linus[ov blog].info

Današnji rezultat Ivice Kostelića i Natka Zrnčića-Dina u superkombinaciji na skijalištu u Val D’Isereu svakako bi trebao ući u almanahe i osvrte na izvrsne sportske rezultate uopće, jer ovo je prvi put u našem skijanju, i ženskom i muškom, da na postolju imamo više od jednog skijaša. Kako su to i oba koja se uopće natječu u Svjetskom kupu, tim je rezultat značajniji. Dečkima čestitke, zaista vrijedan rezultat!

Jest, do danas se događalo kako su Ivica i sestra mu Janica znali biti na postoljima svatko u svojoj utrci (mislim da su se ponekad čak i poklapale pobjede, to bih morao detaljno pogledati - ali, na SP u St. Moritzu 2003. oboje su uzeli zlato u slalomima).

Superkombinacija je inače jedna novina posljednjih godina u svjetskom skijaškom kupu (od 2005.), a razlikuje se od prave (odnosno novi izraz jest olimpijska kombinacija, odnosno klasična kombinacija) po tome što se uz jednu vožnju (skraćenog) spusta može voziti i jedna vožnja supeveleslaloma, a broj slalomskih vožnji pao je na samo jednu. Ovakav način kombiniranja uveo je nešto više utrka (jer dosad su se kombinacije “vozile” tako da je u vikendu bila jedna spustaška utrka i jedna slalomska, koje su se zasebno bodovale, te se kombinirao ukupni rezultat koji je isto tako donosio bodove, dok je na olimpijadama i svjetskim prvenstvima to bila posebna utrka) - uvođenjem superkombinacije dobivene su posebne utrke, a zadržan je sistem kombiniranja zasebnih utrka.

Isto tako, ovakvim kombiniranjem zaustavljena je dominacija slalomskih specijalista (posebno je u ženskom skijanju bila dominantna Janica Kostelić koja je u toj disciplini dvostruka olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja). No, da Janici nije smetalo uvođenje superkombinacije - pobijedila je u prvoj, voženoj 27.2.2005. u San Sicariju i u sve tri vožene iduće sezone! Kod muškaraca, u prvoj je pobijedio Benjamin Raich iste godine, 14.1. u Wengenu.

Od sezone 2006./2007. dodjeljuje se i mali kristalni globus za superkombinaciju, tako da je njihov broj povećan na 5. Osvajačica prvog malog kristalnog globusa u superkombinaciji za žene bila je Marlies Schild, a kod muških je to bio Aksel Lund Svindal. Ove sezone dominira Bode Miller.

Upravo je nekako i uvođenje ovakvog tipa utrke obilježilo pojavu all-round skijaša koje, po mom mišljenju, najbolje predstavljaju spomenuti Janica Kostelić i Bode Miller, te Anja Paerson. Svi oni postizali su odlične rezultate i u brzim i u tehničkim disciplinama i praktično im “skijaši-specijalisti” nisu baš bili odveć velika konkurencija. FIS im svakako može biti zahvalan, jer upravo zbog tih skijaša startne liste u svim utrkama postale su duže i puno više skijaša vozi sve discipline i tako doprinosi gledanosti skijanja, jer baziranjem na samo jednoj ili dvije discipline ne može se više očekivati veliki uspjeh.

Poveznice:

• izjave Kostelića i Zrnčića-Dima

• rezultat za povijest

• alpska kombinacija na Wikipediji

U nedjelju, 13. siječnja, vozi se jedna od najstarijih i najpoznatijih utrka svjetskog kupa u alpskom skijanju - Lauberhornrennen.

Radi se o spustu za skijaše, dugačkom impresivnih 4,5 kilometara i čija je staza smještena u impresivnom alpskom krajoliku u Švicarskoj i gotovo da se radi o skijaškoj inačici Wimbledona - pobjedi na Lauberhornu evetualno konkurira pobjeda na Hahnenkamrennen, dio koje je i čuveni Streif (najzahtjevnija padina u svjetskom kupu) u Kitzbühelu.

Prošle je godine u sjajnoj utrci pobijedio Bode Miller, posljednjih mjeseci poznatiji po svojim provodima nego po rezultatima. Završnica mu je zaista bila posebna - nakon skoka koji prethodi ulasku u ciljnu arenu izgubio je ravnotežu i u padu je prošao kroz ciljnu ravninu.

Sama staza počinje na 2315 metara nadomorske visine i završava na 1290; na dužinu od 4500 metara dobiva se prosječni nagib od 23% (na Wikipedii se dobivaju drukčiji rezultati; tamo tvrde da je prosječni nagib 33%, no ja nisam uspio otkriti kako su ga odredili, a vjerujem kako ipak znam ponešto geometrije). Rekord staze drži Kristian Ghedina, s vremenom od 2:24,23 (ostvareno u sezoni 1996./1997. - zanimljivo, upravo je u toj utrci drugoplasirani bio Luc Alphand, osvajač svjetskog kupa te sezone i čovjek koji je 2006. osvojio reli Pariz-Dakar). Ghedini to vrijeme daje prosječnu brzinu od oko 110 km/h - prilično impresivan iznos (zamislite tu brzinu na zavojitoj cesti u dobrom automobilu; mali broj ljudi usudio bi se voziti istom). Ghedina je završio tu utrku sličnim stilom kao i Miller, samo što je imao veću brzinu i pad je završio u zaštitnoj ogradi. Trebalo je neko vrijeme da ga izvuku. Isplati se pogledati video, u trajanju je nekih 2 minute, a pad je na samom kraju.

Utrka je svakako specifična po prelasku preko mosta (danas Kernen-S, nekad Brüggli-S) i ispod njega (Wasserstation Tunnel), te po dugačkom skoku pred ciljnom arenom (Silberhornsprung). Na jednom se dijelu staze postižu najviše brzine u svjetskom kupu (navodno su na treninzima i do 160 km/h, međutim, nema službenih potvrda od FIS-a; jedno mjerenje govori kako je Stefan Thanei 2005. ovdje postigao 158 km/h).

Nažalost, ovako opasna staza nosi i svoje žrtve; jedna od najtragičnijih pogibija u svjetskom kupu jest ona Gernota Reinstadlera 18. siječnja 1991. U njegovu je spomen postavljeno i obilježje na kući u ciljnoj areni.

Ove godine, nažalost, niti jedna od naših tv-kuća ne prenosi Lauberhorn, tako da će mi jedan od atraktivnijih događaja u svijetu sporta izmaknuti (nemam satelitsku niti kabelsku). Posljednje dvije godine dobivali su američki skijaši (Daron Rhalves i spomenuti Miller), a ove godine čudni je Bode ponovno jedan od glavnih favorita (na posljednjem je treningu imao prvo vrijeme od 2:27,25 što je bilo brže za gotovo 2 sekunde od drugplasiranog). Prije Amerikanaca dominirali su Austrijanci (koji imaju i najviše pobjeda: 27 ukupno, drugi su Švicarci s 23). Gotovo sva velika imena osvajala su ovu utrku: Girardelli (dobio je 2 spusta u 2 dana 1989.), Kily, Klammer, Sailer, Maier.

Utrka je vrlo popularna i među gledateljima; okupi se oko 20 000 navijača. Nagradni je fond 100 000 švicarskih franaka, što je pomalo smiješno u usporedbi s nagradnim fondom od 165 000 eura koji se dijeli na Snježnoj kraljici na Sljemenu (ove će godine i za muške biti utrka s istim nagradni fondom).

Ovdje je i prikaz staze u PDF-formatu s označenim zanimljivim točkama.