Prečica ili shortcut je, bilo u doslovnom, virtualnom ili prenesenom značenju gotovo pa uvijek poželjna - što manje hodanja, prepreka, klikanja ili čega već ne uvijek štedi vrijeme koje se kasnije zna utrošiti na prilično neracionalan način.
Globaliziranjem pogleda (doslovce) i aproksimiranjem može se slobodno zaključiti kako je Zemlja jedna sasvim uzorna kugla, na čijoj površini živimo. Zanemarivanjem brda i dolina, Zemlja se približava idealnoj kugli, čije je oplošje sfera. Ova aproksimacija poslužit će za jednostavnije shvaćanje nekih ovdje navedenih razmišljanja.
Dakle, na spomenutoj sferi nalaze se mjesta na kojima netko živi. Tako, ako netko želi avionom doći iz Zagreba do New Yorka, pomislit će pogledom na kartu (koja je dvodimenzionalna) kako će avion letjeti po ravnoj liniji. Međutim, kako je karta projekcija vitoperne (nerazmotljive) trodimenzionalne površine kugle (sfere), linija u dvije dimenzije postat će jedna kompleksna krivulja na 3D površini. Što je još bitnije, ta je krivulja duža od dijela luka velike kružnice koji bi išao od Zagreba do New Yorka (presiječe li se kugla tako da se siječenjem prolazi kroz njeno središte, rub nastale polukugle bit će kružnica polumjera kugle - znam kako treba malo mašte za zamišljanje, ali nije teško zamislivo.
Što je još bitnije, dijelovi luka velike kružnice (nije baš najsretniji prijevod) predstavljaju najkraći mogući put od polazišta do cilja (taj se dio luka zove ortodroma i to je krivulja minimalne zakrivljenosti na kuglinoj površini, više na Wikipediji). Međutim, u stvarnosti bi značilo kako bi avion morao konstantno skretati, jer bi mu put bila krivulja i u svakom trenutku bi morao držati različit kurs (koji bi se kretao u području između smjera zapada i smjera sjevera na kompasu). Isto bi morao napraviti brod koji plovi Atlantikom, što baš i nije najpogodnije.
Zato se avioni i brodovi uglavnom kreću loksodromama, odnosno krivuljama koje imaju konstantan nagib u odnosu na paralele, odnosno meridijane (to je u biti spirala koja je iscrtana na površini kugle, više na Wikipediji). Dio jedne loksodrome, na kojoj se nalaze i polazište i odredište predstavlja duži put no onaj po dijelu luka velike kružnice. Loksodroma bi na uobičajenoj projekciji sfere na cilindar bila najobičniji pravac.
Kako su zahtjevi za putovanjem po istom kursu (što je prilično lakše, zamislite kad bi se automobil morao voziti tako da ste konstantno u zavoju) i za najkraćom mogućom rutom praktično u suprotnosti, radi se kompromis, pa avion ili brod koriste nekoliko loksodroma, odnosno nekoliko puta mijenjaju kurs, kako bi što bolje aproksimirali ortodromu, odnosno dio luka velike kružnice.
Naravno, odabir optimalnog kursa zavisi i o meteorološkim i nekim drugim geografskim faktorima, ali uvijek je najbitnije iznaći najkraći put od polazišta do cilja.
Jel zato let u jednom smjeru na bilo kojoj relaciji uvijek duzi od leta u drugom smjeru?
@neutrino, ne baš. Putanja, odnosno ruta je uvijek ista (tj. trebala bi biti, no čak ni to nije uvijek slučaj.
Zanimljivo.