Arhiva za tag Dinamo

Nova dimenzija navijačkog sukoba

Kako bruje gotovo svi mediji i portali (npr. članak na net.hr), dogodila se još jedna nevjerojatna stvar u trajnom sukobu BBB-a i Torcide. Čovjek od svoje 22 godine s još trojicom oteo je jedva punoljetnog klinca i prijetivši mu nastojao iznuditi imena i ostale detalje o navijačima Hajduka, a koji žive na području Zagreba. Nakon krim-obrade, “briljantni” je navijač uhićen i pokrenut je kazneni postupak protiv njeg.

Činjenica kako je kod uhićenog pronađeno podosta osobnih dokumenata drugih osoba, navodi da ovdje nije riječ o nekakvom zaluđenom navijaču, već na osobu s bitnim problemima, da ne kažem poremećajima. Što uopće napraviti s takvim čovjekom? Radikalno ga kazniti? Liječiti ga? Poslati na prisilni rad da razbija kamenje na gradilištima autocesta u kamenjaru? Koliko je uspio pokazati ovih mjeseci, njegov intelekt nije dostatan za obavljanje niti najjednostavnijeg posla. Možda sam grub i politički nekorektan, no zaista ne vidim što napraviti s takvim pojedincem, a da bi se po postojećim zakonima minimizirala šteta po društvo koju taj pojedinac djelotvorno nanosi.

Čeka se osuda BBB-a, iako sumnjam da će ista doći - morali bi se ozbiljno zapitati što takav čovjek radi među njima, ako se smatraju velikom (ne po broju navijača) navijačkom skupinom. Možda sam i ja idealist, no mislim kako netko s imalo skrupula u sebi može jedino biti zgrožen nad ovim događajem.

Shvaćam kako je nekome Dinamo više od života i možda jedini smisao života, no što je previše - previše je. Zbog ovakvih “navijača” odavna odlazak na utakmicu nije tjedni ritual velikom broju ljudi.

Nekoliko dana bez pisanja

Odsutnost od pisanja u posljendnjih nekoliko dana velikim dijelom opravdana je virozom koja me zakovala za krevet kroz vikend i početak tjedna, a prije toga odradio sam i organizaciju jedne mini-konferencije koja me unatoč tomu što je bila za 40 ljudi do kraja iscrpila i ostavila na milost i nemilost virusima. Antivirusi su u mom slučaju čaj, lagana hrana te mirovanje u horizontali. Kako su me virusi odlučili zaskočiti na putu prema obali, kratki odmor pretvorio se u druženje s televizorom. Mreža mi je nažalost bila nedostupna - šteta, bilo je dosta tema za pisanje.

Sinoć je u Otvorenom na HRT-u Zdravko Mamić dobio priliku za iskupljenje povodom njegovog verbalnog ispada u petak; naravno, to se nije dogodilo, već je Mamić potpuno privatizirao emisiju učinivši nevidljivima novinare Zdravka Rejića i Dražena Majića te voditeljicu Dijanu Čuljak. Iz emisije je prije početka zbrisao Denis Kuljiš, a još nekoliko novinara odbilo je doći u emisiju; pomalo kontraproduktivno i ide na mlin Mamiću. Osobno, i prije emisije očekivao sam takav scenarij - Mamić priča o svojim dobročinstvima, kako je Dinamo jak u hr-okvirima, kako ima uredno poslovanje, dobre trenere i slično.

S malo priče i buke svaka se, pa i najmanja sitnica može prikazati kao uspjeh ili neuspjeh i to je ono u čemu je Mamić dobar. Taj će čovjek obezvrijediti dvostruki nastup Croatie u LP, no s iste će strane hvaliti opetovana ispadanja iz Europe njegovog Dinama. Vjerujem čak i u to da mu novac nije bitan; ima ga ionako za nekoliko generacija. Zdravko Mamić želi zlatnim slovima biti upisan u Dinamovu povijest, a to je ono što mu nikako ne polazi za rukom. Novac tu nije od neke pomoći i zbog toga vrlo često Mamić gubi živce i vrijeđa sve oko sebe. Posebice zato kad je njemu i ne previše drag Zlatko Canjuga uspješniji što se tiče Europe.

Osobno, smatram kako su događaji nakon Valentinova 2000. godine, kada je vraćeno sveto ime, negdje duboko izjedaju Zdravka Mamića. Naime, namirio je obitelj (brata i sina prvenstveno), napravio je rošade koje mu je omogućio zakon (transformacija u udrugu građana i slično), pa tako Dinamo nije u stečaju, namirio je igrače, sebe, zaposlenike - i ono što nedostaje, karika bez koje se ne može dovršiti lanac jest opipljivi rezultat Dinama.

Slažem se, treba pobijediti 28 puta zaredom. No, ne puno slabija ekipa igrala je u ligi za o(p)stanak prije nekoliko sezona i to baš u onoj sezoni kada je Mamić otjerao Niku Kranjčara, što su tada bezrezervno podržali BBB, zapalivši plave svijeće ispod prozora zgrade u kojoj je Niko živio, istih tih BBB koji su skladali pjesmu Svinjo debela koju su zdušno pjevali reprezentativci koji igraju u Dinamu, istih ti BBB koji danas traže Mamićev odlazak i obraćaju mu se s video-uracima preko YouTube-a. Dečki, kasno je danas za to, podržali ste Mamića onda kada ste ga trebali srušiti skupa s Barišićem. Par besplatnih karata, šaka baklji, dresova i šalova utišala je najglasniju i najnezadovoljniju skupinu devedesetih kad je - gle čuda - Dinamo igrao u Ligi prvaka, što Mamić obećava već gotovo osam godina i za što bi vjerojatno dao da se na Trgu bana Jelačića izvjesi njegova slika u Hajdukovom dresu kako pali Dinamov šal.

Zgodno je bilo i za primijetiti kako je istovremeno u zgradi HRT-a bio i Igor Štimac, čiji je nastup s Mamićem u Otvorenom otprije par mjeseci u svakom slučaju jedno od boljih izdanja te emisije.

Vic godine!!!

smiley.jpgNeće biti promjena u igračkom kadru. Prodaje sigurno neće biti, a iako bi nam pojačanja trebalo, nemamo koga dovesti tko bi se tako brzo prilagodio - kazao je Mamić.

[iz članka u 24sata - Diego priznao: motivirao me trener Ivanković]