Tag: telefoniranje

Različit raspored tipki na telefonu i numeričkoj tipkovnici – zašto?

Detalj da numerička tipkovnica (računalo, kalkulator i sl.) i mobitel imaju različit raspored tipki nešto je što je zasigurno primijetio priličan broj ljudi; stvar je zaista toliko svakodnevna da ju vjerojatno više i nitko ne primjećuje, već se uzima “zdravo za gotovo”, što je i sasvim logično (osobno teško promašim u pisanju brojeva; mozak mi podsvjesno registrira po čemu tipkam i adaptira se na to tako da nemam grešaka i ne mijenjam sedmicu s jedinicom i sl.).

Tajna zašto je tomu tako nije doprla do mene (vjerojatno FERovci s telekomunikacijskog smjera to bolje znaju; osobno ih poznajem nekolicinu, no ta tema baš nikad nije nabasala u razgovoru). Guglanje ovog pomalo besmislenog pitanja imalo je rezultata .

Ipak, nema nekog definitivnog odgovora – po nekima je ovo čista slučajnost (jednostavno, kod računskih strojeva prevladao je jedan, a kod telefonskih aparata drugi raspored), a po nekima je uzrok u (tadašnjem) tehničkom ograničenju (pedesete godine prošlog stoljeća) – naime, brzi tipkači su vrlo lako mogli blokirati telefon sa istovjetnim rasporedom tipki kao kod računskog stroja.

Navodno se čak radilo o problemu povrede patenta – naime, IBM je na jednom svom stroju imao raspored tipki s 1-2-3 u gornjem redu, dok je Bell Laboratories istraživao tehničke mogućnosti i izvedbu tipkala za telefon – i na taj je način htio izbjeći eventualne probleme. U časopisu Technical Journal izašao je članak o “ljudskom faktoru kod telefona s tipkama” (srpanj 1960.!). Zaključeno je kako raspored tipki značajno utječe na brzinu i broj pogrešaka.

Izdvajam:

Copyright slika: erspek imadelaide

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Besplatno telefoniranje

Na ovom sam blogu već spominjao film Hakeri gdje se u nekoliko scena demonstrira mogućnost besplatnog telefoniranja preko telefonskih govornica. Iste su u Hrvatskoj još uvijek dosta zastupljene, iako im je korištenje drastično palo, zbog sveopćeg prodora mobilne telefonije i ostalih načina komunikacije (kao što je VoIP i slično). Niti cijena od 0,80 kuna po minuti za poziv na fiksnu liniju nije baš najjeftnija. Jest, telefonske kartice su prilično popularne za skupljanje (osobno poznajem nekoliko ljudi koji su ih skupljali ili ih još prikupljaju) i postoji katalog kartica u PDF formatu. Osobno mi je bilo jako simpatično kao klincu pronalaziti telefonske kartice u aparatima jer su ljudi mislili kako ih trebaju ostaviti u njima nakon što obave razgovor (nerijetko je znalo ostati i po nekoliko desetaka implusa; tako su se na početku kartice vrednovale). Bilo je to početkom devedesetih.

Nakon toga mi je telefonska govornica postala posve nezanimljivom sve do negdje 2000., kada sam saznao za sjajan štos od kolege mi s FER-a: bilo je potrebno uzeti neki uređaj (a najbolje je bilo uzeti mobitel, jer je već tada postao masovno dostupan) koji je proizvodio tonove koji daju tipke na telefonu (svaki broj ima svoju dužinu i visinu tona, zato se isto takvo biranje zove tonsko, za razliku od pulsnog). Dakle, kao osnovu bilo je dovoljno podesiti mobilni telefon da prilikom pritiska na tipku daje ton.

Nakon toga trebalo je napraviti slijedeće:

  • s mobilnog telefona (ili na neki drugi način, no taj je bio najjednostavniji jer se moglo stajati direktno kod govornice) nazvao se telefon u govornici (što isto tako nije bio problem jer je na svakom telefonu pisao njegov broj)
  • telefon je trebao odzvonito dva-tri puta nakon čega se prekinuo poziv s mobilnog telefona
  • slijedeće je bilo ključno: u roku od najviše sekunde nakon prekida bilo je potrebno podići slušalicu na aparatu u govornici
  • ako je sve prošlo OK, nije se trebalo čuti ništa i tada je samo bilo potrebno prisloniti zvučnik mobilnog aparata na slušalicu, i to na dio s mikrofonom i otipkati broj koji se htjelo nazvati (zato je bilo potrebno podešenje da tipke daju tonove)

Spomenuti je mini-hack bio pravi hit u studentskim domovima gdje se masovno telefoniralo besplatno; no nije dugo trajalo jer je ondašnji HT uočio masovno povećanje prometa s govornica, a prodaja telefonskih kartica je bila u padu. Bug je popravljen, na žalost mnogih studoša i rat je na kraju dobio “domaći” telekom kroz visoke cijene.

Slično se događalo i sa stranim centrima za SMS; sjećam se kako ih je negdje 2001. bilo u nekih mjesec-dva oko 10; neki su trajali svega dan-dva, no jedan se zadržao gotovo 10 dana; u to sam vrijeme slao abnormalnu količinu SMS-ova i dobrano iskoristio glitch sustava. Nažalost, taj je broj bio i posljednji koji je radio i besplatno SMS-anje otišlo je u povijest.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 5.0/7 (1 vote cast)