Završila je 5. sezona jedne od mojih ražih TV-serija – moram priznati kako su se producenti zaista potrudili i nisu podlegli stereotipima… [link]
Tag: TV
Opće nogometno ludilo ovih dana nemilice ide ka svom vrhuncu; uz dnevne novine dijele se navijački rekviziti, CD-i s navijačkim pjesmama, knjige o SP 1998., brošure za one (uglavnom žene – po riječima izdavača) koji neće pratiti EURO…
Pivari gotovo pa da nisu ostavili niti sekunde reklamnog vremena za ostale proizvode, biraju se najbolji golovi europskih prvenstava (što je pomalo i besmisleno jer koliko ljudi, toliko najljepših golova), beskrajne analize što bi moglo biti u prvoj utakmici protiv Austrije (što je isto tako besmisleno jer nogomet kao i velika većina igara nije deterministička, već poprilično stohastična – jest, mogu se povećati ili smanjiti izgledi, ali to ne donosi pobjedu).
HRT opet priprema voditeljice za nogometne emisije, kojima nogomet baš i nije u sferi zanimanja – moram priznati kako mi ta logika nikako nije jasna, uz svo dužno poštovanje prema tim djevojkama/ženama. Osobno, puno mi je draže poslušati neku poluanegdotu iz nogometnog (polu)svijeta ili uživati kako Željko Vela spušta najvećem bleferu u nogometno-sudačkom miljeu, Mateu Beusanu, nego čuti od voditeljice tipa Mile Horvat “a jeste mi ga uvalili za prvi put” (prenesen citat iz serijala emisija povodom SP 2006. u Njemačkoj) i ostale slične polubedastoće kojima se nastoji “zašećeriti” nogomet – kao da je nuklearna fizika pa mu treba popularizacija. Svesrdni doprinos općem stereotipu o nogometu, nogometašima, manekenkama, modelima, voditeljicama i ostalima ne treba ni previše objašnjavati.
Da, nogomet jest spektakl i sve više postaje perolaka zabava za mase. Ronaldove prositutke, Ronaldinhovi tulumi, tko je homoseksualac u hr-reprezentaciji… Dobro, ovo jesu ekstremi, ali vrlo dobro ukazuju na trend.
A sama igra i nije najbitnija – tako će Blažičko i dalje bacati nebrojene gluposti i govoriti kriva imena igrača u polju (tko god je ikad bio na stadionu koji je na razini Maksimira zna kako se dobro vidi svaki dio terena i da je pogriješiti 10 puta u jednom prijenosu dobar znak koju kvalitetu komentator ima). Sva sreća da nema Engleske jer tada bi se slušali samo hvalospjevi i obavezno bi se čulo ime i prezime svakog igrača plus ime kluba u kojem igra – to je privilegija koju će Ivica priuštiti samo igračima s Otoka. Nisu ni drugi komentatori “nevini” – često se za neke polugledljive utakmice čuju ogromni hvalospjevi – valjda je i to dio obaveza prema sponzorima.
Osobno, jedva čekam čuti himnu i naše navijače kako ju pjevaju, prvi sučev zvižduk i sve ono nepotrebno živciranje, psovanje i, nadam se, poneko veselje kod lopte u protivničkoj mreži…
Ova BBC-eva serija bila mi je jedna od dražih koju je nacionalna televizija prikazivala i većinu sam imao snimljenu na već pomalo zaboravljenim VHS kazetama. Sjećam se kako tada nisam uopće znao da se serije snimaju u sezonama, a posebno nisam znao kako Britanci preferiraju malen broj epizoda po sezoni, svega 7 ili 8 (npr. sličnog trajanja i rasporeda epizoda po sezoni ima Hotel Babylon).
Kako video više nemam, a kazete je pojela starost od gotovo 20 godina, iščekivao sam poneku reprizu na HRT-u, dok nedavno u Algoritmu nisam naletio na paket od 4 DVD-a sa sve četiri sezone i odmah ga poželio kupiti. Ohladila me prilično paprena cijena od 869,00 kuna – iako se radi o dvostrukim DVD-ovima, ipak je to više od 200 kuna po sezoni!
