Arhiva za tag HRT

Ukrali mi sitno zadovoljstvo…

Otkazujem pretplatu. Što znači šanse da HRT prenosi utakmicu su 2,5%? 97,5% da je ipak neću gledati? Kad čovjeku kažeš kako ima šanse 50-50 reći će ti da baš i nisu neke šanse (ako se malo promisli, 50% je najveća šansa, teorijski, kako bi se ostvario neki ishod). Iako je problem veći nego poslovična HRT-ova traljavost, zanimljivo je kako “cela Jugoslavija će da gleda prenos“. RTL -HR se valjda nije ni trudio boriti se s igračima s istoka s kojima se ne posluje baš najlakše, pa je HRT-u odservirao felšanu na meč-loptu koju su u HRT-u, kako se čini, poslali u peti red tribina.

Čak je u dnevnim novinama ovo dobilo više pažnje nego ostavka stanovite gospođe, profesorice na EFZG, koja je bila glavni lajt-motiv spektakularne antikorupcijske akcije koja je potonula u potpuno drugi plan pod ogromnom navalom prijelomnih vijesti koje ovih dana iskaču sa svih strana.

Sam po sebi ovaj je tekst ironično-cinično bizaran, jer u bujici crno-tamnosivih vijesti koje se slijevaju kroz sve digitalne i analogne izvore informacija vijest kako možda prvi puta u povijesti neće biti prijenosa utakmice reprezentacije djeluje prilično apsurdno, a matreijala za inspiraciju ne bi se postidjeli ni Sartre niti Ionesco.

Vidim da je u terminu nakon Dnevnika (u kojem često gostuje premijer, predsjednik, pokoji ministar) svoje minute dobio i Bruno Kovačević, čije objašnjenje zaista ukazuje na to kako su bizarnosti i apsurdi potpuno preuzeli vlast ovih dana.

Sutra sjedim uz radio.

Nekoliko televizijsko-sportskih

Nekoliko detalja od jučer:

  • sinoć se igrala prva utakmica finala vaterpolskog prvenstva Hrvatske (onaj sport u kojem smo svjetski prvaci i u kojem imamo dva kluba među 4 najbolja u Europi, a i naš čoek je najbolji vaterpolist Europe službeno, neslužbeno i svijeta) - od prijenosa na HRT 1 ili 2 - nula bodova, iako je utakmica između Mladosti i Juga bila poprilično napeta i moglo se uživati u igri. Čak ni HRT+ kojeg na Prisavlju obožavaju nije prenosio susret. Umjesto toga išla je utakmica rukometa, a na HRT 2 megauspješnice - repriza Star Treka, Prijatelja i Beverly Hillsa
  • jučer je otvoren još jedan megastadion - tzv. Ptičje gnijezdo, odnosno Birds Nest u Pekingu - na kojem će biti otvorenje OI ovog ljeta. Fascinantno zdanje koje prima 91 000 ljudi koštalo je 500 milijuna dolara (dakle 5500 dolara po gledatelju - jednom sam već pisao o cijenama stadiona po gledatelju, prema tome ovaj čak nije ni preskup). Stadion je tek jučer otvoren javnosti na pregled, kasnio je u dovršetku, navodno je poginulo 10 radnika (mahom imigranata iz susjednih zemalja - i u toj sjeni treba gledati relativno nisku cijenu). Bacite pogled na dosta dobar članak od AFP-a
  • jučer je u Otvorenom bilo govora o burzi - moram priznati kako mi nije jasno zašto je Ante Samodol, glavni čovjek HANFA-e, kriv ako pokušava provoditi zakon - nekako mi se učinilo da čovjek ima argument za svaku svoju izjavu, dok su video-gost iz Splita i novinarka Večernjeg lista uporno pokušavali progurati tezu kako bi Samodol morao negdje “krvlju potpisati da burza neće nikada kolabirati, a ako se to slučajno dogodi, da on nadoknadi minus”. Jest da tu ima svega i svačega, ali naslovi “krah burze”, “crni ponedjeljak” i slični više nalikuju na jeftino žutilo no na neko ozbiljno financijsko novinarstvo…

TV prava u sportu (1) - Tko će prenositi SP u rukometu?

