emailovi ako ih šaljem frendovima. to smatram osobnom komunikacijom i ne znam zašto u tom slučaju velika slova na početku rečenice smatram prevelikom formalnošću
jednostavno, tako sam se navikla. u svim ostalim pisanijama trudim se biti što pismenija.