Arhiva za tag posao

Organizacija

Pod ovim pojmom ne mislim točno na specifičnu radna ili potporna cjelina većeg broja ili više grupa ljudi uspostavljena radi koordiniranog ostvarivanja zacrtanih namjena, već prije na organiziranje, usklađivanje zadataka i odnosa da bi se proveli neki ciljevi. Dobra je organizacija praktično i nužan i dovoljan uvjet (ovo će dobro razumjeti matematičari) bilo kakvog uspješnog obavljanja posla.

U jednom od posljednjih pauza-ručkova na svom prethodnom poslu, uz uobičajeno čavrljanje povela se jedna dobra rasprava o organizaciji rada u nas i u sličnim institucijama vani (iskustva iz Europe i SAD) i praktično je pao zaključak kako velike razlike nisu u rezultatima rada (doduše, ispred nas su, ali usporede li se neke specifičnosti i odvagnu li se malo neki rezultati, prednost nije toliko velika koliko se a priori smatra) već u pripremi za taj isti rad. Primjerice, organizacija u nas predstavlja pomalo stihijsku solo-borbu svakog pojedinca gdje manje-više diplomatske sposobnosti primijenjene na kolege i suradnike daju bolje ili lošije rezultate. Kolega s kojim sam donedavno dijelio ured istovremeno se bavio s 4 do 5 stvari, koje su uključivale:

  • nabavku uredske opreme za koju je morao sam oformiti komisiju (državna služba i poštivanje zakona o javnoj nabavi) i od odabrane tvrtke prikupiti nekih 5 dokumenata kojima se dokazuje vjerodostojnost tvrtke za poslovanje s državom (imam negdje i članak zakona zapisan, ali ne mogu ga baš pronaći, pa kome se da, neka progugla)
  • nabavku računala i ekspres-učenje karakteristika i specifikacija hardvera (jer jednostavno nema koga pitati, a da ne dobije kako-si-jadna-neznalica pogled); rješavanje problema sa starim računalom i istim pogledima onih koje pita
  • pretipkavanje članka za znanstveni časopis i njegovo prelamanje (jednostavno to radi puno bolje od tajnice koja je zatrpana s pretipkavanjem dvaju knjiga u rukopisu, pa gubi u principu manje vremena, ali više živaca)
  • sređivanje gomile papirologije oko puta u inozemstvo (ponude, putni nalozi, računi, preslici ovoga i onoga i na kraju molitva u administraciji bi li se moglo zamoljeno što prije gurnuti u proceduru - dobar boost je ciglica kave ili čokolada)
  • sve navedeno uključuje i pregovore i razgovore s barem jednim direktno nadređenim na što se gubi dodatno vrijeme jer su uvijek potrebna temeljita uvjeravanja

U svemu navedenom nisam uključio redovne zadatke. Možda sam idealist, no smatram kako je loš, odnosno nedovoljno dobro odrađen posao u velikom broju slučajeva čini više štete no koristi. K tomu, organizacija u kojoj je previše “nezamjenjivih” (ako se ne varam, Charles de Gaulle rekao je kako su Puna groblja nezamjenjivih) nikako se ne može zvati dobrom. Jasna slika o tomu tko, što, kako i gdje radi prilično je bitna radilo se o roštilju za 15 ljudi ili proizvodnji novog Airbusa.

Priznajem, nekada je stihijska organizacija karakteristična za naše podneblje u prednosti, no (pre)često izaziva frustracije u ljudima da bi joj se mogle uvažiti sve komparativne prednosti.

Promjena posla

Ovih dana mijenjam posao; odlazim s mjesta na kojem sam proboravio nekih petnaestak mjeseci i na kojem nakon početnog zadovoljstva i nisam bio baš najsretniji; posao je bio u državnoj ustanovi koja je u velikoj mjeri vrlo konzervativna sredina i u kojoj se non-stop žele provesti neke reforme, od kojih nažalost samo rijetke stvarno prođu. Kako imam određenu sreću što sam u struci koja je u posljednje vrijeme prilično tražena, a koja prije 7-8 godina je vrlo loše kotirala - posao je bio slabo plaćen, a postojala je i malena potreba za kadrom, pa je isti fakultet upisivao jako malen broj ljudi, a broj od nekoliko stotina diplomanata godišnje padao je dosta ispod broja 100.

Ponuđenih poslova nije nedostajalo, iako mi nije bio cilj prihvatiti prvo na što naiđem niti slati CV i zamolbu na sto različitih mjesta; napravio sam selekciju i na papir stavio ono što me najviše interesira u ovom trenutku, kao i profil radnog mjesta na kojem bih volio raditi.

Došao sam ukupno do 4 tvrtke; u dvije nije bio objavljen natječaj, ali nije bilo nikakvih problema da ostavim svoje papire i ostavim si mogućnost zaposlenja kad bude objavljen natječaj; jedno radno mjesto bilo je oglašeno na portalima za posao, a na jedan sam razgovor otišao po preporuci.

Tvrtka u koju sam otišao (prezentirati se) po preporuci na kraju se pokazala najkonkretnijom: unutar dvadesetak dana odradio sam dva razgovora, dobio sam pisanu ponudu i potpisao pismo namjere; prije njih odradio sam razgovor u tvrtki koja je oglasila slobodno radno mjesto, no pomalo su zakazali u konkretizaciji i javili su mi se sa čvrstom ponudom nakon više od mjesec dana od prvog i jedinog razgovora i kada sam praktično već odlučio prihvatiti prvospomenutu ponudu, a u većini je razmišljanja na kraju bila drugoplasirana i ta je ponuda ostala nerealizirana.

S novom me godinom očekuje i novo radno mjesto, po nekim svojim karakteristikama bitno drukčije od onoga na što sam dosad navikao. Promjene dobro dođu, a i vodim se frazom “Možda neće biti bolje, ali zasigurno će biti drukčije”.