Ovih je dana, točnije od 8. do 13. siječnja (danas) trajalo 3. dvoransko prvenstvo Hrvatske u nogometu. Cijelo natjecanje odvija se pod pokroviteljstvom jednog velikog telekoma čijim je reklamama bilo oblijepljeno čitavo igralište i tribine zagrebačkog Doma sportova, gdje je natjecanje i održano. Zbog više razloga nisam posjetio kvalifikacijske dane koji su bili od utorka do petka, te polufinalni dan u subotu (bilo je dobrih utakmica, no nije mi previše žao, dani su bili i više nego ispunjeni drugom zabavom). Nedjelja mi je uvijek dobar dan za sport, a kako živim blizu Doma, današnje sam poslijepodne proveo uz nogomet.

Inzistiralo se na sigurnosti, što je pohvalno, ali nekada je to zaista apsurdan trud. Naime, ukoliko je netko od gledatelja danas ponio kišobran (a takvih je bilo dosta jer je padala sitna dosadna kiša i nisu svi došli autommm), nije ga smio unijeti u dvoranu, a mogao ga je ostaviti jedino na podu (npr. ja ga nisam htio ostavljati tamo jer ima prilično dobar kišobran koji nije najjeftiniji i nije kinesko smeće, no nisam imao izbora i kod izlaska iz dvorane u posljednji sam tren spriječio da mi ga ne uzme neki nadobudnik). S druge strane, iako su uzimani upaljači i olovke, u dvorani je odjeknulo par petardi, a hrpa kovanica i upaljača je završila na terenu. Na velikom je nogometu još gore jer vam se oduzme još više stvari, a sa tribina uz petarde padaju bengalke i dimne bombe. Pravo obiteljsko okruženje i “praznik i promocija nogometa”!  Unatoč svemu ovome, Ledena je bila puna i atmosfera dobra.

Polufinala

U prvom su polufinalu igrali Dinamo i Hajduk. Bili su se jedva dovukli do ove faze, a Dinamo je bio standardno uvjerljiv. Jučer je između ova dva kluba bilo 2-2, iako je Hajduk vodio 2-0. Danas je Hajduk jako dobro taktički odigrao, dopustio Dinamu da pokušava (ionako je plavima pola igrača bilo nezainteresirano, a druga polovica je tražila rasprave i konflikt sa sucem i suparnicima) i u dva navrata Hajduk zabija – oba sam gola zapamtio jer je kod prvog Hrgović sjajno prošao tričetvrt terena i zabio u lijeve rašlje, a kod drugog je Rukavina izvozao Bišćana kao nekog juniora. Dinamo je smanjio iz penala, a utakmicu je začinila opća tučnjava koju su, nažalost, pokrenuli plavi (koga zanima, snimak na YouTube) i gdje je Ivan Bebek podijelio desetak crvenih kartona. Ono što je još obilježilo susret jest navijanje. Iako BBB nisu bili grupirani već porazbacani po dvorani, njihov repertoar činilo je, ne navijanje, već kontra-navijanje (valjda posljedica što je prosjek godina bio jedva 17):

• ub.., ub.. tovara
• j…, se, j… Splite, Dinamo šampion
• malo vas je malo vas je, p….ce
• Bijelo Polje, Bijelo Polje i dobili ste, dobili po p…i (28.10.2007. sukobili su se BBB i Torcida kod Bijelog Polja, stradalo je više Torcidaša, izvještaj MUP-a za 28.10.)
• tovarske p…e
• na kraju su, kad su im ljubimci izgubili i započeli tučnjavu, vikali su “Igrajte nogomet!”

Normalnog skandiranja Dinamu gotovo i nije bilo. Nema što, zaista poticajno i uzorno navijanje za stotinjak klinaca koji su ih oduševljeno pratili.

U drugom su polufinalu igrali Zagreb i Inter – sjajna utakmica Zagreba,  lakih 3-0, Inter praktično nije imao veću šansu – Zagrebaši su zaista pokazali da su kao stvoreni za ovakav tip natjecanja jer im je ovo bila pobjeda za treće finale u nizu i šansa za treći naslov. Utakmicu je svakako obilježilo neprestano navijanje White Angelsa, odnosno Bijelih anđela koji niti jednom nisu izrekli uvredu, psovku, već su pjevali, skandirali, pljeskali, razvijali šalove i transparente. Gotovo da se čovjek zapita znaju li oni dobri BBB-i tko se izdaje za njihove članove i kako navija za “voljeni klub” koji im vodi “najdraži izvršni dopredsjednik”. Bijelim anđelima sve pohvale jer već dugo nisam doživio tako predano navijanje 25-30 dečkiju i cura koji su pjevali od Serbus Zagreb do standardnih navijačkih pjesama i povika. Sjajno, mnogi bi navijači mogli učiti od njih kako se kulturno navija.

Utakmica za treće mjesto i finale

Utakmica za treće mjesto bila je toliko zanimljiva da je pljesak pobrao Ćiro Blažević kojem je jedna majka preko svog klinca koji trenira za Zagreb poslala čokoladu na teren – bio sam sasvim u blizini i Ćiro je standardno šarmerski privukao pljesak. Tek u drugom dijelu utakmica je živnula i 2-3 minute igrao se dobar nogomet. Svi igrači koji su dobili crvene kartone zbog tučnjave nisu bili suspendirani jer praktično ne bi imao tko igrati. Prođe li ova tuča bez kazni, barem klupskih, dobit će se još jedan čvrst dokaz o potpunom nedostatku odgovornosti i normalnog ponašanja. Dinamo je dobio lako, 3-0 i odnio 50 000 kuna nagrade.

Finale kakvo treba biti – napeto, sa šansama i dobrom igrom. Hajduk je nastavio s taktikom puštanja, a Zagreb je igrao čvrsto i zasluženo poveo. Šteta, trebao je imati još veće vodstvo, no pred kraj Hajduk je digao tempo i ponovno je Hrgović sjajnom mini-solo-akcijom poentirao nekih tridesetak sekundi prije kraja. Pristupilo se devetercima, gdje je Brkljača promašio za Zagreb, a svi u Hajdukovci poentirali, s tim da je ponovno odlučujući gol zabio Hrgović.

Za kraj

Turnir dobar, s puno dobrog nogometa i golova i par mrlja (suđenje i tučnjava). Osobno mi je žao što Zagreb nije i treći put prvak, jer bi njima 100 000 kuna zaista puno značilo. Još da se riješe neke sitnice i ovo će prvenstvo biti još popularnije od pravog, velikog prvenstva. To je vrlo znakovit pokazatelj gradovima-vlasnicima klubova i vlastima što trebaju napraviti sa stadionima i onima koji se nazivaju navijačima bacajući dimne bombe, bengalke i petarde i sudjelujući u tučnjavama, neredima i razbijanjima.