Ovih dana po medijima se kotrlja informacija kako je HRT izgubio, odnosno da je RTL dobio ekskluzivna prava za prijenos Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. koje se održava u Hrvatskoj. Svoj stav o RTL-u djelomično sam već napisao. TV prava za svjetsko prvenstvo u rukometu prodaje Sportfive, velika agencija koja prodaje i prava za EURO 2008 i ostala velika natjecanja.

Robert Šveb, ravnatelj HTV-a, dao je neopozivu ostavku na tu poziciju pošto je izgubljena bitka za prijenos rukometnog svjetskog prvenstva. U intervjuu danom Jutarnjem listu te intervjuu u Večernjem listu ravnatelj u ostavci naglasio je kako se nastojao izboriti za ekskluzivna prava prijenosa, gdje se nije uspjelo pobijediti komercijalnu televiziju. Isto tako, postojala je i opcija gdje se uz prava prijenosa trebala odraditi i produkcija signala, no HRT ne posjeduje potrebnu opremu i nije bio u mogućnosti odraditi natječaj za iznajmljivanje opreme zbog prekratkog roka, a sama oprema bi predstavljala nerentabilno ulaganje.

S jedne je strane R. Šveb postupio potpuno poslovno i logično, jer je i sam Sportfive odigrao pomalo perfidno; u Njemačkoj su prava na prijenose utakmica njemačke reprezentacije i highlights-e ostalih utakmica prodana baš RTL-u. HRT je ostao na streljani jer se jasno udarilo sa tenderom (u kojem su bile 3 opcije kupnje prava: ekskluziva, neekskluziva, ekskluziva+produkcija; bilo je očito kako će HRT moći ići samo na prvu opciju).

Međutim, HRT je televizija ogromnih prihoda i rashoda. S jedne strane, stoji argument kako je HRT u delikatnoj novčanoj situaciji, ali HRT ima pretplatu i prihode od oglašavanja, te malu vojsku licenciranih emisija (sjetite se Upitnika i sage oko otkupa licence) i serija na koje odlazi priličan novac. Dakle, u nekim pogledima HRT je komercijalna, a u drugima je nacionalna TV kuća. Jest, sportska događanja mogu se svesti pod nacionalni interes, ali HRT na njima dobro zarađuje. Npr. HRT plaća gotovo milijun eura za prijenose Prve HNL i nepoznate iznose za prijenose EP u nogometu (čak su prepoznati kao dobar partner s dugogodišnjim iskustvom). Naravno, postoji računica po kojoj se plaćaju prava, ali i naplaćuju reklamne minute jer je to, bilo EP ili SP, događaj koji traje tri ili četiri tjedna i koji nudi more minuta za prodaju, primjerice, pivarima.

Nerijetko, HRT je zbog nekih minornih iznosa znao gubiti mnoga događanja: skijanje, košarku, nogomet… Sada je tu i rukomet. Pitanje koje se samo nameće jest zašto HRT uvijek izvlači kartu komercijalna/javna televizija? HRT zasigurno spada u televizije koje su zaista spremne i sposobne odraditi kompleksne prijenose (debelo vidljivo kada naše ekipe gostuju “na istoku” - standard prijenosa tamošnjih tv-kuća je na razini nijemog filma). Je li u ovom slučaju HRT možda negdje u pozadini izračunao kako se neće uspjeti pokriti s reklamama, jer rukomet ipak nije nogomet?

Šteta, u čitavoj priči stradao je najmanje kriv čovjek, ali ovo je jasno pokazalo kako HRT uopće nema ni komercijalnu ni javnu odredbu, jer praktično sam sebi uskače u usta. Definitivno je vrijeme za neke promjene, ali nekako mi se čini da je taj program prevruć i da ga ne bi smio željeti i gledati baš nitko…