Tag: reprezentacija

Dnevnik (bivšeg) košarkaša, III. dio

Posljednjih se nekoliko godina gotovo uopće više ne živciram gledajući sport osim ako se radi o nečemu tipa Hrvatska-Turska kada je sve na nož i kad proradi adrenalin.

Jučerašnji dan nije baš bio nešto za naš sport (Karlović zabio 78 as-servisa, izgubio; Čilić vratio 0-2 u setovima, izgubio; jedino su Medvjedi 15 sekundi prije kraja uvalili gol Olimpiji i razveselili 10k ljudi u dvorani) – kruna dana poraz je košarkaša od Slovenije unatoč vodstvu od +15 (47-32). Mizerija od 3 koša (1 iz slobodnog bacanja, te jedan šut izvana Kasuna) u 3. četvrtini odnijela je sve u novi ponor.

Dnevnik (bivšeg) košarkaša, I. dio tekst je napisan 10.9.2007. i nevjerojatno dobro bi se uklopio i na današnji datum., uz izmjenu ponekog imena i eventualno izbacivanje pokoje rečenice. Dok naši juniori spadaju u vrh svjetske košarke (bronca na nedavnom SP na Novom Zelandu gdje su bolji bili samo SAD i Grčka), seniori igraju alibi-igru. Niti jedan naš igrač više nije u top 20 Europe – Nikola Vujčić je nestao, Marko Popović se trudi, a ostali igraju u svojim granicama. Ovo nije kritika, već istina. Kada se tome pridoda da i Repeša češće rotira igrače nego što Kraševac u plesu sa zvijezdama vrti svoju partnericu, onda imamo solidne temelje za novi nastavak tragikomedije Hrvatska na europskim prvenstvima iza 1995.

Srbija sa svojim dečkima koji su svi oko 22 (+/- 2 godine) igra polufinale. Naši brončani dečki rođeni su 1990. ili kasnije i taman će imati 21, 22 na idućem EP. Može li se nešto izvući iz ovih premisa? Sumnjam, obzirom da prve petorke naših klubova čine skupo plaćeni stranci koji rijetko pokažu zašto toliko vrijede. Je li to 1/16 finala Eurolige ili je to sudjelovanje na FinalFour (smiješne) NLB lige gdje uglavnom naši klubovi statiraju (osim impresivne pobjede Zadra u prvom izdanju kada je pao i Maccabi).

Do sljedećeg europskog prvenstva i IV. nastavka dnevnika (bivšeg) košarkaša je dvije godine. Taman će izaći hosting, pa ću ga morati produžiti samo za tu priliku…

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Povijesne utakmice (?)

Ova fraza veže se valjda uz 95% utakmica (momčadskih, naravno) i to posebice one vezane uz nastup nogometne reprezentacije. Postoje razne izvedenice, primjerice “od povijesne važnosti”, “od povijesnog značaja” i sl. Zanimljivo je to kako se vrlo često unaprijed kaže kako će nešto imati povijesni karakter – dakle, u sadašnjosti predskazujemo budućnost koja treba postati (ne)slavna prošlost. Trodimenzionalnost u vremenskom smislu, nema što.

Osobno, smatram da su naše reprezentacije zaista odigrale nekoliko povijesnih utakmica, moglo bi se reći i sudbonosnih jer bi suprotan ishod donio sasvim drukčiji krajnji (ne)uspjeh. Primjerice pobjeda košarkaša protiv ZND-a na OI ‘92 u Barceloni kada je Dražen Petrović sa dva čista slobodna bacanja donio finale protiv Dream Teama. Tu je i pobjeda nogometaša nad Nizozemskom na SP ‘98 koja je donijela broncu i 3. mjesto (i jprvo u nizu 4. mjesta ili nesretnih ispadanja za Guusa Hiddinka u četvrtfinalima i polufinalima). Rukometaši su odigrali tri klasična finala olimpijada ‘96 i ‘04, te 1 finale svjetskog prvenstva. I tako bi se mogla pronaći još poneka velika povijesna utakmica.

