Arhiva za tag skijanje

Spust na Lauberhornu

U nedjelju, 13. siječnja, vozi se jedna od najstarijih i najpoznatijih utrka svjetskog kupa u alpskom skijanju - Lauberhornrennen.

Radi se o spustu za skijaše, dugačkom impresivnih 4,5 kilometara i čija je staza smještena u impresivnom alpskom krajoliku u Švicarskoj i gotovo da se radi o skijaškoj inačici Wimbledona - pobjedi na Lauberhornu evetualno konkurira pobjeda na Hahnenkamrennen, dio koje je i čuveni Streif (najzahtjevnija padina u svjetskom kupu) u Kitzbühelu.

Prošle je godine u sjajnoj utrci pobijedio Bode Miller, posljednjih mjeseci poznatiji po svojim provodima nego po rezultatima. Završnica mu je zaista bila posebna - nakon skoka koji prethodi ulasku u ciljnu arenu izgubio je ravnotežu i u padu je prošao kroz ciljnu ravninu.

Sama staza počinje na 2315 metara nadomorske visine i završava na 1290; na dužinu od 4500 metara dobiva se prosječni nagib od 23% (na Wikipedii se dobivaju drukčiji rezultati; tamo tvrde da je prosječni nagib 33%, no ja nisam uspio otkriti kako su ga odredili, a vjerujem kako ipak znam ponešto geometrije). Rekord staze drži Kristian Ghedina, s vremenom od 2:24,23 (ostvareno u sezoni 1996./1997. - zanimljivo, upravo je u toj utrci drugoplasirani bio Luc Alphand, osvajač svjetskog kupa te sezone i čovjek koji je 2006. osvojio reli Pariz-Dakar). Ghedini to vrijeme daje prosječnu brzinu od oko 110 km/h - prilično impresivan iznos (zamislite tu brzinu na zavojitoj cesti u dobrom automobilu; mali broj ljudi usudio bi se voziti istom). Ghedina je završio tu utrku sličnim stilom kao i Miller, samo što je imao veću brzinu i pad je završio u zaštitnoj ogradi. Trebalo je neko vrijeme da ga izvuku. Isplati se pogledati video, u trajanju je nekih 2 minute, a pad je na samom kraju.

Utrka je svakako specifična po prelasku preko mosta (danas Kernen-S, nekad Brüggli-S) i ispod njega (Wasserstation Tunnel), te po dugačkom skoku pred ciljnom arenom (Silberhornsprung). Na jednom se dijelu staze postižu najviše brzine u svjetskom kupu (navodno su na treninzima i do 160 km/h, međutim, nema službenih potvrda od FIS-a; jedno mjerenje govori kako je Stefan Thanei 2005. ovdje postigao 158 km/h).

Nažalost, ovako opasna staza nosi i svoje žrtve; jedna od najtragičnijih pogibija u svjetskom kupu jest ona Gernota Reinstadlera 18. siječnja 1991. U njegovu je spomen postavljeno i obilježje na kući u ciljnoj areni.

Ove godine, nažalost, niti jedna od naših tv-kuća ne prenosi Lauberhorn, tako da će mi jedan od atraktivnijih događaja u svijetu sporta izmaknuti (nemam satelitsku niti kabelsku). Posljednje dvije godine dobivali su američki skijaši (Daron Rhalves i spomenuti Miller), a ove godine čudni je Bode ponovno jedan od glavnih favorita (na posljednjem je treningu imao prvo vrijeme od 2:27,25 što je bilo brže za gotovo 2 sekunde od drugplasiranog). Prije Amerikanaca dominirali su Austrijanci (koji imaju i najviše pobjeda: 27 ukupno, drugi su Švicarci s 23). Gotovo sva velika imena osvajala su ovu utrku: Girardelli (dobio je 2 spusta u 2 dana 1989.), Kily, Klammer, Sailer, Maier.

Utrka je vrlo popularna i među gledateljima; okupi se oko 20 000 navijača. Nagradni je fond 100 000 švicarskih franaka, što je pomalo smiješno u usporedbi s nagradnim fondom od 165 000 eura koji se dijeli na Snježnoj kraljici na Sljemenu (ove će godine i za muške biti utrka s istim nagradni fondom).

Ovdje je i prikaz staze u PDF-formatu s označenim zanimljivim točkama.

Sport i njegove zanimljivosti - uvod

U sportu se događaju svakakvi obrati, čuda, padanja, podizanja, nevjerojatni preokreti. Suze, smijeh, beskrajno veselje, beskrajna tuga, euforija i razočaranja viđaju se napretek. Zaista, otkada je sporta, igara i natjecanja, događaju se triler-završnice, golovi i koševi u posljednjim sekundama, pobjede sa stotinkom ili tisućinkom prednosti - o mnogima bi se mogli snimiti filmovi, mnogi su ušli u narodnu priču i predaju, mnogi dramatični trenuci krase najave i špice sportskih emisija na raznim televizijama.

Bezbrojne su i priče o tragikomičnim događajima - nespretnosti, posrtanja, autogolovi, izgubljeni dvoboji koje je gotovo nemoguće bilo izgubiti, ironični događaji koji ispričani bivaju jednako smiješni i tužni.

Sport se često smatra besmislenim - no, ta aktivnost nikako nije besmislena jer svaki je sport u stvari igra, a igra jest jedan od ključnih čovjekovih oblika ponašanja - još je jasnije parafrazira li se Johana Huizingu koji smatra kako je igra nužna u stvaranju kulture kod čovjeka, iako nije i dovoljna; citat: Neka moje učenje bude igranje, a igranje učenje. Ne treba zaboraviti kako sport često nadilazi svoj materijalni karakter.

Huizinga u svom djelu Homo Ludens kaže:

Igra dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrđenih remenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim, ali i beziznimno obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjećaj napetosti i radosti te svijest da je ona ‘nešto drugo’ nego ‘obični život’.

Nakon obaveznog predgovora, kao prva priča idealno će poslužiti netom završeno finale europskog prvenstva u košarci. Dvije minute prije kraja Španjolska ima 59-54, a Pau Gasol imao je dodatno bacanje nakon koša postignutog pod prekršajem, koji je bio i posljednji španjolski na toj utakmici. Dvije sekunde prije kraja jedan rođeni Amerikanac Jon Robert Holden donosi Rusiji prvi europski reprezentativni naslov u povijesti. Još kada se spomene kako je izbornik Rusije David Blatt, američki Židov - mora se u sjećanje dozvati 20. stoljeće, hladni rat i nezaobilazno suparništvo SAD-a i SSSR-a. Vjerujem samo spominjanje eventualne mogućnosti kako će jednog dana Amerikanci igrati za reprezentaciju Rusije donijela ozbiljne posljedice - barem višegodišnji boravak u Sibiru, odnosno američkom ekvivalentu Sibira. Zaista, sport piše svakojake priče…

Nevezano za košarku, pada mi napamet priča o dva superveleslaloma odvoženih na stazama u Hafjellu/Kvitfjellu (Norveška) 3.3. i 4.3. 2006. Naime, prvi je superveleslalom imao tri pobjednice (Michaela Dorfmeister, Lindsey C. Kildow, Nadia Styger - sve tri sa identičnim vremenom u stotinku, a slijedeća u poretku Kelly Vanderbeek zaostala je - čitavu jednu stotinku), dok je drugi superveleslalom imao dvije pobjednice - spomenutu M. Dorfmeister i našu Janicu Kostelić. Koliko je malo vremena jedna stotinka i što ona može odnijeti - suvišno je razgovarati…