Arhiva za tag (kvazi)ekonomija

Pranje posuđa

Kako kućanstvo u kojem živim već duže broji točno jednog člana (službeno; ponekad se dogodi varijacija, no ne toliko često i u velikom broju dana) ova tema mi je, kao i pranje rublja, vrlo bliska. Naime, uz klasični sudoper (i sav accessoire koji ga prati) imam i perilicu za suđe. Korištenje jednog i drugog negdje je u omjeru 70:30, no svaka iole veća količina suđa ide direktno u perilicu.

Tako sam danas naišao na zanimljiv tekst na net.hr naslova Kako perete posuđe?

Što se energije tiče, u prosjeku je potrošeno oko 2,5 kWh energije za zagrijavanje vode. I ovdje su tri grupe potrošača: prva gdje su oni koji su trošili od 1 do 2 kWh energije, druga s oko 3 kWh i treća u kojoj su oni koji su trošili više od 5 kWh energije. Ekstrem u potrošnji bio je 16,5 kWh.

Za usporedbu, ekonomična perilica posuđa koristi oko 15 litara vode i između jednog i dva kWh energije.

Ovo ispitivanje provedeno je u sklopu projekta Sveučilišta u Bonnu i sve je iscrpno opisano u članku koji je popratio istraživanje. Na TreeHuggeru se nalazi članak Dishwasher vs Handwasher u kojemu se poziva na isto to ispitivanje.

Rezultati su prilično raspršeni, no pokazuju se određene tendencije. Brojevi ukazuju na to da nema baš jasnog načina kako ljudi peru posuđe - svatko pere na neki svoj način koji je više ili manje ekonomičan. Ono što proizlazi iz cijele priče jest to da su strojevi ipak u nekim stvarima prilično efikasniji od ljudi i što je po meni najbitnije, štede vrijeme, odnosno učinkovito ga preraspoređuju. Naime, dok perilica obavlja svoju dužnost, ja ne moram provesti sat ili dva uz nju osluškujući kako radi. Potrošim 15 minuta na spremanje posuđa u prostor za pranje i posvetim svoje vrijeme nečemu drugom - radu, odmoru, druženju s obitelji.

Istina, tu je i investicija u perilicu kojoj ipak treba određeno vrijeme kako bi se isplatila; no, pokazalo se da je perilica poprilično efikasna u dobrom pranju posuđa, dok će i najsavjesniji i najekonomičniji perači na toj točki kiksati, iako ne svaki put.

Osobno, meni je komfor kod nekih stvari ipak ispred cijene; počevši od usluga internet bankarstva kojeg koristim od samih njegovih početaka, do raznoraznih plaćanja mobitelom, korištenja strojeva poput perilica posuđa i tomu slično. Automatizacija nekih poslova i obaveza koja izbacuje preveliku potrošnju vremena iz rasporeda nešto je kod čega neću gledati na čisto ekonomsku isplativost, već ću i uračunati vrijeme, vlastitu energiju i volju koju trošim. Osobno, draže mi je zadržati volju i energiju za čitanje i proučavanje nekih korisnih stvari.

Tekst na naglo

Pomalo sam u gužvi ovih dana, a ovo kišno vrijeme je kao stvoreno za nekakav oblik rada i idealno se uklapa sa zaostacima koji su se namnožili skupa s novim obavezama. Naime, trenutna mi je preokupacija priprema proceeding-a, odnosno zbornika radova jedne konferencije, plus sve ostale popratne stvari (memorandumi, plakati, obavijesti, web i sl.). Sve to skupa je jedna velika vrst Sizifova posla. Inače, konferencije su jedna cijela turistička grana i jedan veliki posao i nadasve isplativ ukoliko se drži nekih osnovnih normi stečenih iskustvom ili u razgovoru s drugim organizatorima.

Međutim, kada se organizacije istih uhvate pomalo nekompetentni akademski moljci, onda ispadne da jedna obećavajuća nevelika konferencija bude smještena u doba početka hladnog i kišovitog vremena, te na lokaciju koja apsolutno odudara od svega onoga što bi dobra konferencija mogla biti - magnet za sudionike izvana, atraktivna lokacija, blizina mora i slično. Jasno je da nepoštivanjem osnovnih pravila organizacije i pribjegavanjem kvazi- i polu- rješenjima nije moguće dobiti uspješno organiziranu konferenciju. Šteta što samim tim obujam posla nije manji.

Ručak i večera…

Prilikom studiranja u indeksu sam imao upisan jedan pomalo nezanimljiv predmet, nasreću samo imenom, u kojemu je bilo riječi o kvaliteti - što jest i kako se postiže, ljudi koji su tu napravili značajne pomake, kako se prati, mjeri i postiže i slično. Tu sam prvi puta čuo za program poboljšanja kvalitete šest sigma (six sigma) - riječima vrlo jednostavan, a u praksi ponešto kompliciran, no svejedno vrhunski alat u postizanju i unaprijeđivanju kvalitete.

Tokom tog predavanja dobili smo na uvid dijagram kakav je prikazan na slici.

dinner_lunch1.jpg

Kako je i vidljivo, dijagram govori o raspodjeli posla zavisno o godinama starosti i vrlo je primjenjiv na inženjersku struku, iako bi vrlo lako bio primjenjiv, uz pojedine modifikacije kratica, u gotovo svakoj struci, odnosno zanimanju.

Dijagram prikazuje kako mlad inženjer ima oko 25 godina, dolazi u tvrtku i nakon upoznavanja s kadrom-postrojenjima-radionicama-uredima-ostalim kreće u Research & Development (R&D) odjelu; logično, čovjek s tehničkog fakulteta obično je prilično dobro upoznat s novim strujama, pun je idjea i entuzijazma i odio za Istraživanje i razvoj jest kao naručen za njeg; tamo ima priliku učiti od starijih i iskusnijih i vrlo brzo upiti nova znanja.

Kako čovjek odrasta, s godinama mu u opseg posla sve više ulazi i Product Improvement (PI) i Management (M) - ponovno, logični koraci: kako je već prošlo određeno vrijeme, čovjek je upoznat s proizvodima i postupcima i može utjecati na njihovo poboljšanje te se sve više nalazi u poziciji voditelja, odnosno svojevrsnog menadžera koji uči novopridošle ljude. U 35. godini, čovjek je maksimalno usredotočen na tvrtku - vrijeme mu je podijeljeno na upravljanje ljudskim potencijalom i na poboljšavanje proizvoda (po mom mišljenju, dvije ključne komponente svake tvrtke; s tim da su ljudi bitniji dio).

S daljnjim rastom iskustva, u radno vrijeme ulazi još jedna stavka koja nikako nije zanemariva, a često se odvija van tvrtke - to je Dinner and Lunch (D&L) i zaista, Ručak i Večera bitan su dio posla u kasnijim godinama. Mnoštvo se stvari dogovori preko dobre hrane i pića.

Ne trebam niti napominjati da se dijagrama kolege mi i ja osobno i dan-danas sjetimo kad raspravljamo o poslu i sličnome…