Osobno volim poslušati 101, posebice ujutro kada se vozim na posao.
Poznato je da 101 voli osobu predsjednika države. No, nakon, po mom mišljenju (i koliko sam vidio po ostalim medijima, ne samo mom) u najblažu ruku potpuno neprimjerenu rečenicu predsjedniku države (smatram da se uloga građanina ove države i predsjednika ne može nikako u potpunosti poistovjetiti, koliko god S.M. to želio) baš me zanima reakcija tog radija – u današnjim vijestima su ga doslovno citirali, bez popratnih komentara koji često teku kao bujica kad se radi o stranama i osobama s kojima se 101 ne slaže…
Primjerice, svaka se riječ M.B.-a i I.S.-a dobrano secira, dok S.M. ima blagonaklonost – prava odlika nezavisnog i nepristranog radija, nema što.
Među mojim prvim tekstovima na ovom blogu bio je Tko će na kraju platiti ceh?, gdje je bilo riječi o tome kako niti jedna kuna od velikog priljeva na ime odšteta zbog prelazaka nogometaša Dinama u Manchester City i Arsenal (a čemu se od neki dan može pribrojiti i Tottenham).
No, pomalo je neobično kako se dio medija nanovo iščuđava tom hr-fenomenu – danas je business.hr u svom tiskanom izdanju izašao s naslovnicom s koje se smiješi alfa i omega Dinama i uz čiju je sliku naslov “Sanaderu, možeš mi staviti soli na rep”. Naravno, ništa novo nije rečeno osim što su se u odnosu na ljeto ponešto promijenili iznosi jer su u međuvremenu prodani još neki igrači. Ako se ne varam, i Otvoreno je neku večer bilo posvećeno istoj temi. Očito, tema je ponovno aktualna, no bila je pod debelim slojem prašine sedam-osam mjeseci i sad je odjednom ponovno u prvom planu.
Možda bi zakon trebalo mijenjati, ali čemu? Ionako nije poanta u tome što je Dinamo udruga građana, već je u tome što bi klubove trebalo privatizirati, a s tim se oteže već godinama. Isto tako, istaknuto je kako na odštetu nije moguće naplatiti porez, jer je to neoporeziva kategorija, a u ovom slučaju nije prodan igrač (jer to nije ni dozvoljeno jer bi se radilo o trgovini ljudima), već je uplaćena odšteta zbog prijevremenog raskida ugovora i gubitka usluga jednog igrača. Pravno i financijski gledano (nisam stručnjak, ali imam poneko saznanje) nije niti malo jednostavno sve ovo rasplesti. Zbog toga su sportski klubovi već poodavno bliži tvrtkama nego nekakvim entuzijastičnim udruženjima sa zasadima na Coubertinovskom shvaćanju sporta.
Mislim kako se mora priznati da je izvršni dopredsjednik znao pitati (i platiti informacije) na pravim mjestima kako postrojiti klub u pravno-financijskom smislu, a da bude sve po zakonu – i to je osnovni problem za državu jer je ona uvijek korak-dva iza i ne može se nositi sa svim mogućim savjetima i konzultacijama koje se dobiva za (ne)mali novac.
Uglavnom, zakon se pokazao lošim jer ga je netko uspio izigrati, kao što se uspjelo u mnogim drugim slučajevima sa nekim drugim zakonima. Nažalost, uvijek će se naći netko tko će uspjeti izigrati zakon, što je posebno bolno (za javnost) ako se radi o velikim iznosima…
“Svaki glas je bitan” – ova pomalo, rekao bih, floskula česta je uzrečica u doba izbora u nas. Na jedan pomalo bizaran način to je i dokazano na izborima gdje su mještani Prospect Beda odlučivali o pripojenju susjednom Tamaracu. Na izborima se nije pojavio nitko od 68 registriranih glasača. Praktično, jedan je birač bio mogao odlučiti o rezultatu izbora…
Mračni je na svom blogu zamolio za objavu ovog spota – radi se o spotu koji je trebao biti emitiran u ponedjeljak u prime-time na HRT-u. Spot nije emitiran (odbilo ga je etičko povjerenstvo). Podsjetio bih i da je HSP-ov spot odbijen, u kojemu se iznose samo činjenice, nikako insinuacije ili objede. Ovo nije promidžba neke stranke, već jedne web-stranice, pa još više čudi zabrana.
Hoće li, primjerice, biti zabranjene neke druge reklame, koje isto tako nisu posve moralne ili etične? HRT si je zaista zabio još jedan u nizu autogolova. Možda je trebalo prozvati još poneku stranku ili osobu, ne bi bilo na odmet.
Posljednji komentari