Arhiva za tag znanje

Fakulteti i diplome

Završiti faks ponajprije je stvar velikog strpljenja i volje, bez obzira što netko mislio o našem sustavu školovanja - koje možda nije najbolje, ali svakako nije ni najgore. Često se čuju rasprave i svađe kako je neki faks teži ili lakši, kako se s nekim fakultetom bolje zarađuje, s nekim lošije, s nekim ima puno mogućnosti u poslu, s nekima ima relativno malo.

Principijelno, smatram kako fakultet ne daje znanje s kojim je moguće dovijeka raditi, već daje jedan solidan temelj za usvajanje novih znanja, tj. stvara određen način razmišljanja. Upravo je to bitno za razlučivanje i kritično razmišljanje, jer nije sve što se čuje na faksu svetinja i neoboriva činjenica.

Često je na putu prema diplomi potrebna svo strpljenje svijeta: uz nezaobilazno učenje i predavanja, tu su i administracija, asistenti, profesori, profesorice, docenti, docentice, referade, oglasne ploče, rokovi, prijave ispita i more drugih sitnica koje je potrebno iskoordinirati kako bi vrijeme od upisa do datuma diplomiranja bilo optimalno iskorišteno.

Ključna stvar, po mom mišljenju, svakako je kava u pauzama (ovo shvatiti malo preneseno), jer se tako vrlo efikasno može uštedjeti vrijeme - dobiješ neku skriptu ili knjigu u ruke, objasni ti se neki kompleksni zadatak, čuješ nečija iskustva iz prve ruke (iako uvijek svačiju priču treba uzeti s rezervom), saznaš na što trebaš obratiti pozornost - uglavnom, velike neformalne konzultacije. Na kraju krajeva, ti kontakti i prijateljstva znaju prilično potrajati jer ipak su sve to ljudi koji su u istoj branši.

Ovim putem prenio bih i čestitke jednoj vrlo mi dragoj osobi koja je danas stavila točku na i na spomenuti put od upisa do diplome i sada mi preostaje držati joj fige da što brže počne kapitalizirati svoje znanje, u što nikako ne sumnjam!

Školstvo i školovanje u našim okvirima

Na ovaj tekst potaknuo me isti slične tematike pod naslovom Diplome = obrazovanje? (te Mrakov komentar na isti tekst) na dobro poznatom kolaborativnom blogu pollitika.com. Obrazovanje je u nas kategorija kojem se ne mogu dičiti mnogi - brojke govore da imamo vrlo malo visokoobrazovanih ljudi, odnosno onih sa VSS i više. Osobno, imam VSS i na početku sam poslijediplomskog studija, no ne smatram time da sam nešto vrijedniji ili korisniji ovom društvu - ja to tek trebam pokazati.

Administrativno, imam šanse dobiti posao tamo gdje netko sa SSS ili VŠS neće moći pristupiti i tu je moja diploma vrlo korisna - naravno, s istog tog posla ja mogu biti vrlo lako najuren jer nisam pokazao spobnosti i znanje potrebne za nj. Ono što je prilično bitno jest da me moj studij naučio ponajviše načinu razmišljanja i da sam svojom voljom usvojio priličnu količinu znanja koja mi nije bila ispredavana ex cathedra, auditorno ili pokazno. Jest, ima kolega sa diplomom vrlo sličnoj mojoj diplomi, a koji ju možda i ne zaslužuju u potpunosti - no, završili su fakultet nakon nekog broja godina, ispunili su sve obaveze - i papir je njihov. No, staro je pravilo kako potvrde i diplome neće ni od koga napraviti boljeg čovjeka.

