Tag: najveći

Najveći svjetski stadioni – Estadio Azteca

estadio_azteca.jpgNakon uvodne priče o najvećim svjetskim nogometnim stadionima, te pojedinačnog opisa nekoliko sportski ne toliko bitnih (Rungrado May Day, Salt Lake Stadium i Strahov), došao je na red jedan od sportsko, odnosno nogometno najpoznatijih stadiona uopće – to je Estadio Azteca u Mexico Cityu, glavnom gradu Meksika. Ovaj je nogometni stadion, znan kao i Coloso de Santa Ursula treći najveći na svijetu – prima između 105 i 115 tisuća gledatelja (prvi broj označava broj sjedećih mjesta, dok drugi broj označava i posebna mjesta, kao što su ona za invalide).

Kada se stadion počeo graditi 1962., kao jedna od uzdanica za kandidature za Olimpijske igre 1968. i Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970. (što je Meksiko i dobio, u oba slučaja), arhitekti nisu ništa prepustili slučaju: od najboljih tadašnjih europskih i stadiona iz ostatka svijeta preuzeta su najbolja rješenja – rezultat je bio i više no impresivan kada se stadion otvorio 1966.: 105 000 natkrivenih sjedećih mjesta, ogromno parkiralište tik uz stadion, mnoštvo ulaza-izlaza i cestovnih prilaza (čitav se stadion isprazni za 18 minuta!), sigurnosni detalji (ograde, posebno prilagođeni hodnici i stepeništa), 856 boksova (od kojih svaki ima parkiralište, boravak, kupaonicu i balkonski prostor), najbolje stadionsko osvijetljenje na svijetu (što je bilo konkretan model po kojem su rađena osvijetljenja na svim novim stadionima u Europi i ostatku svijeta) i jedna od najboljih drenaža (sustav za odvod vode prilikom kiše i pljuskova, vrlo bitno kako stadion ne bi postao kaljuža). Do stadiona vodi i laka željeznica.

Gotovo svaki detalj posvećen je gledatelju i njegovom pogledu na igralište; praktično nema lošeg mjesta i iz posljednjeg se reda može prilično uživati u nogometu. Stadion je smješten u smjeru sjever-jug kako bi sunce jednako padalo na teren tokom čitave utakmice. Isto tako, posebna mjesta za novinare i tv-kamere nemjerljivo su doprinijele razvoju televizijskih prijenosa. Stadion je potpuno zadovoljio sve FIFA-ine zahtjeve za vrhunski stadion sve do dan-danas.

Sav su trud i planiranje uloženi u ovaj objekt višestruko vraćeni; ovaj je stadion jedini koji je ugostio dva finala svjetskih prvenstava (1970. i 1986.) i na njemu su odigrane neke od klasika nogometa: od finalnih utakmica između Brazila i Italije (1970. – 4:1 za Brazil, posljednje finale koje je igrao O Rei de Futbol Pelé; zabio je prvi gol za Brazil) te Argentine i Njemačke (186. – 3:2 za Argentinu).

No, na Estadio Azteca odigrale su se još dvije utakmice koje su još poznatije od ovih finala, a sjećanje na obje obilježeno je brončanom plaketom koja stoji na ulazu u stadion.

Prva utakmica na toj plaketi jest Utakmica stoljeća (Game of the Century, Partita del Secolo), posvećena ovim riječima:

El Estadio Azteca, Rinde Homenaje A Las Selecciones De: Italia (4) Y Alemania (3) Protagonistas En El Mundial De 1970, Del “Partido Del Siglo” 17 De Junio De 1970.

Stadion Azteca odaje poštovanje reprezentacijama Italije (4) i Njemačke (3), sudionicima Svjetskog prvenstva 1970. i koji su nastupili u Utakmici stoljeća, 17. lipnja 1970.

U toj su utakmici nastupili Franz Beckenbauer, Gerd Müller, Gianni Rivera, Luigi Riva – tada ponajbolji europski nogometaši.