Večeras idemo na megdan suparniku koji je željan osvete i u čijim očima smo gotovo jednak rival kao i Nijemci. S Englezima imamo povijest susretanja, 6 utakmica, 3 prijateljske i 3 u kvalifikacijama ili velikim natjecanjima. Počelo je s remijem davne 1996. pred EP u Engleskoj (0-0, prijateljska), zatim su nakon 7 godina Englezi potukli naše u prijateljskoj 3-1 (no dan ranije dogodila se opjevana pobjeda mladih od 3-0;  u toj utakmici briljirali su današnji prvotimci Kranjčar i Pranjić). Englezi su nam uzeli i mjeru na EP u Portugalu (skupina), a onda dolazi Bilićeva era i dvije naše pobjede zaredom: 2-0 u Zagrebu (šifra Robinson i krtica) te sjajnih 3-2 na Wembleyu (šifra McClaren i kišobran). Nakon tih dviju pobjeda stiglo je i bolno prizemljenje u vidu 1-4 na Maksimiru, kad su temeljito protreseni temelji puta u Južnu Afriku. Skor je 3-1-2, 3 pobjede Engleza, 1 remi i 2 naše pobjede.

Je li večeras povijesna utakmica? Rekao bih da nikako nije. Pobjeda ne osigurava ništa, poraz ne znači kraj svega. Osim toga, atmosfera oko reprezentacije je malo tugaljiva i nitko se odviše ne nada. Ako se ne ode u Afriku, krivnja za to bit će na 2 remija s Ukrajinom.

Dakle, danas je vrijeme za nogomet, a ne za matematike, kalkulacije, uspješne i neuspješne kvalifikacije.

Dodatak:

Utakmica je ipak bila povijesna - najteži poraz otkako je reprezentacije…

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Hoce li nas primiti u EU? Hoce li nam doci turisti? Hoce li reprezentacija vidjeti JAR?

Nacionalno vazno je pitanje hoce li Hrvatska na SP 2010. Od navijaca koji stede vec godinu-dvije do politicara i inih duznosnika koji vole otputovati i slikavati se uz nogometase. Tu su i sponzori HNSa koji kartama i aranzmanima podmicuju svoje “odane” klijente. Naposljetku, i turoperatori se nadaju kojem euru od prodaje aranzmana. Nogomet u periodickim ciklusima postane zanimljiv i onima koji za duplstos misle da je neki novi ducan u novom sopingmolu.

No od subote navecer vlada konsternacija – dosla je nekakva Ukrajina i jedan bod uzela sebi, jedan ostavila nama, a treci je ostao neiskoristen prakticno otisavsi Englezima. I zazvonilo je na uzbunu jer sad redom treba dobiti u Minsku, Zagrebu, Londonu i Alma-Ati. Naravno, silna euforija prije zagrebackog brodoloma s Englezima potpuno je nestala, tj transformirala se u apsolutnu preplasenost i nevjericu. Danima potpirivana vatra jesenas ugasila se pod engleskom kisom, a taj nas je poraz toliko prodrmao da je “misija Harkiv” odradjena tako ziheraski da prijeti zamijeniti “Skopje ‘99″. Protiv Andore su skupljeni bodovi koji su upisani i prije starta kvalifikacija. Kako je Maksimir pomalo nacet, i metaforicki i doslovno, kazalisni komad u tri cina odigrat ce se u mjesec dana u tri potpuno razlicita “amfiteatra” s mogucim pogubnim posljedicama po aktere.

Ima li uopce smisla sva ova nekontrolirana kampanja usmjerena, doduse indirektno, na Bilica? Naime, ishod ovih kvalifikacija mogao bi nagristi reputaciju koju Bilic uziva jer je oko nase reprezentacije cesto vrlo malo razuma, a puno srca, stihije i osjecaja, caki i nerealnosti, pa se jedna traljava izjava debitanta u reprezentaciji shvaca kao veleizdaja. Bez da me se krivo shvati, HR ima jako dobru momcad, cvrstu; nezgodnu svima i sposobnu za svasta, ali za nas je cilj i veliki uspjeh sam plasman na velika natjecanja – sve sto se vise napravi dodje kao bonus. Ne treba biti preskroman, no niti prebahat jer u nas jedan poraz mijenja sve.

Ne treba ni zaboraviti na koji je nacin Vlatko Markovic pruzio ruku Bilicu (prezentiravsi to kao pruzenu ruku vatrenima iz ‘98.), a bio je spreman i na eventualni neplasman obzirom na tezu skupinu. No, igraci na valu Biliceve svjezine rade veliki rezultat i VM uziva i odolijeva pritisku nametnutom od strane medija da Bilicu produzi ugovor i poveca primanja. Danas ti isti novinari intervjuiraju bivse izbornike, trenere, ove i one autoritete koji “peru” Bilica na jedan fin nacin, kao da je blesavi tinejdzer koji se za vikend napio brlje, pa je povracao ispred birtije.