Činjenica jest da je sustav pomalo bedast - naši fakulteti u principu nisu loši, barem je takav onaj čiju diplomu posjedujem. Prilično ljudi dobro se je snašlo na raznim radnim mjestima i stranama svijeta, no tomu ih nije naučio fakultet, već ih je on samo na određeni način potaknuo. Sportskim rječnikom, mi smo zemlja u kojoj ima talentiranih individualaca, no nedostaje nam rad i finalizacija. Zbog toga imamo puno samostalnih i solo-igrača, ali organiziranih momčadi u kojima svatko radi dio posla je relativno malo. Dao bi se izvući i zaključak kako bi se oni koji su bili dobri igrači na fakultetu u životu snašli i bez njega; završili su ga zato što su ga i započeli i što su bili svjesni što im i u kojem slučaju ta diploma donosi - doduše, diploma ih neće naučiti u obavljanju gotovo niti jednog posla, no svakako će im usaditi jedan kvalitetan pristup problemu, odnosno poslu (ako se govori o dobrim igračima).

Koliko je zasluga samih ustanova u proizvodnji kvalitetnih ljudi kad se s njima vrlo malo radi individualno? Naime, često se događa da se kvalitetan čovjek na fakultetu prepozna tek kada dođe s dosta naučenih stvari i kada njemu više nije potrebno nekakvo usmjerivanje, već je taj čovjek gotovo usmjeren i njemu treba tek nekoliko finesa kako bi postao odličan u onome čim se bavi, odnosno, čime se želi baviti.

Šteta, naš obrazovni sustav previše je usmjeren na to kako riješiti one najslabije; često se prema njima grade pravila. Koliko to ima smisla, jasno pokazuju postoci onih koji nakon upisanog višeg obrazovanja isto privedu kraju.

Ručak i večera…

Prilikom studiranja u indeksu sam imao upisan jedan pomalo nezanimljiv predmet, nasreću samo imenom, u kojemu je bilo riječi o kvaliteti - što jest i kako se postiže, ljudi koji su tu napravili značajne pomake, kako se prati, mjeri i postiže i slično. Tu sam prvi puta čuo za program poboljšanja kvalitete šest sigma (six sigma) - riječima vrlo jednostavan, a u praksi ponešto kompliciran, no svejedno vrhunski alat u postizanju i unaprijeđivanju kvalitete.

Tokom tog predavanja dobili smo na uvid dijagram kakav je prikazan na slici.

dinner_lunch1.jpg

Kako je i vidljivo, dijagram govori o raspodjeli posla zavisno o godinama starosti i vrlo je primjenjiv na inženjersku struku, iako bi vrlo lako bio primjenjiv, uz pojedine modifikacije kratica, u gotovo svakoj struci, odnosno zanimanju.

Dijagram prikazuje kako mlad inženjer ima oko 25 godina, dolazi u tvrtku i nakon upoznavanja s kadrom-postrojenjima-radionicama-uredima-ostalim kreće u Research & Development (R&D) odjelu; logično, čovjek s tehničkog fakulteta obično je prilično dobro upoznat s novim strujama, pun je idjea i entuzijazma i odio za Istraživanje i razvoj jest kao naručen za njeg; tamo ima priliku učiti od starijih i iskusnijih i vrlo brzo upiti nova znanja.

Kako čovjek odrasta, s godinama mu u opseg posla sve više ulazi i Product Improvement (PI) i Management (M) - ponovno, logični koraci: kako je već prošlo određeno vrijeme, čovjek je upoznat s proizvodima i postupcima i može utjecati na njihovo poboljšanje te se sve više nalazi u poziciji voditelja, odnosno svojevrsnog menadžera koji uči novopridošle ljude. U 35. godini, čovjek je maksimalno usredotočen na tvrtku - vrijeme mu je podijeljeno na upravljanje ljudskim potencijalom i na poboljšavanje proizvoda (po mom mišljenju, dvije ključne komponente svake tvrtke; s tim da su ljudi bitniji dio).

S daljnjim rastom iskustva, u radno vrijeme ulazi još jedna stavka koja nikako nije zanemariva, a često se odvija van tvrtke - to je Dinner and Lunch (D&L) i zaista, Ručak i Večera bitan su dio posla u kasnijim godinama. Mnoštvo se stvari dogovori preko dobre hrane i pića.

Ne trebam niti napominjati da se dijagrama kolege mi i ja osobno i dan-danas sjetimo kad raspravljamo o poslu i sličnome…