Druga utakmica koja je zaslužila posvetu (doduše zbog jednog od dva gola koje je zabio mali zeleni, Diego Armando Maradona) bila je ona četvrtfinalna odigrana 22. lipnja 1986. između Argentine i Engleske, u sjeni rata na Falklandima koji je bio četiri godine ranije. Gol stoljeća (u izboru na FIFA-inom web-u uoči svjetskog prvenstva 2002. u Korej i Japanu) postigao je Maradona u 54. minuti slalomom u dužini od 60 metara nanizavši kompletnu englesku obranu i golmana i plasiravši loptu u gol; čak je i Gary Lineker pljeskao na genijalnosti omalenog Argentinca, kojeg zbog gola tri minute ranije i dan-danas ne podnose navijači Engleske: naime, jednu dugu nabačenu loptu Maradona je skrenuo u gol rukom i to ispred Petera Shiltona, koji je bio značajno viši od njega. Maradona je trčao prema suigračima i vikao “dođite i slavite sa mnom, inače sudac neće priznati gol”; ostalo je povijest – Argentina je uzela svjetski naslov, a Englezima je gol ostao vječni trn u oku. Maradona je dobio i statuu ispred stadiona, koja je obilježava njegov drugi gol, gol stoljeća.

Kako je Brazil dobio održavanje Svjetskog prvenstva 2014., vjerojatno će Maracana ugostiti finale, pa Estadio Azteca neće biti jedini u povijesti; no, zasigurno će biti jedinstven po tomu koliko je velikih igrača zabijalo na njemu (Pelé, Maradona, Lineker) te po klasicima svjetskog nogometa.

Linkovi:

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Najveći svjetski stadioni – Velký strahovský stadion

U posljednje vrijeme teško mogu pobjeći od sportskih tema, a nije ni da se nešto posebno trudim. Biti sportski novinar ili komentator osobno mi je idealno zanimanje i nejasan mi je odnos naših “komentatorskih perjanica” jer je njihovo poimanje i praćenje sporta zapelo negdje u sedamdesetima, kada je bilo potrebno čitati broj dresa igrača koji u tom trenutku ima loptu i izgovarati njegovo ime. Tko je ikad bio na stadionu, posebice nogometnom, vrlo dobro zna kako se tada vidi puno više nego na TV prijenosu i kako nabrajati očito tv-gledateljstvu u doba praćenja utakmica s 20 kamera baš i nema smisla.

strahov.jpgNo, tema ovog teksta jest Velký strahovský stadion, odnosno stadion Strahov u Pragu. Ovdje će sam tekst biti nešto drukčiji jer sam imao priliku otići na stadion (i to ciljano). Monumentalno zdanje na brdu Petřín prava je relikivija soc-realističke gradnje. Sve je mahom u asfaltu i betonu i djeluje prilično sivo, a blizu njega je i hostel, u jednoj od niza potpuno istih zgrada, kako bi dojam bio potpun (klik za veću sliku – otvara pop-up prozor). Autobusna linija koja vodi natrag u centar prolazi kroz dio grada napučen vilama i rezidencijama; očito je i u Pragu brdo ekskluzivno mjesto stanovanja. Blizu samog stadiona par je modernih zgrada (u nas ih zovu urbanim vilama), tako da se na jednom brdu zaista spajaju kapitalizam i socijalizam, barem kroz gradnju.

Ukoliko se ide prema stadionu od centra Praga, put je zaista reprezentativan (na brdo se može popeti uspinjačom ili pješke kroz park). Na tom brdu je i Rozhledna tj. vidikovac, vrlo sličan Eiffelovom tornju u Parizu (visina Rozhledne jest 60 m, ali zbrojena s nadomorskom visinom na kojoj se nalazi, dobiva se visina baš Eiffelova tornja). Tu je i nekoliko vrtova, kojih zaista ima u izobilju u Pragu.

