Jedna do dvije šalice dnevno jest mjera u mom slučaju. Znam si šalicu instanta ili moka-kave napraviti kod kuće, no užitak je otići i u manji kafić u kvartu, bez velike gužve i prelistati novine uz espresso (kratki ili produženi), latte, macchiato i slično (moram prenijeti link na sjajan tekst s odličnim ilustracijama o vrstama kava: Coffee drinks illustrated). Navedeno je posebna mantra na slobodan dan, negdje oko 9 ujutro, nakon doručka.
Nažalost, često se po kafićima pije loša kava - espresso koji ima talog kao slaba turska kava, pregrijano mlijeko, rijetka pjena cappuccina, gorčina kao da je iz iste mjerice napravljena već treća kava, okus po “zagorenoj kavi”. Često niti cijena nije posebna garancija da će kava biti dobra - osobno sam bio i u lijepom broju kafića gdje produženi espresso nisam platio više od 4 kune, a bio je prilično bolji od nekih koji su bili i po dvostruko skuplji i navodno prestižnim kafićima. Primjerice, jednu od najboljih espresso kava pio sam za svega 5 kuna u Zagrebu na Cvjetnom naselju, dok sam ponegdje znao ostaviti i dvostruko više, a da bi kava imala okus razrijeđenog instanta.
Kada se zaputim van granica, gotovo uvijek popijem kavu u Starbucksu, Coffe Shop Companyu ili Cafe Nerou, no ne mogu reći da previše opravdavaju cijenu koja je nerijetko barem 2 €; kava nije loša, no nije ništa posebno; baš me zanima hoće li Starbucks (za kojeg se priča da će doći u jedan trgovački centar koji se trenutno gradi u metropoli) zaživjeti nakon početne euforije.
Ovdje bih volio dati i jednu preporuku - kava u novootvorenom kafiću i restoranu Lobby u neboderu na početku ulice Ivana Lučića u Zagrebu - služi se posebni Franckov espresso (na čijim se stranicama može pročitati o čemu sve ovisi pravljenje dobre kave) - isprobao sam nekoliko vrsta i sve su bile odlične, a i količina je za pohvalu (za usporedbu s nekim obližnjim mjestima, dobije se više i bolje za istu cijenu). Cijena jest nešto viša od prosjeka (9 kuna za kavu s mlijekom ili capuccino), no mislim kako se isplati. Čitav se prostor nalazi u prizemlju (ime sve govori), a ne na vrhu nebodera - možda je tako i bolje, jer bi kava uz takav pogled zaista bila predobar razlog za izbjegavanje radnih obaveza…