Kako još od djetinjstva ne propuštam gledati crtane filmove - iz generacije sam koja je zdušno prije dnevnika gledala Zekoslava mrkvu (s našom sinkronizacijom), Pticu trkačicu, Toma i Jerryja i drugi dan to komentirala u školi - sjećam se kako ni odraslima oko mene nije bila tlaka gledati ih.
Iako me “današnji” crtići koji se vrte na našim televizijama poprilično razočaravaju - gotovo pa i nema nekog koji bi se mogao pogledati, a da je zanimljiv i djeci i odraslima - ima crtanih filmova koje se isplati pogledati, no najčešće je to u kinu ili na videu/DVD-u, TV se tu komotno može zaboraviti. U obitelji imam mlađeg člana koji je u crtić-fazi; njoj su crtići nešto što je gledala dok nije išla u školu i praktično ih ne gleda, osim poneki dugometražni iz videoteke.
Dugometražni crtići su i moj favorite, uz poneki crtić-serijal (kao Simpsoni, South Park, Futurama); sve to pokazuje kako crtana forma nije samo dječja. Kao u prilog tu je Robotech, SF franšiza (serijal od 85 epizoda plus nekoliko dugometražnih filmova), koja uživa masovnu popularnost na webu (kao mali imao sam jednu epizodu na VHS kazeti, pogledao sam je na desetke puta; tek nedavno sam se sjetio proguglati Robotech i ostao sam fasciniran). Deseci stranica, forumi, isječci na YouTube-u, priče, zanimljivosti - gotovo na razini Star Trek serijala, iako u ovom slučaju nema varijante ST vjenčanja ili klingonskog jezika ;-).
Jedan od favorita svakako mi je Hoodwinked (Tko je smjestio Crvenkapici u našem ne baš smislenom prijevodu), koji bi iduće godine trebao doživjeti i svoj nastavak: Hoodwinked: Hood vs. Evil (u kojem će se istraživati nestanak Ivice i Marice; ipak je Crvenkapica na kraju prvog dijela dobila posao u Hapily ever after agenciji). Iako je i Shrek odličan, u Hoodwinked zaista ima svega što je potrebno i osobno mi je zanimljiviji od Shreka.