Arhiva za tag dramatičnosti

Sport i njegove zanimljivosti - II. dio

Njemački nogometaš i reprezentativac Michael Ballack, igrač londonskog kluba Chelsea, a prije toga igrao je za Bayern iz Muenchena i Bayer iz Leverkusena. U sezoni 2001./2002. je posljednje spomenuta momčad igrala finale Lige prvaka i finale domaćeg kupa (uz, naravno, prvu njemačku nogometnu ligu - Bundesligu), a Njemačka je igrala finale svjetskog prvenstva u Japanu.

Upravo je Ballack vukao Leverkusan kroz Ligu prvaka (skupa sa Schneiderom, Nowotnyem, Neuvilleom, Ze Robertom, Luciom, Placenteom, Kirstenom…) i cijelo njemačko prvenstvo - nažalost, Ballack je te sezone ostao praznih ruku u sva tri natjecanja - osvojivši s Njemačkom i Leverkusenom druga mjesta u svim natjecanjima u kojima je nastupio.

Redom: Leverkusen je bio drugoplasirani u Bundesligi, Borrusia Dortmund uzela je naslov za - jedan bod. Leverkusen je izgubio 2 od posljednje 3 utakmice i prepustio naslov žuto-crnima. U finalu lige prvaka, nakon pobjeda nad Barcelonom, Juventusom, Arsenalom, Deportivom, Manchester Unitedom i Liverpoolom, pali su s 2:1 od Reala iz Madrida. Njemački kup odnio im je Schalke 04 pobijedivši ih 4:2, iako je Leverkusen vodio s 1:0. Konačno, u finalu svjetskog prvenstva Brazil je uzeo mjeru Njemačkoj pobijedivši je s 2:0.

Ironično je i to da Ballack nije igrao finale SP-a niti finale lige prvaka; naime, u oba je natjecanja neposredno prije finala skupio paran broj žutih kartona što ga je eliminiralo od nastupa u finalnim utakmicama. Što bi bilo da je igrao - neće se znati, ali čovjek bi zaista knjigu mogao napisati…

Sport i njegove zanimljivosti - uvod

U sportu se događaju svakakvi obrati, čuda, padanja, podizanja, nevjerojatni preokreti. Suze, smijeh, beskrajno veselje, beskrajna tuga, euforija i razočaranja viđaju se napretek. Zaista, otkada je sporta, igara i natjecanja, događaju se triler-završnice, golovi i koševi u posljednjim sekundama, pobjede sa stotinkom ili tisućinkom prednosti - o mnogima bi se mogli snimiti filmovi, mnogi su ušli u narodnu priču i predaju, mnogi dramatični trenuci krase najave i špice sportskih emisija na raznim televizijama.

Bezbrojne su i priče o tragikomičnim događajima - nespretnosti, posrtanja, autogolovi, izgubljeni dvoboji koje je gotovo nemoguće bilo izgubiti, ironični događaji koji ispričani bivaju jednako smiješni i tužni.

Sport se često smatra besmislenim - no, ta aktivnost nikako nije besmislena jer svaki je sport u stvari igra, a igra jest jedan od ključnih čovjekovih oblika ponašanja - još je jasnije parafrazira li se Johana Huizingu koji smatra kako je igra nužna u stvaranju kulture kod čovjeka, iako nije i dovoljna; citat: Neka moje učenje bude igranje, a igranje učenje. Ne treba zaboraviti kako sport često nadilazi svoj materijalni karakter.

Huizinga u svom djelu Homo Ludens kaže:

Igra dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrđenih remenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim, ali i beziznimno obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjećaj napetosti i radosti te svijest da je ona ‘nešto drugo’ nego ‘obični život’.

Nakon obaveznog predgovora, kao prva priča idealno će poslužiti netom završeno finale europskog prvenstva u košarci. Dvije minute prije kraja Španjolska ima 59-54, a Pau Gasol imao je dodatno bacanje nakon koša postignutog pod prekršajem, koji je bio i posljednji španjolski na toj utakmici. Dvije sekunde prije kraja jedan rođeni Amerikanac Jon Robert Holden donosi Rusiji prvi europski reprezentativni naslov u povijesti. Još kada se spomene kako je izbornik Rusije David Blatt, američki Židov - mora se u sjećanje dozvati 20. stoljeće, hladni rat i nezaobilazno suparništvo SAD-a i SSSR-a. Vjerujem samo spominjanje eventualne mogućnosti kako će jednog dana Amerikanci igrati za reprezentaciju Rusije donijela ozbiljne posljedice - barem višegodišnji boravak u Sibiru, odnosno američkom ekvivalentu Sibira. Zaista, sport piše svakojake priče…

Nevezano za košarku, pada mi napamet priča o dva superveleslaloma odvoženih na stazama u Hafjellu/Kvitfjellu (Norveška) 3.3. i 4.3. 2006. Naime, prvi je superveleslalom imao tri pobjednice (Michaela Dorfmeister, Lindsey C. Kildow, Nadia Styger - sve tri sa identičnim vremenom u stotinku, a slijedeća u poretku Kelly Vanderbeek zaostala je - čitavu jednu stotinku), dok je drugi superveleslalom imao dvije pobjednice - spomenutu M. Dorfmeister i našu Janicu Kostelić. Koliko je malo vremena jedna stotinka i što ona može odnijeti - suvišno je razgovarati…