Kako sam već ranije pisao, stadion je sagrađen 1926., 1932. je dobio betonske tribine, a moderniziran je u nekoliko navrata 1948. i 1975, kada je dobio svoj današnji izgled. Kao takav predstavlja najveći stadionski objekt na svijetu. Na njem se nikad nisu igrale službene nogometne utakmice, jer je površina koju obrubljuju tribine nešto veća od 300×200 metara (dok je nogometno igralište 105×70 metara – što je gotovo 9 puta manje). Na njemu su održavane velike sinkronizirane gimnastičke vježbe, odnosno gimnastički sletovi pod imenom Spartakijada, i to svakih 5 godina od 1955. 1985. održana je posljednja. Bilo je i nekoliko moto-utrka u šezdesetima.

Danas ovaj stadion koristi praški nogometni klub AC Sparta, koji je i obnovio kompleks 2002. za 256 milijuna kruna, što je nešto više od 60 milijuna kuna. Ukupno je 8 igrališta (6 velikih i 2 za futsal, tj. mali nogomet), dva restorana, konferencijska sala i svi ostali sadržaji potrebni jednom trening-centru (službena stranica).

Odmah kraj Strahova (lijevo na satelitskoj slici) je i AXA Arena na kojoj igra AC Sparta
. Odmah kraj Strahova (lijevo na satelitskoj slici) je i Stadion Evžena Rošického, kojim se donedavno koristila praška Slavia (hvala ciletu na ispravku). Početkom devedesetih na Strahovu je održano nekoliko koncerata, među ostalima bili su to Pink Floyd (7.9.1994.), Rolling Stones (čak dva puta, 18.8. 1990. i 5.8.1995., preko 100 000 ljudi oba navrata), U2 (14.8.1997.) i drugi.

Stadion je bio korišten vrlo rijetko i oduvijek je poput bijelog slona – praktično ga se ni za što nije moglo iskoristiti i dan-danas najviše “služi” kao spomenik nekadašnjim vremenima, sve dok nije preuređen u trening-centar.

Monumentalnost mu se može vidjeti na slijedećim fotografijama:

Izvori na web-u:

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Najveći svjetski stadioni – Salt Lake, Rungrado May Day

Za uvod digresija – prethodni tekst na ovu temu privukao je u posljednjih mjesec dana najviše posjetitelja – i prilično sam iznenađen kako barem nekoliko puta dnevno dolazi upit o najvećim stadionima svijeta s neke od tražilica. Stoga, odlučih i ovu temu raširiti u nekoliko dijelova, odnosno tekstova, pisanjem o pojedinim nogometnim stadionima. Kako je i prije naglašeno, tema će biti oni stadioni na kojima se održavaju nogometne utakmice, a često služe i pri održavanju atletskih natjecanja. Ostala sportska borilišta nisu uzimana u obzir, iz razloga što nisu unificirana (razne utrke, primjerice).

Prvi na redu su Salt Lake Stadium i Rungrado May Day Stadium. Naime, ta dva stadiona su dva ponajveća kapacitetom u svijetu, a da su izgrađena oko nogometnog igrališta. Oba imaju atletsku stazu, a velićina travnatog dijela jest 105 sa 70 metara. Prvi se nalazi u Calcutti, Indija, dok je potonji u Pyongyangu, Sjeverna Koreja.

salt_lake.jpgSalt Lake je izgrađen 1984. godin, te ima sve potrebno za ugošćivanje nogometnog susreta na razini FIFA-inih i UEFA-inih natjecanja (pomoćne terene, dvorane, VIP lože, liftove, smještajne kapacitete). Cjelokupni su projekt provele tvrtke iz same Calcutte (odnosno, Kolkatte). Kapacitet mu je 120 000 ljudi, mahom sjedećih – u kakvom je danas stanju, nisam uspio pronaći, no bi li prošao rigorozne sigurnosne standarde u Europi – nije 100% sigurno.

