Tag: (kvazi)ekonomija

EXW, DDU, DAF ili ukratko – Incoterms 2000

Vrlo bitan pojam u bilo kakvoj logistici, špediciji, uvozu, prijevozu, domaćoj i međunarodnoj trgocvini jest Incoterms 2000 – set pravila, odnosno pojmova kojima se jasno definira koje su obveze, odnosno troškovi prodavatelja (tvornice, skladišta ili nečeg trećeg) i koje su obveze i troškovi kupca. Radi se o 13 pojmova čijim se navođenjem u dokumentaciji značajno olakšavaju i razjašnjavaju načini, odnosno metode koje koriste pojedine tvrtke koje prodaju svoje ili tuđe proizvode. Te je uvjete isporuke osmislio ICC, International Chamber of Commerce, poprilično velikog i vrlo bitnog udruženja na svjetskoj razini.

Bit ovih uvjeta je vrlo jednostavna i od veće je pomoći u trgovanju na svim razinama. Primjerice, tvrtka A želi naručiti 10 bačvi strojnog ulja; dobiva ponude iz tvornice B i C; prva je jeftinija, ali označava uvjete isporuke sa EXW; druga je skuplja, ali uvjeti dostave su DDP. Vrlo lako bi se moglo odlučiti za ponudu tvornice B, ali uvjet EXW ili Ex Work znači da je jedina obaveza tvornice proizvesti ulje i učiniti ga dostupnim za preuzimanje (u svom skladištu, npr.) – sve ostale troškove (utovar na kamion, trošak prijevoza, trošak carine i uvoza, trošak istovara) pokriva kupac. Na suprotnoj strani leži DDP ili Delivery Duties Paid koji sve troškove prebacuje na stranu tvornice, a kupac samo treba preuzeti robu. Dakle, uz ponešto istraživanja moglo bi se ispostaviti da je tvrtka C ipak jeftinija.

Naravno, ovo je potpuno fiktivan slučaj i u stvarnosti uvijek postoje i dodatni uvjeti uz jedan od 13 uvjeta isporuke robe, a te detalje dogovaraju direktno tvrtke uključene u proces trgovanja.

Taksativno, radi se o sljedećih 13 načina, podijeljenih u 4 skupine: E, F, C, D (prema početnom slovu troslovne kratice):

  • EXW EX WORKS (named place)
  • FCA FREE CARRIER (named place)
  • FAS FREE ALONGSIDE SHIP (named port of shipment)
  • FOB FREE ON BOARD (named port of shipment)
  • CFR COST AND FREIGHT (named port of destination)
  • CIF COST, INSURANCE AND FREIGHT (named port of destination)
  • CPT CARRIAGE PAID TO (named place of destination)
  • CIP CARRIAGE AND INSURANCE PAID TO (named place of destination)
  • DAF DELIVERED AT FRONTIER (named place)
  • DES DELIVERED EX SHIP (named port of destination)
  • DEQ DELIVERED EX QUAY (named port of destination)
  • DDU DELIVERED DUTY UNPAID (named place of destination)
  • DDP DELIVERED DUTY PAID (named place of destination)

Dakako, tko što plaća direktno znači i tko preuzima kakav rizik. U svojoj se praksi najčešće susrećem sa EXW i DDU načinom isporuke; EXW slučaj se pokriva uslugom logistike od posebne tvrtke koja ima korporacijski ugovor i nešto bolje cijene nego što bi se mogle dobiti na slobodnom tržištu obzirom na našu veličinu. Isto tako, ugovor omogućava i neke aranžmane kako bi prijevoz robe bio optimalan (npr. veličina kamiona obzirom na robu i tekuće narudžbe). Inače, logistički pokriti proizvod koji se sastoji od dijelova iz više tvornica (5-6) nije nimalo jednostavno; nužno je imati svojevrsne hub-ove za centraliziranje; ponekad zna biti pomalo smiješnih situacija (npr. tvornica je bliže 3-4 puta mjestu isporuke nego centralni hub, ali roba prvo ide tamo, pa tek onda na mjesto isporuke). Upravo ovdje je finalni proizvod najčešće isporučen kao EXW jer bi količina administracije za tvrtku koja izvozi u 50+ zemalja premašivala višestruko proizvodni sektor.

Incoterms 2000 (autor: Robert Wielgorski)

Incoterms 2000 (autor: Robert Wielgorski) - preuzeto s Wikipedije

Poveznice:

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 4.0/7 (2 votes cast)

Pranje posuđa

Kako kućanstvo u kojem živim već duže broji točno jednog člana (službeno; ponekad se dogodi varijacija, no ne toliko često i u velikom broju dana) ova tema mi je, kao i pranje rublja, vrlo bliska. Naime, uz klasični sudoper (i sav accessoire koji ga prati) imam i perilicu za suđe. Korištenje jednog i drugog negdje je u omjeru 70:30, no svaka iole veća količina suđa ide direktno u perilicu.

