Arhiva za tag Zanimljivosti

Sport i njegove zanimljivosti, dio XI. - suci koji su zabili

Napisao
linus.broj.dva
,
8.4.2008.
,
u Sport
. 0 komentara

Nakon više od tjedan dana nepisanja i uoči uzvratnih četvrtfinalnih utakmica Lige prvaka (jest, opet je tekst o nogometu, malo jest već monotono, priznajem) poneka riječ o sucima koji su zabili u toku utakmice. Nije neki najčešći događaj, ali zna se događati.

Naravno, prema pravilima igre sudac je dio nogometnog igrališta, odnosno dio je igre i svako odbijanje lopte od njega sve dok se nalazi unutar terena je praktično kao da je lopta udarila nekog od igrača (sudac nikako ne može biti u zaleđu). Pravilo 9 službenih FIFA pravila nogometne igre kaže (stranica 100):

If, when the ball is in play, it touches the referee or an assistant referee who is temporarily on the field of play, play continues because the referee and the assistant referees are part of the match.

Stoga, sudac može, ukoliko želi, doći do lopte koja je u igri i zakucati ju u gol i - gol je sasvim regularan i mora se priznati. Naravno, u duhu fair play-a i nekakvog poštovanja prema igri, a i u strahu od reakcije igrača i osoblja klubova sucima uglavnom ne pada napamet poigravati se s pravilima.

Međutim, Brian Savill je malo predoslovno shvatio pravila i jednoj utakmici koja je predstavljala dvoboj mačke i miša jednu odbijenu loptu primiro je prsima i volejom ju silovito pospremio u mrežu. Igrala se utakmica Great Bromley Cup-a, i to prvo kolo između Earls Colne i Wimpole 2000. 10 minuta prije kraja, pri rezultatu 18-1, Savillu je bilo žao i jednostavno je htio da Wimpole ima još pokoji gol na kontu. Nije previše ublažio poraz jer je susret završio 20-2. Sudac je gol proslavio u maniri pravog napadača, naravno.

Savill je kasnije izjavio kako mu nije padalo napamet omalovažiti igru, već je htio pokazati kako suci nisu okrutni djelitelji pravde kojima je jedini cilj slijepo provoditi pravila i dovoditi igrače na rub živaca. Čak su mu i igrači pobjedničke momčadi čestitali, a trener poraženih pozvao ih je da igra za njih. Nitko nije imao ni najmanju primjedbu, čak je predsjednik Earls Colna izjavio da je sve bilo jako lijepo i u duhu igre.

Međutim, lokalni nogometni savez nije bio previše oduševljen i suspendirao ga je na sedam tjedana. Razočarani Savill je zbog toga odustao od suđenja nakon 17 godina aktivnog djelovanja. Utakmica je odigrana u rujnu 2001. Za više detalja, tu je jedan članak sa BBC-evih stranica te još jedan.

Tu je i video gdje sudac zabija gol:

Crtice iz nogometa (4)

Napisao
linus.broj.dva
,
4.3.2008.
,
u Sport
. 2 komentara

Novih 10 crtica iz nogometa:

  • oba kluba iz Liverpoola, Everton i imenjak grada, osvajala su prvenstvo u prvoj sezoni nakon ulaska iz druge lige - Liverpool 1905. biva promoviran, a 1906. prvak, a kod Evertona su godine 1931. i 1932. (izvor)
  • vezano na prethodnu točku, FC Liverpool je 1904. završio u drugoj ligi i bio prvak dvije godine poslije, a ne treba ni spominjati kako je to isto napravio i Everton koji je 1930. završio u nižem razredu (izvor)
  • Glasgow Rangers je prvi klub na svijetu koji je osvojio 100 trofeja
  • Barcelona je jedini klub koji ima barem 2 titule u najvažnijim europskim kup-natjecanjima: Kupu/Ligi prvaka, Kupu UEFA i ugaslom Kupu kupova
  • PSV i Manchester United spojili su u jednoj godini po 3 (prvenstvo, kup, Liga tj. Kup prvaka), a Ajax čak 5 naslova (nabrojano + euro-superkup i interkontinentalni kup)
  • tata i sin Maldini, Cesare i Paolo, imaju skupa 5 nastupa na svjetskim prvenstvima, ali niti jednu titulu
  • Lothar Matthäus nikada nije osvojio Kup ili Ligu prvaka - praktično jedini bitni trofej koji nema jer je bio europski i svjetski prvak, igrač godine po FIFA-i i World Socceru te Zlatna lopta - najbliže je bio 1999., kada je u samom finišu utakmice Bayern-Man UTD zamijenjen kako bi mu prepuni Camp Nou mogao pljeskati (barem navijači Bayerna) jer se opraštao od kluba; Bayern je dominirao i vodio 1:0, no u opjevanom je finalu nakraju izgubio 2:1 jer su u zadnjih 2 minute Sheringham i Solskjaer potopili Bavarce; bilo je pomalo tužno vidjeti zbunjenog Matthäusa kako u čudu promatra što se dogodilo kad ga nije bilo
  • prvenstva Europe i svijeta jedna su od rijetkih natjecanja na kojima nema Velike Britanije, već nastupaju države koju ju čine
  • Clarence Seedorf osvojio je Ligu prvaka s 3 kluba: Ajaxom, Realom i Milanom
  • Atlético de Madrid jest jedini osvajač interkontinentalnog kupa koji nikada nije bio prvak Europe (interkontinentalni kup je natjecanje u kojem klupski prvak Europe igra protiv osvajača Copa Libertadores, južnoameričke inačice natjecanja)