Službeni je naziv stadiona Yuva Bharati Krirangan, Stadium of the Indian Youth. Služi za domaćinske utakmice indijske reprezentacije (uz dužno poštovanje, tek četvrta ili peta liga svjetskog nogometa), te kao stadion dvaju klubova, East Bengal i Mohun Bagan, čije susrete prati užarena atmosfera. 1985. je ugošćen i turnir uoči svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku. Više pojedinosti: Wikipedia, službena stranica

rungrado_may_day.jpgRungrado May Day svoje ime zahvaljuje otoku Rungra na rijeci Taedong u Pyongyangu. Sagrađen je i otvoren na 1. svibnja 1989. i najviše služi proslavljanju istoimenog praznika i masovnim sletovima gdje često bude više vježbača no što bude publike. Sve se priređuje u čast Kim Jong-ila i Kim Il-Sunga, dragog vođe i velikog vođe Sjeverne Koreje. Služi i sjevernokorejskoj nogometnoj reprezentaciji, no i ta je ekipa daleko od bilo kojeg ozbiljnijeg natjecanja.

Za zemlju u kojoj je većina stanovnika pothranjena, stadion strši kao “slon u staklani”. Više podataka na Wikipediji.

Ova dva stadiona predvode top-listu najvećih po kapacitetu, no gotovo da nikada nisu ugostili ozbiljniju nogometnu utakmicu ili atletsko natjecanje. Statistički, to jesu najveći nogometni stadioni, no u sportskom smislu su prilično udaljeni od europskih i južnoameričkih borilišta.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Najveći svjetski stadioni

Osnovna verzija teksta nastala je 21.11.2005.

Uvod

U fokusu ovog teksta (i svih koji će uslijediti) bit će ponajviše o najveći nogometni stadioni na svijetu, odnosno o sportskim objektima stadionske forme. Naravno, ima sportskih borilišta sa većim kapacitetima, no kod takvih su sportskih objekata tereni višestruko veći od nogometnog, čak i kad je nogometni travnjak okružen atletskom stazom. Veličina, odnosno dimenzije nogometnog igrališta kreću se 90…120 metara po dužini i 45…90 metara po širini. Više detalja daje slika na kojem su dimenzije nogometnog igrališta (izvor: Wikipedia; pojam Football (soccer)). Još bolji prikaz dimenzija jest onaj iz FIFA-inih pravila nogometne igre. Površina na koju bi se mogla smjestiti atletska staza ugrubo je 200 sa 100 metara. Dakako, tribine ne smiju biti previše udaljene od terena; u Engleskoj su često prvi gledatelji tik uz travnjak, na par metara do igrača

Stadioni su, kao i dvorane, prilično osjetljiva tema u Hrvatskoj. Često se nailazi na otpor javnosti prilikom gradnje novih ili rekonstrukcije postojećih stadiona dvorana (slučajevi Maksimira, Arene Zagreb itd). Zbog tih razloga u Hrvatskoj postoje jedva dva stadiona koja se mogu svrstati u red većih (cum grano salis), sa kapacitetom većim od 20 000 gledatelja, To su, dakako, Maksimir i Poljud.

Maksimir je nekad primao oko 60 000 gledatelja (sa stajaćim mjestima) – mislim da je tolika posjećenost bila na utakmici Dinamo-Santos (u kojem je igrao kralj nogometa – Pele) negdje u šezdesetima (nisam uspio naći točan podatak, nažalost). Rekonstrukcija, potrebna sigurnost i ostalo smanjili su kapacitet na nekih 35 – 40 000 (nedostaje službeni broj).

Poljud isto tako može primiti nekih 40 000, no rijetko se, isto iz sigurnosnih razloga, pušta vise od 35 000 gledatelja.