Tako sam danas naišao na zanimljiv tekst na net.hr naslova Kako perete posuđe?

Što se energije tiče, u prosjeku je potrošeno oko 2,5 kWh energije za zagrijavanje vode. I ovdje su tri grupe potrošača: prva gdje su oni koji su trošili od 1 do 2 kWh energije, druga s oko 3 kWh i treća u kojoj su oni koji su trošili više od 5 kWh energije. Ekstrem u potrošnji bio je 16,5 kWh.

Za usporedbu, ekonomična perilica posuđa koristi oko 15 litara vode i između jednog i dva kWh energije.

Ovo ispitivanje provedeno je u sklopu projekta Sveučilišta u Bonnu i sve je iscrpno opisano u članku koji je popratio istraživanje. Na TreeHuggeru se nalazi članak Dishwasher vs Handwasher u kojemu se poziva na isto to ispitivanje.

Rezultati su prilično raspršeni, no pokazuju se određene tendencije. Brojevi ukazuju na to da nema baš jasnog načina kako ljudi peru posuđe – svatko pere na neki svoj način koji je više ili manje ekonomičan. Ono što proizlazi iz cijele priče jest to da su strojevi ipak u nekim stvarima prilično efikasniji od ljudi i što je po meni najbitnije, štede vrijeme, odnosno učinkovito ga preraspoređuju. Naime, dok perilica obavlja svoju dužnost, ja ne moram provesti sat ili dva uz nju osluškujući kako radi. Potrošim 15 minuta na spremanje posuđa u prostor za pranje i posvetim svoje vrijeme nečemu drugom – radu, odmoru, druženju s obitelji.

Istina, tu je i investicija u perilicu kojoj ipak treba određeno vrijeme kako bi se isplatila; no, pokazalo se da je perilica poprilično efikasna u dobrom pranju posuđa, dok će i najsavjesniji i najekonomičniji perači na toj točki kiksati, iako ne svaki put.

Osobno, meni je komfor kod nekih stvari ipak ispred cijene; počevši od usluga internet bankarstva kojeg koristim od samih njegovih početaka, do raznoraznih plaćanja mobitelom, korištenja strojeva poput perilica posuđa i tomu slično. Automatizacija nekih poslova i obaveza koja izbacuje preveliku potrošnju vremena iz rasporeda nešto je kod čega neću gledati na čisto ekonomsku isplativost, već ću i uračunati vrijeme, vlastitu energiju i volju koju trošim. Osobno, draže mi je zadržati volju i energiju za čitanje i proučavanje nekih korisnih stvari.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Tekst na naglo

Pomalo sam u gužvi ovih dana, a ovo kišno vrijeme je kao stvoreno za nekakav oblik rada i idealno se uklapa sa zaostacima koji su se namnožili skupa s novim obavezama. Naime, trenutna mi je preokupacija priprema proceeding-a, odnosno zbornika radova jedne konferencije, plus sve ostale popratne stvari (memorandumi, plakati, obavijesti, web i sl.). Sve to skupa je jedna velika vrst Sizifova posla. Inače, konferencije su jedna cijela turistička grana i jedan veliki posao i nadasve isplativ ukoliko se drži nekih osnovnih normi stečenih iskustvom ili u razgovoru s drugim organizatorima.

Međutim, kada se organizacije istih uhvate pomalo nekompetentni akademski moljci, onda ispadne da jedna obećavajuća nevelika konferencija bude smještena u doba početka hladnog i kišovitog vremena, te na lokaciju koja apsolutno odudara od svega onoga što bi dobra konferencija mogla biti – magnet za sudionike izvana, atraktivna lokacija, blizina mora i slično. Jasno je da nepoštivanjem osnovnih pravila organizacije i pribjegavanjem kvazi- i polu- rješenjima nije moguće dobiti uspješno organiziranu konferenciju. Šteta što samim tim obujam posla nije manji.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Ručak i večera…

Prilikom studiranja u indeksu sam imao upisan jedan pomalo nezanimljiv predmet, nasreću samo imenom, u kojemu je bilo riječi o kvaliteti – što jest i kako se postiže, ljudi koji su tu napravili značajne pomake, kako se prati, mjeri i postiže i slično. Tu sam prvi puta čuo za program poboljšanja kvalitete šest sigma (six sigma) – riječima vrlo jednostavan, a u praksi ponešto kompliciran, no svejedno vrhunski alat u postizanju i unaprijeđivanju kvalitete.