Sport i njegove zanimljivosti, dio X. - priča o Milanu Rapaiću

Napisao
linus.broj.dva
,
5.2.2008.
,
u Sport
. 2 komentara

Kao što to nisu mogli ni (sportski) portali, niti ja ne mogu izbjeći priču o Milanu Rapaiću, reprezentativcu Hrvatske (49 nastupa i 5 golova) i nekadašnjem igraču Hajduka, A.C. Perugie, Fenerbahčea, Standard Liegea i Ancone. Najveći je trag zasigurno ostavio u prva tri spomenuta kluba, iako ni u ostalima nije bio nezapažen.

S Hajdukom je igrao u Ligi prvaka (i u njemu doživio jednu od najbizarnijih ozljeda uopće u nogometu, kada si je avionskom kartom naciljao oko jednako precizno kao što i lijevom nogom pogađao iz slobodnih udaraca, pa je propustio pripreme za sezonu 1995./1996., koja je slijedila nakon fenomenalnog Hajdukovog pohoda po Ligi prvaka i plasmana u četvrtfinale), Perugiu je godinama održavao u prvoj talijanskoj ligi i navijače je oduševljavao pogocima iz slobodnih udaraca, a u Fenerbahčeu je odigrao jednu od svojih ponajboljih utakmica kada je, ušavši s klupe, zabio dva gola i još namjestio jedan i tako pomogao klubu u pobjedi od 4-3 nad Gaziantepspora, iako je na poluvremenu bilo 0-3 (tko zna turski, neka baci pogled na stranicu posvećenu utakmici).

Upravo ta utakmica nekako sažima cjelokupnu karijeru Milana Mikija Rapaića - nije u prvom planu, nije onaj veliki vođa s kontinuitetom, ali nema momčadi u kojoj nije ostavio trag. Kod Ćire nije bio “omiljeni sin” i nije se naigrao kod njega; to su bila druga vremena i pored Jarnija nije mogao uskočiti u prvih 11, a vjerojatno nije htio sjediti na klupi. Kod  Jozića je igrao, i s Olićem stavio na koljena Talijane u onoj čuvenoj pobjedi 2-1 na SP u Japanu i Južnoj Koreji. Kod Barića je isto tako igrao i imao je zapaženu ulogu. Kranjčar ga nije vodio na SP u Njemačku, a Bilić mu je isprva namijenio bitnu ulogu koja je u prvim utakmicama najmlađeg izbornika dosad donosila vrhunske rezultate - prvo je u prijateljskoj utakmici pao aktualni svjetski prvak Italija s 2-0, a zatim je istim rezultatom srušen Gordi Albion. Nažalost, neigranje, odnosno status slobodnog igrača Rapaiću je prvo odnio početnih 11, a zatim i reprezentaciju uopće.

Dribler, pomalo bonvivan, najveći romantičar nogometa koji je stasao u Hajduku u posljednji 15 godina danas muku muči s omiljenim mu klubom - kako se priča ovih dana, nakon 20 sekundi razgovora i barem tisuću puta više napisanih riječi u novinskim i inim člancima, u Hajduku je zaključeno kako je Miki nepotreban. Nije prvi puta u nas kako klub okreće leđa jednoj od svojih ikona, bez obzira na to radi li se o igraču koji više ne može dati toliko puno kao prije. Čak je i prešutni gospodar hr-nogometa Zdravko Mamić pokušao dovesti Mikija u Dinamo, no tu je slijedlia “pristojna” odbijenica…

Iako iz Hajduka sramežljivo stižu informacije kako je Miki tražio previše novca, još nitko to nije rekao naglas, ali očito je istina negdje u sredini. Rapaić zasigurno ne bi igrao besplatno, vjerojatno bi igrao u prvoj postavi i time možda oduzeo mjesto nekoj skupoj akviziciji ili, što je manje vjerojatno, nekom mladom igraču.

U ovom me trenutku Mikijeva sudbina pomalo podsjeća na onu Rivaldovu - čovjek je u Barceloni bio kralj, driblao je i zabijao sa svih strana, da bi na kraju bio škartiran prvo u Milan, gdje se sasvim izgubio, te sada pomalo vene u Olympiakosu i gleda svoja čuda na YouTube-u pitajući se “Jesam li zaista ja to radio?”…