Arhiva za tag Krk

Haludovo, nekad i danas - II. dio

Offshore tvrtka Bismass Limited International House sa sjedištem na otoku Man stekla je 54,59 posto vlasništva nad Hotelima Haludovo Malinska d.d. Bismass Limited International House, koji zastupaju Diane Jane Palmer i Melanie Jane Quayle, stekao je 5.859.425 redovnih dionica društva, što čini 54,5931 posto temeljnog kapitala društva. Istovjetan udjel ranije je posjedovao Sauron Ltd iza kojeg je stajao Armenac Ara Abramian.

Ovu vijest moglo se pročitati u business.hr-u prije nekih godinu i pol dana (Hoteli Haludovo mijenjaju vlasnike, ali ćud nikako). Nekoliko mjeseci prije te su se vijesti susreli Damir Polančec i Ara Abramian (ruski bogataš armenskog porijekla, većinski vlasnik prije prijenosa vlasništva) i dogovorili su konkretne korake u razrješavanju apsurdne situacije koja traje desetak godina. To je bilo još 2007., a duboko na ulazu u posljednju četvrtinu 2008. nema gotovo nikakvih pomaka. Hoteli su još zapušteniji (odlična galerija fotografija koju je IdentitetNepoznat postavio na Flickr) nego prošle godine, iako ima poneki gost u vilama (čini se da je smještaj ipak moguć).

Haludovo se nalazi na možda najboljoj lokaciji na sjevernom dijelu Jadrana (svakako najboljoj na Krku), odmah uz more i sa ogromnim potencijalom koji je bio uočen još tamo 1968. godine kada se započelo s gradnjom. Gradnja je završila 1971., a godinu prije dovršen je i riječki aerodrom (koji se nalazi upravo na Krku) i od kojeg se do Haludova može doći za 20-ak minuta (već vidim oglas sjevernije u Europi u kojem se nudi let avionom do Krka i ekspresan smještaj u hotel na obali, kockanje, zabava 0-24). Nakon otvorenja u hotel se slila masa gostiju sa zapada, koji su dolazili brodovima i avionima i koji su nemilice trošili u kockarnici i hotelu (za tadašnje ludilo u hotelu zasigurno su bile zaslužne i Penthouseove zečice). Pili su se šampanjac i viski, jeli kavijar i jastozi - svita se dobro provodila, a ljudi na Krku su bili zadovoljni. Kasnije je takva ponuda gostima ocijenjena kao “nemoralna” i svita je pokupila stvari i otišla, iako je i kasnije, sve do devedesetih, Haludovo oduvijek bilo simbol neke vrste luksuza jer je praktično bio jedini takav hotel na Kvarneru.

Haludovo je na vlastitom posjedu i prvi apartmani i kuće su prilično udaljeni, tako da je potencijal za kreiranje odredišta za non-stop zabavu prilično velik, no Haludovo je upravo zbog toga u škripcu - zemljište na kojem se nalazi toliko je atraktivno da bi praktično samo mazohisti išli u realizaciju novih hotela i sadržaja (treba samo zamisliti koliko bi administracije i patnje s birokratskim sustavom trebao proći neki investitor koji bi imao najbolju namjeru napraviti nešto smisleno na tom prostoru). I upravo tu je pat-pozicija - hotel je prodan za malen novac (jer je bio u dosta lošem stanju i opterećen dugovima - posljednja profitabilna godina bila je 1990.).

Sama privatizacija je otpočetka bila problematična - prvotni je privatni vlasnik posao obavio preko tvrtke u Lihtenštajnu; nakon klasične rasprodaje i izvlačenja novca iz poduzeća Haludovo je završilo u PIF-u i preko burze u Varaždinu Haludovo kupuje tvrtka registrirana na Cipru, a nakon toga slijedi prodaja udjela tvrtkama s početka priče - prvo Sauronu, a onda Bismassu.

U članku objavljenom u Vjesniku 2002. Veljko Božić je puno toga spominjao i nagoviještao za Haludovo, ali malo toga se obistinilo, tj. praktično je samo sve postalo još lošije nego tada. Iskreno, nije sve u imenu, ali jedna latinska izreka kaže Nomen est omen - zasigurno tvrtka koja se naziva po Morgothovom maiaru, mračnom liku iz trilogije Gospodar prstenova. Očito da je sudbina Haludova slična kao i Sauronova.

Haludovo - nekad i danas, I. dio

U svojevrsnoj pripremi dugo mi već stoji tema o Haludovu, kompleksu hotela na otoku Krku, u Malinskoj. Nekada je to bio svojevrsni kuriozitet na našoj obali; pomalo dekadentno mjesto gdje su se Dom Perignon i jastozi tamanili u neograničenim količinama i gdje su gosti dubljeg džepa nemilice trošili novac u kockarnicama. Zna li se kakva je situacija u društvu sedamdesetih, kada je bilo zlatno doba Haludova, još je više nevjerojatno kako je uopće čitava ideja zaživjela.

Danas je Haludovo devastirano i praktično stoji zapušteno već godinama, a radi se o jednoj od najboljih lokacija na Krku, uz samo more, s posebnim cestovnim prilazom i priličnim brojem kvadrata vrlo atraktivnog zemljišta.

Uz ime Haludova posljednjih se godina vežu različite tvrtke registrirane u poreznim oazama, a jedno ime je uvijek stalno: to je Ara Abramyan, armenski biznismen. U Jutarnjem listu objavljen je članak gdje Damir Polančec sugerira Armencu da se riješi Haludova ili da pokrene investicije. Idejni projekti su revidirani, navodi se, već dva puta i posljednje rješenje Borisa Magaša (koji je i tvorac prvog Haludova) je prihvaćeno.