Tokom tog predavanja dobili smo na uvid dijagram kakav je prikazan na slici.

dinner_lunch1.jpg

Kako je i vidljivo, dijagram govori o raspodjeli posla zavisno o godinama starosti i vrlo je primjenjiv na inženjersku struku, iako bi vrlo lako bio primjenjiv, uz pojedine modifikacije kratica, u gotovo svakoj struci, odnosno zanimanju.

Dijagram prikazuje kako mlad inženjer ima oko 25 godina, dolazi u tvrtku i nakon upoznavanja s kadrom-postrojenjima-radionicama-uredima-ostalim kreće u Research & Development (R&D) odjelu; logično, čovjek s tehničkog fakulteta obično je prilično dobro upoznat s novim strujama, pun je idjea i entuzijazma i odio za Istraživanje i razvoj jest kao naručen za njeg; tamo ima priliku učiti od starijih i iskusnijih i vrlo brzo upiti nova znanja.

Kako čovjek odrasta, s godinama mu u opseg posla sve više ulazi i Product Improvement (PI) i Management (M) – ponovno, logični koraci: kako je već prošlo određeno vrijeme, čovjek je upoznat s proizvodima i postupcima i može utjecati na njihovo poboljšanje te se sve više nalazi u poziciji voditelja, odnosno svojevrsnog menadžera koji uči novopridošle ljude. U 35. godini, čovjek je maksimalno usredotočen na tvrtku – vrijeme mu je podijeljeno na upravljanje ljudskim potencijalom i na poboljšavanje proizvoda (po mom mišljenju, dvije ključne komponente svake tvrtke; s tim da su ljudi bitniji dio).

S daljnjim rastom iskustva, u radno vrijeme ulazi još jedna stavka koja nikako nije zanemariva, a često se odvija van tvrtke – to je Dinner and Lunch (D&L) i zaista, Ručak i Večera bitan su dio posla u kasnijim godinama. Mnoštvo se stvari dogovori preko dobre hrane i pića.

Ne trebam niti napominjati da se dijagrama kolege mi i ja osobno i dan-danas sjetimo kad raspravljamo o poslu i sličnome…

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 7.0/7 (1 vote cast)

Pošto kila?

kilogram.JPGJoš prije nekih desetak godina razgovarao sam s jednim inženjerom, koji mi je postavio nekoliko pitanja za razmišljanje. Jedno od tih pitanja bilo je i “Koliko košta kilogram automobila?

Zamislio sam se, uzeo neku generalnu cijenu prosječnog auta (složili smo se da je to tada bilo oko 20 tisuća DEM), a automobil je prosječno težio tonu, odnosno tisuću kilograma. Dakle, kilogram automobila bio je 20 DEM (tada sam smatrao neočekivano malo – a i danas se zamislim nad tom cijenom). Naravno, pretpostavke su bile više ili manje netočne, no cijena kilograma automobila zasigurno je upadala u područje od 15 do 30 DEM.

Današnji je prosječni automobil nešto skuplji i ima veću masu – cijena mu je nekih 15 do 20 tisuća eura, a masa mu je narasla na otprilie 1,3 tone. Dakle, po novoj je računici kilogram automobila između 10 i 20 eura – u našoj valuti to je u razredu cijena od 70 do 160 kuna. Naravno, postoje i iznimke gdje će automobil koštati više od stotinu eura po kilogramu, ali to su već vrhunski automobili i ne baš svakodnevna investicija čak i za one koji imaju platinaste kreditne kartice.

Proizlazi da tada automobil, čak i u ekstremnim slučajevima, košta manje no, primjerice, boca nešto boljeg šampanjca (kojeg je u boci 0,75 litara – nezanemarivo manje od kilograma). Običan automobil vrijedi po kilogramu manje i od obične boce, ne baš pretjerano dobrog vina.

Najobičniji odjevni predmet poput košulje ili traperica (naravno, nisu neka marka) neusporedivo su skuplje po kilogramu čak i od skupljih automobila. Mislim da ne treba ni spominjati da je automobil jedan od najkompleksnijih proizvoda uopće. Jednom prilikom sam na fakultetskom predavanju čuo podatak da će jedan proizveden automobil u svom životnom vijeku zaposliti 9 ljudi.

Stoji i činjenica da su dijelovi za automobil izrazito skupi i da se među njima mogu naći itekako visoke cijene po kilogramu. Kutija cigareta, odjeća, novine, kava i još nebrojeno mnogo predmeta skuplje je po kilogramu od automobila.

Nekako se uvijek toga sjetim kad vidim cijene badema, bućinih ili tikvinih koštica i još ponekog ne-tako-egzotičnog voća/povrća, koja često odu i preko stotinu kuna za kilogram…

fotografija: (c) dkimages

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 7.0/7 (1 vote cast)