Mozda je i Bilic zasluzio koju kritiku, ali on ima mandat za vodjenje ekipe – ne bi bio prvi koji momcad s potencijalom ne bi odveo na veliko natjecanje, ako se to i dogodi. Racun se podnosi krajem ove godine, a ne usred nje. Minsk je “Atena ‘97″ i treba nam gol vise od Bjelorusa. Medjutim, kao sto i Kranjcar nije mogao sprijeciti Tomasovo igranje rukom ‘02 u Njemackoj, tako i Bilic ne moze zabiti, obraniti, ispucati, trcati, driblati i centrirati, vec to mogu samo igraci koje on moze odabrati. Nazalost, mi nemamo sijaset superklasa koje mogu zabiti lijevom i desnom jednako. Nasa ekipa je dobra, ali mozda joj trenutno i previse nedostaje “Suker” odnosno njegov pandan u vidu hrvatskog Brazilca koji i polusansu zna pospremiti u mrezu.

Mozda Eduardo vise nikad nece biti onaj stari, ali onda to sad treba detketirati i reci i mozda poceti slagati igru za duo PetrOl. Malo je trapavo ne iskoristiti potencijal koji se tako dobro pretvara u opipljiv ucinak u Bundesligi, no vjerujem da odgovorni to vrlo dobro znaju.

Sanse nam jesu manje no prije tjedan dana, ali beskrajno tlapljenje sto je trebalo i sto sad treba napraviti nema previse smisla, osim da eventualno probudi inat u igracima koji su odjednom postali limitirani i tek “pristojni igraci i nista vise” – sto mozda i jest istina, ali traljavo izosenje ovakvih izjava u javnost remeti mir i zajednistvo. Ne treba nam nizozemska varijanta zajednistva koja godinama prijeci njihovu talentiranu reprezentaciju u pohodu na neku titulu (npr. izvodjaci jedanaesteraca u polufinalu SP 1998. su vrlo slikovit, iako star primjer).

I nadam se da nece vrijediti teza “utakmice dobivaju igraci, a gube treneri” jer istina je tocno na sredini – treba se sjetiti finala LP gdje je obrana ispala smijesna ne zato sto je AF toliko jako fulao, vec zato sto je FCB taj dan bila bolja igracki, i u obaveznoj i u kreativnoj igri. AF je pogrijesio utoliko sto mu je ekipa bila bez plana B pa je zbunjeno reagirala i ostala bez rjesenja i moci.

IMHO, treba nam vise rizika i nesto novih momenata u nasoj kompletnoj igri – protivnici nas (pre)lako citaju, a previse vremena trosi se u mucenju i ocekivanju da “stvar proradi”. Osobno sam laik, ali tesko mi je ne primijetiti neke stvari koje se vide sa sve cetiri tribine u Maksimiru.

Osobno, vjerujem u plasman i u 3 pobjede i 1 remi, uz malu naklonjenost srece koja uvijek dodje kad se preuzme rizik…

(PS: ovaj tekst natipkan je na bberryu pa zato nedostaju čćžšđ…)

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Lobiranje za put u Švicarsku i Austriju

Do europskog prvenstva u nogometu koje će obilježiti sportsku 2008. (uz olimpijadu u Pekingu) preostalo je još 99 dana i pomalo će sve novine i sportski portali početi (ne)namjerno lobiranje za igrače koji bi se trebali naći među 23 izabrana na Bilićevom popisu.

Tako je kolumnist Jutarnjeg Tomislav Židak još prošle subote, na dan kad je Eduardu polomljena kost u nozi, objavio članak kako Bilić već zna 23 igrača koja će voditi na EURO. Da Silvina ozljeda, koja je kao lančana reakcija u nuklearnom reaktoru munjevito ispunila kompletan medijski prostor u nas, natjeravši Novu i HRT na slanje novinara u London te na desetke i stotine članaka na portalima i blogovima, otvorila je jedno mjesto u ekipi vatrenih.