Na svijetu jest ponajviše nogometnih stadiona, odnosno velika većina najvećih stadiona svijeta može upriličiti nogometnu utakmicu – teren u sredini obično je veličine nogometnog igrališta. Naravno, kako je rečeno, postoje i objekti koji primaju i preko 250 000 ljudi, no to nisu klasični stadioni (trkališta za konje, automobile, motocikle).

Kroz povijest

Borilište (stadionske forme) najvećeg kapaciteta na svijetu, nekih 250 000 (!), nije prvenstveno bilo namijenjeno igranju nogometa, vec je služilo za masovne gimnastičke vježbe i za komunističke sletove. Ime mu je Strahov, nalazi se u Pragu te trenutno služi za treniranje praškom nogometnom klubu Sparta (nekih 12 pomoćnih terena, koje je moguće i iznajmiti). Površina terena kojeg okružuju tribine jest 63 500 kvadratnih metara (više od 6 hektara!), dok nogometni teren ima nekih 5 – 6 tisuća kvadratnih metara. Osobno sam bio na stadionu prošle godine i ne odaje dojam da može primiti toliko ljudi. Početak gradnje bio je 1926., nadograđivan je u nekoliko navrata, da bi konačno bio dovršen 1975. Službeni naziv jest Strahovský stadion. Ovaj je stadion uvršten više kao kuriozitet, iako je sama građevina fascinantna (više).

Stadion najvećeg kapaciteta na svijetu dugo je bio brazilski stadion Maracana u Rio de Janieru. Sagrađena je 1950., za potrebe prvog poslijeratnog svjetskog prvenstva u nogometu održanog u Brazilu iste godine. Službeni naziv jest Estádio Mário Filho. Kapacitet stadiona prvotno je bio 200 000, ostvaren na finalu već spomenutog SP-a između Brazila i Urugvaja. Za tu je utakmicu vezan i pojam “tišina Maracane” – naime, u toj je utakmici Urugvaj pobijedio favorizirani Brazil 2:1 nakon vodstva Carioca od 1:0. Danas je kapacitet smanjen na 70 000 – 120 000. Prva brojka daje broj sjedećih mjesta, a u drugi su broj nadodana i stajaća.

Stadion koji je titulu najvećeg držao do pojave Maracane bio je Hampden park u glasgowu. Napravljen je 1903. i imao je kapacitet od gotovo 150 000 gledatelja. Slijedećih 47 godina slovio je kao najbolji i najnapredniji stadion na svijetu. Uz nj je vezana i slijedeća zanimljivost: Real Madrid je na ovom terenu osvojio 1 Kup europskih prvaka i 1 Ligu prvaka, što je u biti isto natjecanje i daje najbolji klub Europe. Prvi put dogodilo se to 1960. Godine, kada je Real pobijedio Eintracht Frankfurt 7-3, u jednoj od, kako kažu, najvećih nogometnih utakmica ikad odigranih. Drugi puta Real je pobijedio Bayer Leverkusen 2-1. Nakon smrti gotovo 100 navijača u Hillsboroughu 1989., smanjen mu je kapacitet. Daljnjim rekonstrukcijama došlo se do današnjih 52 000 gledatelja. Stadion drži rekordnu posjećenost u Europi – 149 550 gledatelja.

Jedan od rijetkih stadiona koji je zadržao prvotni kapacitet jest Estadio Azteca (više) u glavnom gradu Meksika, Mexico City-u. Prima 114 465 gledatelja i sagrađen je 1966. za potrebe XIX. Ljetnih olimpijskih igara. Na njem su odrzana 2 finala svjetskih prvenstva – 1970. (pobjednik Brazil) i 1986. (pobjednik Argentina). Na tom je stadionu Maradona zabio gol, kako je rekao, “Božjom rukom” i “gol stoljćca”, kada je nanizao cijelu englesku obranu u trku od 60 metara i pospremio loptu u mrezu Engleza za vodstvo 2:0. Tome je posvećena i brončana plaketa koja se nalazi van tribina stadiona.

