Završiti faks ponajprije je stvar velikog strpljenja i volje, bez obzira što netko mislio o našem sustavu školovanja - koje možda nije najbolje, ali svakako nije ni najgore. Često se čuju rasprave i svađe kako je neki faks teži ili lakši, kako se s nekim fakultetom bolje zarađuje, s nekim lošije, s nekim ima puno mogućnosti u poslu, s nekima ima relativno malo.
Principijelno, smatram kako fakultet ne daje znanje s kojim je moguće dovijeka raditi, već daje jedan solidan temelj za usvajanje novih znanja, tj. stvara određen način razmišljanja. Upravo je to bitno za razlučivanje i kritično razmišljanje, jer nije sve što se čuje na faksu svetinja i neoboriva činjenica.
Često je na putu prema diplomi potrebna svo strpljenje svijeta: uz nezaobilazno učenje i predavanja, tu su i administracija, asistenti, profesori, profesorice, docenti, docentice, referade, oglasne ploče, rokovi, prijave ispita i more drugih sitnica koje je potrebno iskoordinirati kako bi vrijeme od upisa do datuma diplomiranja bilo optimalno iskorišteno.
Ključna stvar, po mom mišljenju, svakako je kava u pauzama (ovo shvatiti malo preneseno), jer se tako vrlo efikasno može uštedjeti vrijeme - dobiješ neku skriptu ili knjigu u ruke, objasni ti se neki kompleksni zadatak, čuješ nečija iskustva iz prve ruke (iako uvijek svačiju priču treba uzeti s rezervom), saznaš na što trebaš obratiti pozornost - uglavnom, velike neformalne konzultacije. Na kraju krajeva, ti kontakti i prijateljstva znaju prilično potrajati jer ipak su sve to ljudi koji su u istoj branši.
Istina, kolko puta sam tako skuzio neki zadatak, na kavi, na hodniku, uvjek se nađe kolega koji hoce pojasnit.
@tomi, onda znaš točno o čemu pričam