Net.hr donosi priču o sjajnoj formi Olića i Petrića, koji imaju sjajan učinak u Bundesligi i koji se nameću kao logičan izbor za prvu jedanaestoricu, barem po trenutnoj formi.

Ono što je u svakom slučaju vrlo zanimljivo jest svojevrstan pritisak medija koji se stvara pred odlazak reprezentacije na veliko natjecanje. Prvi pritisak iskusio je Ćiro nevođenjem Nenada Pralije u Englesku 1996. Ponovno je istu stvar Ćiro osjetio i pred SP 1998., kada je kao pripremnu utakmicu reprezentacija igrala s igračima koji nisu figurirali za vatrene, a izabrali su ih novinari. Ako me sjećanje ne vara, vatreni su izgubili s 4:3, a čitav je Maksimir zlurado skandirao “reprezentaciji novinara” i zviždao vatrenima. U to je doba izašao i članak u Globusu gdje je Tomislav Ivić u 3-4 kartice teksta izbacio najnetočniju i najpogrešniju prognozu o ishodu SP u Francuskoj – praktično, članak je predstavljao njegov osobni obračun s Ćirom i unaprijed-pokapanje reprezentacije i njenih ambicija. Naravno, pokušao je lobirati kako bi se trebali voditi neki drugi igrači.

Slično su proživljavali i Jozić i Barić, koji su išli u inaćenje, pa su uigranu postavu počeli miješati kao špil karata. Cico Kranjčar je zbog jednog poraza protiv Brazila, konfuzne igre protiv Australije i nevođenja nekih igrača iz stanovite menadžerske agencije dobio cipelu, a prije SP-a bio je suočen s ogromnim lobiranjem u medijima, kojima nije popustio, ali na kraju mu se to nije nikako isplatilo.

Otvaranjem jednog mjesta u reprezentaciji upravo u najosjetljivijem dijelu, onom napadačkom, gdje je i najveća konkurencija, stvorilo se plodno tlo za svakojako lobiranje. Jer, tko će uskočiti? Tu su Kalinić, Mandžukić, Budan i Klasnić, a dvojica će sigurno otpasti, možda i više njih ako se npr. Bjelanović dramatično digne u formi ili se još netko ozlijedi (ne dogodilo se).

Tako će se kroz medijski prostor narednih 99 dana moći čitati svakojaki savjeti, analize, razmišljanja, najave, prognoze i slično, kojima niti jedan izbornik osim Ćire nije odolio – posljednja se tri puta uvijek dogodio pad na psihološkom planu. Naravno, nakon prvenstva uvijek je slijedilo barem dvostruko više pametnijih ljudi i barem pet puta više analiza nego prije natjecanja.

Nadam se kako se ovog puta neće dogoditi isto…

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Ždrijeb europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj; pogled s hrvatske strane

Danas je u Luzernu u Švicarskoj obavljeno ždrijebanje skupina europskog prvenstva u nogometu 2008., koje će se održati u Austriji i Švicarskoj od 7. do 29. lipnja navedne godine, što vjerojatno već znaju svi revni nogometni kibici i njihove obitelji i prijatelji.

Ždrijeb je obavilo osam uglednika iz nogometnog svijeta i to na, moglo bi se reći, poludirigirani način. Naime, 16 zemalja sudionica bilo je podijeljeno u 4 “lonca”, odnosno jakosne skupine. Prema UEFA-inim pravilima, u prvu jakosnu skupinu ulaze domaćin(i) i prvak Europe (ukoliko se kvalificira) – dakle, maksimalni broj povlaštenih mjesta u prvoj jakosnoj skupini bio je 3, a minimalni 1. Preostala mjesta u svim skupinama popunjavaju se prema “vaganimrezultatima (tj. prosječnom broju bodova osvojenim u jednoj utakmici) koje su reprezentacije ostvarile u ovom kvalifikacijskom ciklusu i u onom za svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. Vagani se rezultat, odnosno prosjek dobio tako da se ukupno osvojen broj bodova podijelio s brojem odigranih utakmica, ne uključujući dodatne kvalifikacije. Tako je Nizozemska dobila koeficijent 2,42 (i završila u prvoj jakosnoj skupini), Hrvatska 2,41, a najslabije su bile Turska i Rusija s koeficijentom 1,96. Kompletan je rejting dostupan u tabličnoj verziji.