Stadioni danas

Današnji standardi sigurnosti, udobnosti, TV i novinarskog praćenja nogometnih utakmica ograničili su kapacitete stadiona. Kapaciteti se kreću od 80 – 110 000 (u Europi, SAD-u, Južnoj Americi), sa časnim iznimkama u Aziji – kao što su Salt Lake u Calcutti (koji prima 120 000 gledatelja) i najveći nogometni stadion na svijetu Rungrado May Day u Pyongyangu (prima 150 000 gledatelja; po tom je kriteriju vodeći).

Salt Lake jest najveći indijski stadion koji služi održavanju nogometnih utakmica – sagrađen je 1984. godine, no nije ugostio neke velike i značajne utakmice. Opremljen je dvoranom, pomoćnim terenima, VIP sekcijama i sličnim pogodnostima, tako da je u tom pogledu blizak po standardu s europskim stadionima (više).

Rungrado May Day jest još jedan u nizu monumenata koji obilježavaju strahovladu Kim Jong-ila i Kim Il-Sunga. Sjevernokoreanci često nemaju što jesti, no mogu se pohvaliti (iako bi to bio priličan apsurd) stadionom najvećeg kapaciteta na svijetu. No, često se tu ne može gledati nogomet, već beskrajni sletovi koji služe slavljenju dvojca koji drži ili je držao 22 milijuna ljudi izgladnjelima i u strahu. Stadion je završen i otvoren 1. svibnja 1989. i prati sve standarde potrebne za održavanje nogometnih utakmica na najvišim razinama. Ovdje nogomet igra samo sjevernokorejska reprezentacija, što i nije prečest događaj (više).

Najveći stadion u Europi, jest L’estadi u Barceloni, odnosno Camp Nou, koji prima 98 987 gledatelja.

Najveći stadioni u Europi

  1. Nou Camp (L’estadi), Barcelona, Španjolska – prima 98 987 gledatelja (WWW)
  2. Wembley, London, Engleska – prima 90 000 gledatelja (WWW)
  3. San Siro (Giuseppe Meazza), Milano, Italija – prima 85 700 gledatelja (WWW)
  4. Стадион Лужники (Lužnjiki), Moskva, Rusija – prima 84 745 gledatelja (WWW)
  5. НCК Олімпійський (NSC Olimpiysky), Kijev, Ukrajina – prima 83 160 gledatelja (WWW)

Treba napomenuti kako prva četiri nabrojana stadiona imaju UEFA Elite stadium status (nekadašnjih UEFA 5 stars), te kao takvi mogu ugostiti finala Lige prvaka i Europskog prvenstva u nogometu. Na listi su svi stadioni nogometni.

Najveći stadioni u ostatku svijeta

  1. Rungrado May Day, Pyongyang, Sjeverna Koreja – prima 150 000 gledatelja (WWW) (posebni tekst)
  2. Salt Lake Stadium, Kolkatta (Calcutta), Indija – prima 120 000 gledatelja (WWW) (posebni tekst)
  3. Estadio Azteca, Mexico City, Meksiko – prima između 105 i 115 tisuća gledatelja (WWW) (posebni tekst)
  4. Bukit Jalil National Stadium, Bukit Jalil, Malezija – prima između 100 i 110 tisuća gledatelja (WWW)
  5. Jawaharlal Nehru Stadium, New Delhi, Indija i Melbourne Cricket Ground, Melbourne, Australija (samo za kriket, nije nogometni stadion) – primaju 100 000 gledatelja (WWW1, WWW2)

Svi ostali stadioni na popisu su nogometni. Na ove dvije liste navedeni su najveći nogometni stadioni na svijetu (doduše, neki van Europe su izostavljeni), iako se njihova fizička veličina ne može uvijek povezati i s važnošću za sport, no to je već druga tema.

Sveprisutna wikipedia: popisi stadiona po državama
Izvrsne stranice o stadionima: World stadiums, Stadium Guide

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 6.1/7 (7 votes cast)