U arhivi sam primijetio kako u mjesecu srpnju nisam napisao ništa – niti jedan duži tekst ili barem nešto U par riječi – uspio sam tek odgovoriti na pokoji komentar i to je uglavnom bilo to. A nezamijećeno mi je i prošla obljetnica – 1.8. o.g. navršila se godina dana od pokretanja osamostaljenog bloga.

Nažalost, blog trenutno pati jer svako slobodno vrijeme od posla i povremenog fuša koristim za apsolviranje raznih vrsta software-a koje dosad nisam preobilato koristio, a bili bi od velike pomoći u poslu i oko njega. Ponajviše radim na “samoučenju” – iako tečajevi imaju svojih prednosti, web i poneka knjiga iz sivog izvora puno mi više pomažu. Osim toga, zamjerke uvijek idu na to da se na tečaju rijetko rade napredne tehnike, a veliki detalji oko stvari koje su iste u svakoj aplikaciji mi zaista nisu odviše potrebne. Minus je taj što nikada neću imati neki certifikat, pa mi se mora vjerovati na riječ, iako potvrda stara godinu dana može reći kako sam se ja u to vrijeme vjerojatno znao služiti nekim alatom, ali je li štogod ostalo – pitanje je. Malo smeta i to što danas pod pojmom poznavanja računala mnogi smatraju “poznavanje apsolutno svega” – osobno mi se često događaju pitanja od “u Excelu mi ispada neki glupi broj, što sad” (od silnog kopipejstanja i čaranja po tablici krivo su izadresirana izvorna polja) i “ne mogu u Accessu unijeti novi podatak” (jer je u tablici od 40 unosa ponovljen id u stupcu koji je primary key, što i Access lijepo dojavi, ali badava kad nitko ne čita).

Osim toga, postoje zaista sjajne knjige – uglavnom iz SAD-a – koje štancaju kao na tracu ljudi iz struke i koje se kreću od onih za totalne neznalice do onih za koje zaista treba prilično predznanje.

U domeni web-programiranja sjajna su Wroxova izdanja (osnove PHP-a i MySQL-a pokupio sam upravo iz njihovog izdanja Beginning PHP, Apache, MySQL Web Development – sjajno za početnike i sasvim dovoljno za korištenje tehnika iz naslova u praksi). Osim toga, programiranje i slično mi nije nepoznanica jer sam imao sreću svladati osnove razumijevanja programiranja još tamo u ranoj osnovnoj. Na bazi toga svladao sam i snalaženje po Office-u i ostalim čudima u Windows-ima, pa mi je dan-danas svaki softver praktično jednak i uvijek me zanima napredno korištenje – kao ciljeve sam si postavio svladati AutoLISP za AutoCAD, poraditi na korištenju Visual Basic-a u integriranju Word-a i Access-a i malo bolje svladati VB uopće.

Kod svega toga bloganje mora malo patiti – plus to što mi se radno mjesto nedavno preselilo, pa se od 15 minuta pješke (5 min autom) dogodio skok na minimalno 30 minuta autom ako idem u špici. Na posao tako dolazim i do 45 minuta ranije jer kretanjem ranije izbjegavam gužvu i stižem za prihvatljivih 15 minuta. Uredi su lijepi i novi, kao i zgrada u kojima se nalazi, ali po dobrom zagrebačkom običaju nema mjesta na kojem bi se mogao parkirati bicikl. O tome sam već poprlično puta rogoborio ovdje, ali kako je tako u čitavom Zagrebu, nema mjesta čuđenju. Arhitekti/građevinari/vlasnici zgrada vjerojatno zadnji put vozili dvokotač u zlatno doba FBP-a – u poslu često dolazim u priliku vidjeti arhitektonske crteže, planove, ideje – praktično niti jedna zgrada koju sam vidio u posljednje vrijeme nije imala predviđeno neko posebno mjesto za pospremiti i parkirati bicikl. Svaka čast, nema što. Poradi toga, počeo sam razmišljati o nabavi sklopivog bicikla – u nas se prodaje Strida – prilično pametna umotvorina nastala još prije dvadesetak godina u glavi M.A. Sandersa. Ideja je jednostavna: lako sklopivi bicikl s malo dijelova, jednostavan za održavanje. Pogonski element je zupčasti remen (sličan se nalazi u automobilima – služi za pogonjenje ventila i jedan je od vitalnih dijelova u autu). Već vidim jedan takav bicikl parkiran kraj stola u uredu…