Kako još nisam stekao navike kupovanja preko Interneta i pri tom plaćanje kreditnim karticama, trebalo mi je nešto više vremena da pogledam kako se kreću cijene ovog box izdanja na Amazonu, i to ono u .co.uk verziji. Tamo je cijena, bez VAT-a tj. PDV-a 22,11 funti, odnosno 29,55 eura, a trošak dostave je 3,58 funti, odnosno 4,78 eura. Što ukupno ne daje niti 35 eura – preračunato 250 kuna. Jest, cijena je i tamo bila 69,99 funti, no popust je zaista velikodušan – još me i dodatno iznenadilo što je, po mailu koji sam dobio, dostava trebala biti od 15. siječnja nadalje. Danas me po povratku s posla dočekao paket ispred vrata (zašto (još) nije naplaćen naš PDV i carina – ne znam, ako netko zna više, neka podijeli, nemam baš volje za prekapanje carinskih propisa).
Veselim se još jednom pregledavanju avantura Stokesa, Jamesa, Ivy i obitelji Meldrum. Kod ove mi se serije svidjelo i to što je prilično neusiljena i s puno elemenata jedne dobre priče – detalji su isto tako vrlo impresivni, od kostimografije do interijera kuće, govora, tema dijaloga. I još nešto – niti jedan lik nije savršen, niti jedan lik nije idealan i nema podjele na pozitivne i negativne. Svi su nekako ljudski i stvarni. Preporučam za gledanje, svakako.
Kako još od djetinjstva ne propuštam gledati crtane filmove – iz generacije sam koja je zdušno prije dnevnika gledala Zekoslava mrkvu (s našom sinkronizacijom), Pticu trkačicu, Toma i Jerryja i drugi dan to komentirala u školi – sjećam se kako ni odraslima oko mene nije bila tlaka gledati ih.
Iako me “današnji” crtići koji se vrte na našim televizijama poprilično razočaravaju – gotovo pa i nema nekog koji bi se mogao pogledati, a da je zanimljiv i djeci i odraslima – ima crtanih filmova koje se isplati pogledati, no najčešće je to u kinu ili na videu/DVD-u, TV se tu komotno može zaboraviti. U obitelji imam mlađeg člana koji je u crtić-fazi; njoj su crtići nešto što je gledala dok nije išla u školu i praktično ih ne gleda, osim poneki dugometražni iz videoteke.
Dugometražni crtići su i moj favorite, uz poneki crtić-serijal (kao Simpsoni, South Park, Futurama); sve to pokazuje kako crtana forma nije samo dječja. Kao u prilog tu je Robotech, SF franšiza (serijal od 85 epizoda plus nekoliko dugometražnih filmova), koja uživa masovnu popularnost na webu (kao mali imao sam jednu epizodu na VHS kazeti, pogledao sam je na desetke puta; tek nedavno sam se sjetio proguglati Robotech i ostao sam fasciniran). Deseci stranica, forumi, isječci na YouTube-u, priče, zanimljivosti – gotovo na razini Star Trek serijala, iako u ovom slučaju nema varijante ST vjenčanja ili klingonskog jezika 
.
Jedan od favorita svakako mi je Hoodwinked (Tko je smjestio Crvenkapici u našem ne baš smislenom prijevodu), koji bi iduće godine trebao doživjeti i svoj nastavak: Hoodwinked: Hood vs. Evil (u kojem će se istraživati nestanak Ivice i Marice; ipak je Crvenkapica na kraju prvog dijela dobila posao u Hapily ever after agenciji). Iako je i Shrek odličan, u Hoodwinked zaista ima svega što je potrebno i osobno mi je zanimljiviji od Shreka.
Iz prikrajka čujem kako je vijest o tajnom ugovoru u slučaju Sunčani Hvar uz portale, prenesena i u dnevniku Nove TV. S druge strane, jedan je čovjek koji se smatra blogerom završio u zatvoru. Hoće li se tumačenje zakona navedeno u članku, primijeniti na čitavu blog-populaciju u nas?
Posljednji komentari