Arhiva za tag Sport

Lopta nađe način da vrati…

Rulet jedanaesteraca u finalima različitih nogometnih natjecanja uvijek ostavlja barem jednog super tragičara. Johnu Terryju zasigurno nije nimalo lako, a ako se u svojim suzama sjeti Roberta Baggija koji je 1994. praktično dao krunu svjetskog prvaka Brazilu, neće mu biti nimalo lakše. Lopta često puta uzme kada je to najmanje poželjno; Terry je imao veliku priliku; možda je to ista lopta koju je u završnici utakmice glavom skrenuo u korner nakon udarca Ryana Giggsa.

No, ima jedan igrač kojem je lopta ostala dužna i koji čeka 12 godina minus jedan dan - bilo je to finale 1996., 22. svibnja, između Ajaxa kao branitelja naslova i Juventusa. Na golu je tada, u dresu Ajaxa, stajao Edwin van der Sar, krakati Nizozemac koji je branio čitavu utakmicu i produžetke (završilo je 1-1), da bi u ruletu jedanaesteraca pogodio sve 4 strane u koje su pucali Juventusovi igrači praktično diravši svaku loptu koja je iza njegovih leđa ušla u gol. Jedanaesterci su završili s 4-2 i Juventus je uzeo srebrnu kantu.

I večeras je Nizozemac imao barem 3 jedanaesterca na ruci; možda mu je prošlo kroz glavu finale otprije 12 godina. Vratila mu je lopta, s 12 godina čekanja (inače, Nizozemac je bio i na golu u polufinalu europskog prvenstva 2000. između Italije i Nizozemske; u toj je utakmici Nizozemska ukupno izvela 6 jedanaesteraca, promašila 5 - red je bio da jedanaesterci jednom vrate).

Vjerujem kako bi Roman Abramovič dao i posljednji dolar da je on mogao izvesti taj posljednji jedanaesterac…

Još jedan zanimljiv detalj:

Za Chelsea igra Michael Ballack, čovjek kojemu se slično kao sa Chelseajem (drugi u prvenstvu, gubitak finala LP) već dogodila s Bayer Leverkusenom (o tome imam i poseban tekst).

Nekoliko televizijsko-sportskih

Nekoliko detalja od jučer:

  • sinoć se igrala prva utakmica finala vaterpolskog prvenstva Hrvatske (onaj sport u kojem smo svjetski prvaci i u kojem imamo dva kluba među 4 najbolja u Europi, a i naš čoek je najbolji vaterpolist Europe službeno, neslužbeno i svijeta) - od prijenosa na HRT 1 ili 2 - nula bodova, iako je utakmica između Mladosti i Juga bila poprilično napeta i moglo se uživati u igri. Čak ni HRT+ kojeg na Prisavlju obožavaju nije prenosio susret. Umjesto toga išla je utakmica rukometa, a na HRT 2 megauspješnice - repriza Star Treka, Prijatelja i Beverly Hillsa
  • jučer je otvoren još jedan megastadion - tzv. Ptičje gnijezdo, odnosno Birds Nest u Pekingu - na kojem će biti otvorenje OI ovog ljeta. Fascinantno zdanje koje prima 91 000 ljudi koštalo je 500 milijuna dolara (dakle 5500 dolara po gledatelju - jednom sam već pisao o cijenama stadiona po gledatelju, prema tome ovaj čak nije ni preskup). Stadion je tek jučer otvoren javnosti na pregled, kasnio je u dovršetku, navodno je poginulo 10 radnika (mahom imigranata iz susjednih zemalja - i u toj sjeni treba gledati relativno nisku cijenu). Bacite pogled na dosta dobar članak od AFP-a
  • jučer je u Otvorenom bilo govora o burzi - moram priznati kako mi nije jasno zašto je Ante Samodol, glavni čovjek HANFA-e, kriv ako pokušava provoditi zakon - nekako mi se učinilo da čovjek ima argument za svaku svoju izjavu, dok su video-gost iz Splita i novinarka Večernjeg lista uporno pokušavali progurati tezu kako bi Samodol morao negdje “krvlju potpisati da burza neće nikada kolabirati, a ako se to slučajno dogodi, da on nadoknadi minus”. Jest da tu ima svega i svačega, ali naslovi “krah burze”, “crni ponedjeljak” i slični više nalikuju na jeftino žutilo no na neko ozbiljno financijsko novinarstvo…

Kako nas vide drugi?

Nedavno sam imao prilike razgovarati s nekoliko ljudi koji obavljaju posao poput mojeg, samo u drugim državama, ali za istog poslodavca.

Nakon nekoliko kurtoaznih rečenica, poveo se razgovor o sportu i ostalom. Došao sam do saznanja kako vrlo dobro “kotiramo” kod drugih što se tiče sportskih ostvarenja - opjevana pobjeda nad Englezima pobrala je simpatije kod velike većine, a imena naših ostalih sportaša sa značajnijim uspjesima vani nisu bila nepoznata. Nije ovo bilo prvi puta, ali duboko vjerujem niti zadnji. Neke priče prijatelja i kolega mi koji su prilikom posjeta Južnoj Americi i Australiji bili u mjestima gdje “nemaju pojma gdje je Hrvatska, ali znaju za Francusku ‘98.,  Wimbledon ‘01. i dres sa crvenim kockama (kvadratima)”.

Kako u poslovnom svijetu i politici često imamo problema u odnosima s drugima (od prespore administracije do sveopće korupcije; nedefiniranost politike u bilo kojem aspektu i potpuna ambivalencija stavova), sport zaista iskače kao pozitivan čimbenik po kojem nas se prepoznaje u svijetu.

Sjetim se često priče dvojice avanturista koji su iz Indije ulazili u Nepal o tome kako ih granični službenici nisu htjeli propustiti u svoju državu; nakon par sati uvjeravanja, objašnjavanja i prepiranja jedan je službenik primijetio dres nogometne reprezentacije u autu naših dečkiju - ne treba ni spominjati da je dečkima u zamjenu za dres isti čas izdana viza i dozvola za boravak u zemlji.

Nažalost, često se u promociji slabo koristimo sportskim uspjesima. Jedini koji ja pamtim jest onaj na ulazu u Koprivnicu - na jumbo plakatu pisalo je “Dobrodošli u Koprivnicu, grad europskih prvakinja u rukometu”. Bilo je to 1995. ili 1996.

Na našim aerodromima dočekujemo goste s reklamama za pivo (koje je praktično strano) i reklamama za mobilne mreže. Naši ljudi u Londonu hrle u Abbey Road fotografirati se na pješačkom prijelazu. Zamislite što se moglo napraviti od Draženovog koša u Šibeniku, Firula u Splitu i još tisuću drugih mjesta.

Pitanje za kraj: znate li gdje je bilo održano prvo svjetsko prvenstvo u rukometu za žene 1957. godine? Dio odgovora je Jugoslavija, a u pitanju su dva grada. Jedan je morao biti bio Beograd; traži se ime drugog…