Ovi akronimi su vrlo česti u inženjerskoj branši, posebice posljednjih godina. Osnova je Computer-Aided, bilo da je design (što je u ovom kontekstu design pokušao sam približiti u Design kontra dizajna), engineering, manufacturing… CAD je u ovom društvu svakako najpopularniji, a dijelom tu popularnost duguje AutoCAD-u, najpoznatijoj elektroničkoj virtualnoj crtaćoj dasci na svijetu.

Povod pisanju ovog teksta jest jedan slične teme objavljen na blogu Bez!Komentara. Dio tog teksta je pravi povod – a to je potreba znanja AutoCAD-a u jednog inženjera koji traži posao. Iako mi AutoCAD nije nikako mrzak ili bilo što takvo, isticanje potrebe za njegovim znanjem nije predaleko od isticanja znanja rada u MS Office paketu. Je li znanje tog paketa napisati nekoliko rečenica, ukrasiti ga s par fontova koje se usput “pobolda”, “stavi u italik” i ubaci slika ispod njega, pa se sve skupa snimi na HD, ili je to jednostavno alat u kojem se ipak može primijeniti poneko tipografsko pravilo?

Činjenica jest da je AutoCAD jedna iznimno napredna virtualna crtaća daska, s morem korisnih opcija za svakoga tko je ikada istuširao neki crtež na pausu. No, bazni korisnik AutoCAD-a koristi ga kao alat za crtanje, bez korištenja njegovih bezbrojnih opcija. Principijelno, znanje rada u ACAD-u vrlo je širok pojam i praktično mu je najveća prednost u vrlo detaljnom 2D crtanju.

No, što je sa 3D modeliranjem? Danas postoji nekoliko zanimljivih aplikacija koje intenzivno primjenjuju novu filozofiju modeliranja, a to je modeliranje značajkama. Naime, umjesto modeliranja pomoću klasičnih 3D tijela, u modeliranju značajkama barata se dodavanjem, odnosno oduzimanjem materijala na različite načine: ekstruzijom nekog 2D presjeka, njegovim “provlačenjem” preko neke krivulje, rotacijom presjeka oko neke osi i slično. Poseban dio su površine, koje se mogu oblikovati vrlo kompleksno pomoću matematički složenih krivulja (kao što je npr. NURBS). Na kraju, moguće je kreirati zasebne dijelove koje se na kraju slaže u sklopove pomoću jednostavnih prostornih odnosa.

Potrebno je svakako napomenuti kako je način modeliranja pomoću značajki vrlo intinuitivan i vrlo se brzo u tri dimenzije može dočarati neka ideja, koja se može i vizualno lijepo dotjerati. Čitanje 2D crteža pomalo je zakučasto, a 3D modeliranje u ACAD-u ne može se usporediti s, primjerice, CATIA-om ili Pro Engineer-om.

Jest, za kompleksne 2D crteže ACAD nema premca, no bavljenje s konstruiranjem i bilo kakvim promišljanjem o nekom razvoju nekakvog dijela koji treba zaživjeti u stvarnosti – CATIA ili ProE su jednostavno neizbježni. Ne treba ni zaboraviti kako oba komada softvera posjeduju moćne 2D module u kojima se dosta toga može napraviti, ne na razini koju nudi ACAD, ali za inženjerske potrebe sasvim dovoljno.

Zahtjev za poznavanje 3D modeliranja rijedak je u oglasima za posao, iako su tehnički resursi prilično dostupni posljednjih godina i praktično su must u nekakvoj ozbiljnoj proizvodnji. Osobno, poznajem ACAD na njegovoj osnovnoj razini; 3D modeliranje bilo mi je puno korisnije, tim više što sam softver nudi mnoštvo naprednih opcija za čije je nabrajanje nedostatna ozbiljna knjiga.