Što će se dogoditi s kompleksom koji definitivno nedostaje Krku, a posebice Malinskoj, nepoznato je. Detaljniji presjek što se sve događalo s Haludovom i što je Haludovo uopće - u II. dijelu.

Još jedna priča o mostarinama i cestarinama

Večernji list prenio je na svom portalu izjavu Zlatka Komadine, kako se na autocesti Rijeka-Zagreb cestarina naplaćuje, a cesta još nije gotova:

Autocesta Rijeka - Zagreb jedina je u svijetu za koju građani plaćaju punu cestarinu prije nego je gotova u punom profilu - tvrdi primorsko-goranski župan Zlatko Komadina.

Istina, no meni je nadasve interesantno da se u išlo u gradnju autoceste za Split (o čemu sam već pisao), dok je cesta za Rijeku stajala podosta dugo od 2000. i da cijena autoceste Zagreb-Rijeka (po kilometru) bila osnova za podizanje cijena na ostalim (mahom novoizgrađenim) autocestama, pa mi ovo djeluje kao prilično kasna reakcija i “idealna” za predizborno vrijeme, kako bi se malo skrenula pozornost na sebe i jeftino prikupljalo bodove. Konkretno, smatram da je svakako jako nepovoljno plaćati punu cijenu autoceste na cesti koja to nije (kao što smatram nepovoljnim da se na istoj takvoj cesti u Istri ne plaća nikakva cestarina), no takva je situacija već godinama. Vremena za korigiranje cijena je bilo, no smatram da bi snižavanje cijena i ponovno vraćanje u vremenu od jedne godine (ako je za vjerovati da će puni profil biti gotov do 2008.) bilo pomalo ishitreno i neozbiljno. Da je završetak gradnje predviđen za 5 godina, tu bi se incijativu svakako trebalo podržati.

Dotaknuo se i Krčkog mosta jer je to jedini most u Hrvatskoj za koji se plaća mostarina, a sav prihod ide Hrvatskim cestama. Nigdje na svijetu ne plaća se mostarina ako ne postoji alternativna cesta, tvrdi Komadina.

I ovdje je u pitanju čista demagogija. Kako na Krku ljetujem čitav život i nebrojeno sam puta prešao preko tog mosta - cestarina se oduvijek naplaćivala, a u posljednjih se nekoliko godina naplaćuje u samo jednom smjeru i to prilikom ulaska na Krk. Bilo je govora i o tome da će mostarina biti ukinuta nakon što se pokriju troškovi izgradnje, no to su propustile učiniti sve dosadašnje vlade, a ne vjerujem da će se ijedna buduća dotaknuti ukidanja mostarine u dogledno vrijeme.

Uostalom, postoje i najave da će HAC prodati Krčki most i dionicu A7 zbog minusa u poslovanju koje je sve nego malo (1.5 milijardi kuna). S te strane, jasno je da HAC naplaćuje nešto što je u njihovom posjedu (koliko znam, ostali mostovi nisu u njihovom vlasništvu), ukoliko to mora održavati.

Krčki most je specifičan po tomu što kroz njega prolazi naftovod koji predstavlja prlično veće opterećenje nego redoviti promet preko njega. Naplatom mostarine pokrivaju se vrlo visoki troškovi održavanja tog mosta (još prije nekoliko godina u medijima je kružila informacija da je potrebno oko 100 milijuna USD za temeljitu obnovu, a ne samo nužnu sanaciju - nažalost, nemam link, pa je ovo pomalo rekla-kazala). Prošle godine posuđeno je 15.7 milijuna USD za obnovu.

Most baš i nije u najsjajnijem stanju obzirom da je betonski, koji se nalazi na moru i da je prilično nagrižen solju koja je prošla sve do čelične konstrukcije zatvorene betonom. Kako se prilikom izgradnje nije uvažio prijedlog da se most zaštiti od agresivnih utjecaja, most ubrzano stari i tek se u posljednjim godinama nešto više ulaže u obnovu.

Postoji ideja o alternativnom pravcu, odnosno o novom mostu koji će vezati Krk i kopno, no nije se otišlo dalje od te razine.

JANAF planira izdvajanje naftovoda iz mosta i gradnju novog podmorskog pravca prema kopnu.

2002. pao je prijedlog zakona u Saboru da i fizičke i pravne osobe s Krka isto tako moraju plaćati mostarinu, jer tako se favoriziraju tvrtke s otoka Krka u odnosu na one s kopna. Taj su prijedlog zajedno s oporbom tada srušile i stranke (HSS, HNS, HSLS) koje su bile u koaliciji s onom kojoj pripada i Zlatko Komadina (SDP), a ta je stranka i predložila taj zakon.

Krčki most, prije 1990. znan kao Titov most, bio 17 godina svjetski rekorder s najvećim rasponom luka u svojoj kategoriji.

Dakle, ovakve su teme uvijek zgodne u ljetno ili predizborno vrijeme. Ovo nije tekst koji bi upućivao na neko favoriziranje političkih opcija, već samo upućuje na jeftinu demagogiju kojom se služe političari u nas. Zlatka Komadinu gledao sam u Kontraplanu Dubravka Merlića kada se govorilo o LPG terminalu na Kvarneru; čovjek je znao o čemu priča i dobro se pripremio za emisiju. Dojma sam da mu ovakav istup u medijima ne treba, jer samo potiče neargumentirane rasprave.