Otkazujem pretplatu. Što znači šanse da HRT prenosi utakmicu su 2,5%? 97,5% da je ipak neću gledati? Kad čovjeku kažeš kako ima šanse 50-50 reći će ti da baš i nisu neke šanse (ako se malo promisli, 50% je najveća šansa, teorijski, kako bi se ostvario neki ishod). Iako je problem veći nego poslovična HRT-ova traljavost, zanimljivo je kako “cela Jugoslavija će da gleda prenos“. RTL -HR se valjda nije ni trudio boriti se s igračima s istoka s kojima se ne posluje baš najlakše, pa je HRT-u odservirao felšanu na meč-loptu koju su u HRT-u, kako se čini, poslali u peti red tribina.
Čak je u dnevnim novinama ovo dobilo više pažnje nego ostavka stanovite gospođe, profesorice na EFZG, koja je bila glavni lajt-motiv spektakularne antikorupcijske akcije koja je potonula u potpuno drugi plan pod ogromnom navalom prijelomnih vijesti koje ovih dana iskaču sa svih strana.
Sam po sebi ovaj je tekst ironično-cinično bizaran, jer u bujici crno-tamnosivih vijesti koje se slijevaju kroz sve digitalne i analogne izvore informacija vijest kako možda prvi puta u povijesti neće biti prijenosa utakmice reprezentacije djeluje prilično apsurdno, a matreijala za inspiraciju ne bi se postidjeli ni Sartre niti Ionesco.
Vidim da je u terminu nakon Dnevnika (u kojem često gostuje premijer, predsjednik, pokoji ministar) svoje minute dobio i Bruno Kovačević, čije objašnjenje zaista ukazuje na to kako su bizarnosti i apsurdi potpuno preuzeli vlast ovih dana.
Sutra sjedim uz radio.