Rulet jedanaesteraca u finalima različitih nogometnih natjecanja uvijek ostavlja barem jednog super tragičara. Johnu Terryju zasigurno nije nimalo lako, a ako se u svojim suzama sjeti Roberta Baggija koji je 1994. praktično dao krunu svjetskog prvaka Brazilu, neće mu biti nimalo lakše. Lopta često puta uzme kada je to najmanje poželjno; Terry je imao veliku priliku; možda je to ista lopta koju je u završnici utakmice glavom skrenuo u korner nakon udarca Ryana Giggsa.
No, ima jedan igrač kojem je lopta ostala dužna i koji čeka 12 godina minus jedan dan - bilo je to finale 1996., 22. svibnja, između Ajaxa kao branitelja naslova i Juventusa. Na golu je tada, u dresu Ajaxa, stajao Edwin van der Sar, krakati Nizozemac koji je branio čitavu utakmicu i produžetke (završilo je 1-1), da bi u ruletu jedanaesteraca pogodio sve 4 strane u koje su pucali Juventusovi igrači praktično diravši svaku loptu koja je iza njegovih leđa ušla u gol. Jedanaesterci su završili s 4-2 i Juventus je uzeo srebrnu kantu.
I večeras je Nizozemac imao barem 3 jedanaesterca na ruci; možda mu je prošlo kroz glavu finale otprije 12 godina. Vratila mu je lopta, s 12 godina čekanja (inače, Nizozemac je bio i na golu u polufinalu europskog prvenstva 2000. između Italije i Nizozemske; u toj je utakmici Nizozemska ukupno izvela 6 jedanaesteraca, promašila 5 - red je bio da jedanaesterci jednom vrate).
Vjerujem kako bi Roman Abramovič dao i posljednji dolar da je on mogao izvesti taj posljednji jedanaesterac…
Još jedan zanimljiv detalj:
Za Chelsea igra Michael Ballack, čovjek kojemu se slično kao sa Chelseajem (drugi u prvenstvu, gubitak finala LP) već dogodila s Bayer Leverkusenom (o tome imam i poseban tekst).
Jednom prilikom na blogu sam pisao o dresovima nogometnih klubova i raznim bedževima koji se mogu na njima vidjeti. Tako je FC Bayern zaradio i četvrtu zvjezdicu za svoj dres osvajanjem 20. naslova prvaka Njemačke. FCB je jedini klub u Njemačkoj s tom privilegijom.
Među mojim prvim tekstovima na ovom blogu bio je Tko će na kraju platiti ceh?, gdje je bilo riječi o tome kako niti jedna kuna od velikog priljeva na ime odšteta zbog prelazaka nogometaša Dinama u Manchester City i Arsenal (a čemu se od neki dan može pribrojiti i Tottenham).
No, pomalo je neobično kako se dio medija nanovo iščuđava tom hr-fenomenu - danas je business.hr u svom tiskanom izdanju izašao s naslovnicom s koje se smiješi alfa i omega Dinama i uz čiju je sliku naslov “Sanaderu, možeš mi staviti soli na rep”. Naravno, ništa novo nije rečeno osim što su se u odnosu na ljeto ponešto promijenili iznosi jer su u međuvremenu prodani još neki igrači. Ako se ne varam, i Otvoreno je neku večer bilo posvećeno istoj temi. Očito, tema je ponovno aktualna, no bila je pod debelim slojem prašine sedam-osam mjeseci i sad je odjednom ponovno u prvom planu.
Možda bi zakon trebalo mijenjati, ali čemu? Ionako nije poanta u tome što je Dinamo udruga građana, već je u tome što bi klubove trebalo privatizirati, a s tim se oteže već godinama. Isto tako, istaknuto je kako na odštetu nije moguće naplatiti porez, jer je to neoporeziva kategorija, a u ovom slučaju nije prodan igrač (jer to nije ni dozvoljeno jer bi se radilo o trgovini ljudima), već je uplaćena odšteta zbog prijevremenog raskida ugovora i gubitka usluga jednog igrača. Pravno i financijski gledano (nisam stručnjak, ali imam poneko saznanje) nije niti malo jednostavno sve ovo rasplesti. Zbog toga su sportski klubovi već poodavno bliži tvrtkama nego nekakvim entuzijastičnim udruženjima sa zasadima na Coubertinovskom shvaćanju sporta.
Mislim kako se mora priznati da je izvršni dopredsjednik znao pitati (i platiti informacije) na pravim mjestima kako postrojiti klub u pravno-financijskom smislu, a da bude sve po zakonu - i to je osnovni problem za državu jer je ona uvijek korak-dva iza i ne može se nositi sa svim mogućim savjetima i konzultacijama koje se dobiva za (ne)mali novac.
Uglavnom, zakon se pokazao lošim jer ga je netko uspio izigrati, kao što se uspjelo u mnogim drugim slučajevima sa nekim drugim zakonima. Nažalost, uvijek će se naći netko tko će uspjeti izigrati zakon, što je posebno bolno (za javnost) ako se radi o velikim iznosima…