Skupine su ždrijebane tako da se prvo razmjestilo reprezentacije iz prve jakosne skupine, a onda se krenulo s razmještanjem od četvrte skupine prema drugoj..

Dojam je kako nas je ždrijeb relativno “pomazio” i kako je skupina B s Austrijom, Poljskom i Njemačkom ipak bolja od skupine C, koja je prije konačne runde ždrijeba bila najnepoželjnija zbog Rumunjske, Francuske i Nizozemske.

Međutim, starijem od komentatorskog para Sušec-Sušec s HRT-a dogodila se prilična verbalna euforija u izjavi kako su nabrojane ekipe u skupini B imale srećepodržavam optimizam, no umjereni kakav promovira i izbornik i kompletno vodstvo reprezentacije; s paroloma kakve su vrlo česte u medijima dva mjeseca prije velikog natjecanja ne stiže se daleko.

Skupina je vrlo varljiva i potreban je veliki oprez:

  • Austrija; zemlja domaćin, a protiv domaćina je uvijek relativno neugodno igrati; momčad koja je odigrala 20 prijateljskih utakmica u sklopu priprema za EURO; dobila je samo 4, neriješeno odigrala 5, a izgubila čak 11 (jednom i od nas s 4:1); u posljednjih 12 susreta ubilježila je tek jednu pobjedu; s njima hr-reprezentacija igra 08.06. u 18:00 u Beču
  • Njemačka, aktualna bronca sa SP 2006. i viceprvak svijeta 2002., uvijek favorit svakog natjecanja na kojem nastupi; vrlo uvjerljiva u kvalifikacijama s 35 postignutih golova; nema pobjede na EP još od finala 1996. kada je zlatnim golom Olivera Bierhoffa pobijedila Češku s 2:1; susret s njima je 12.06. u 18:00 u Klagenfurtu
  • Poljska, neporažena protiv aktualnog viceprvaka Europe Portugala u svojoj kvalifikacijskoj skupini (2-1 kod kuće i 2-2 u gostima); izgubila je od Finske (1-3) i Armenije (0-1; sindrom koji je nas često karakterizirao: dobra igra protiv jakih i lošija protiv slabijih reprezentacija; nama možda najneugodniji susret koji će se odigraiti 16.06. u 20:45 u Klagenfurtu

Austrijanci u Kurieru konstatiraju kako ždrijeb i nije toliko loš; relativno su zadovoljni. Ponešto su zabrinuti oko potencijalnih nereda.

Oliver Bierhoff je za Kicker izjavio slijedeće:

Ich denke, wir können sehr zufrieden sein, wenn man die anderen Gruppen sieht. Gegen den Gastgeber zu spielen ist nicht einfach. Polen dürfen wir auf keinen Fall unterschätzen. Die Kroaten sind auf dem Papier die Mannschaft, die am meisten zu fürchten ist.

Lijepo je čuti pohvale kako na papiru stojimo kao reprezentacija koja bi mogla otići do kraja, no uvijek takve izjave treba uzeti cum grano salis. Poljaci su s druge strane, prilični optimisti:

Michał Szadkowski: W pierwszym i drugim koszyku trafiliśmy tak, jak chcieliśmy. Austria i Chorwacja to teoretycznie najsłabsze drużyny z pierwszego i drugiego koszyka. Z Niemcami mamy porachunki za zeszłoroczny mundial. W kontekście wyjścia z grupy ważne jest to, że grupa A też nie jest najsilniejsza, a z zespołem z tej grupy spotkamy się po ewentualnym awansie.

Navedeni je čovjek stručni komentator za sport.pl (tu je i čitav članak s portala) – koliko razumijem poljski, Austriju i Hrvatsku smatra se najslabijim reprezentacijama iz prvih dvaju jakosnih skupina; čovjek i rezonira kako je dobro što niti skupina A sa Švicarskom, Češkom, Turskom i Portugalom nije prejaka jer se u toj skupini nalaze protivnici za četvrtfinale. Očito, u Poljskoj ne nedostaje optimizma.

Oprez u izjavama svakako je potreban; eksplozija euforije u medijima dva mjeseca prije prvenstva je potpuni nonsens i treba ju svakako izbjeći, jer pisanje je jedno, a teren ipak nešto drugo; poučak s posljednja tri velika natjecanja dovoljno govori.

Zanimljivi linkovi:

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)