U nekoj općoj anketi s tim pitanjem, primjerice u Hrvatskoj, smatram da bi rezultati pretežito bili potvrdni - da, igre su beskorisne, bolje da djeca tjeraju loptu i igraju se lovice i tomu slično.
Na ovaj tekst potaknuo me članak objavljen u časopisu Time - World of Warcraft: A Pandemic Lab? Ukratko, kako je navedena igra vrlo popularna i u sebi sadrži čitav jedan virtualni svijet s milijunima “stanovnika” (igrača). U tu svrhu još 2005. administratori su naprednijim igračima kao izazov nešto što je imalo oblik “virtualne bolesti”. Bolest se raširila i poharala igračku populaciju.
Citat dijela članka:
Who says video games are a waste of time? World of Warcraft — a virtual online world where millions of players quest for power, wealth and magical items — has got public-health experts considering new ways to track the spread of disease.
That’s the message behind a new paper appearing this month in the journal Lancet Infectious Diseases, and also behind a separate, similar paper published in Epidemiology earlier this year. Both papers document the path of an unexpectedly virulent virtual disease called “Corrupted Blood,” which swept through World of Warcraft’s online characters starting in September 2005. (The game’s administrators introduced the disease as a challenge for some high-level players; they didn’t expect it to break out of the caves and into the virtual world’s cities and towns.) The disease then ravaged the player population — despite administrators’ efforts to quarantine the infected — and gave World of Warcraft its first virtual-world pandemic.
U praksi postoje neki modeli kojima se može predvidjeti širenje bolesti, no koji gotovo pa da i nemaju praktičnu potvrdu. Ovako se barem dijelom neki naoko kaotični događaji mogu svesti pod neki od modela. Jest, ovo nije idealan laboratorij za potvrđivanje teorija, no jedan je od dobrih pokazatelja kojim putem treba ići. Možda i Second Life dobije neku svoju “bolest”.
Znam da velik dio onoga što sam naučio o računalima i funkcioniranju istih moram zahvaliti upravo igrama - od uređivanja autoexec.bat datoteka do današnjih instalacija softvera, hardvera i mnogočega drugoga - upravo su me računalne igre na neki način natjerale na to i danas ipak nemam blago teleći pogled kada se priča računalima i IT-u.
Naravno, bilo je besanih noći u lupanju po tipkovnici (Doom) ili mišu (Championship Manager), zbog čega mi danas nije niti najmanje žao. I dan-danas mi je zadovoljstvo s nećakinjom mi odigrati nešto na Playstationu, no ni u kom slučaju mi nije umni domet odraditi 8 sati nekog nezahtjevnog posla da bih zaradio neke novce za kupovanje računala, konzola, igara i kontrolera koje će me preokupljati ostatak dana…
