Vozeći se jutros na posao čuo sam kako su benzinske postaje iskoristile zatvorene trgovine nedjeljom počevši prodavati mlijeko, ulje, brašno i slično u svojim prodavaonicama. Očito se smatra kako je rad trgovina nedjeljom u HR vrlo bitno, a kad uz tankanje možeš obaviti i mali špeceraj-šoping – eto prilike za dodatnu zaradu. Možda će se i cijene špeceraja mijenjati svakoga drugog utorka kako je sad praksa s benzinom.

Već vidim akciju naših trgovaca skupa sa naftnim kompanijama i potpuno nov način udruživanja radi širenja poslovanja – nekim našim poslovnjacima ionako samo nedostaje posao s naftom da zaokruže ponudu.

Još se jednom pokazalo kako su u nas zakoni  pomalo apsurdni, tj. dovode do apsurdnih i bizarnih situacija. Prije nekoliko godina to je bio Zakon o potrošačima čiji je trademark i jedina bitna odlika u javnosti bila “smije li se naplatiti plastična vrećica u trgovini”! Što se mene tiče, jedna plastična vrećica trebala bi koštati 50 kuna, pa bi ih možda bilo manje bačenih po šumama, uz cestu i u more, a ne da se dijele šakom i kapom ili naplaćuju prejeftinu kunu. Ne zaboravite, plastične vrećice velik su potrošač nafte koje baš i nema više previše.

Po mom mišljenju, suštinski problem svakog zakona u nas je njegovo provođenje – naime, u nas ima krasnih zakona, prepisanih iz najboljih pravnih uređenja, ali oni su mrtvo slovo na papiru jer ih ne možeš provesti. I onda se donese zakon gdje je lakše zabraniti rad nedjeljom gotovo svima, nego uspostaviti mehanizam kontrole i žestokog proganjanja onih koji rad vikendom i neradnim danom ne naplaćuju po zakonu koji već dugo postoji. Iz prve ruke dobro znam kako to izgleda; u jednoj tvrtki čije poslovanje znam kao džep nije bilo šanse da se prekovremeni rad, rad vikendom i neradni dan ne plati kako je propisano.

Sama ideja donošenja zakona koji je napravljen tako da šteti i onima koji rade i koji ne rade po zakonu posve je ista kao i velika većina običaja po, primjerice, našim fakultetima – tako se na fakultetima uvijek bavi onima koji su lošiji od ostalih, ne pohađaju predavanja i sl. i za njih se uvijek izmišljaju neka pravila, postupci i sl. umjesto da ih se “otpili” nakon što ispucaju svoje kredite i šanse.

Ovako sad imamo apsurdnu situaciju – država je donijela zakon da zaštiti radnike, recimo to tako, ali sada će poslodavci dobiti idealnu izliku da se riješe viška zaposlenih. Mogu trubiti koliko hoće iz vladajućih da za to nema razloga, ali radne knjižice nisu na Markovom trgu, nego negdje drugdje.

U narednim danima očekujem još rješenja kojima se nastoji narugati i kojima se nastoji izvrnuti postojeći zakon – jer to je ono što je uobičajeno u našem društvu.