Na pisanje ovog teksta potaknuo me članak u Jutarnjem listu u kojem se govori o pismu predsjedniku Mesiću, a čiji sadržaj ukazuje na nezadovoljstvo građana ponašanjem ljudi koji rade u osiguranju. Posebice su istaknuti vozači i vozila u karavani koja prati predsjednički automobil.
Danijela Barišić, pročelnica odjela za informiranje ureda predsjednika (citat iz članka):
…kaže da se djelatnici MUP-a, koji čuvaju predsjednika, drže prometnih zakona i propisa. Barišić tvrdi da MUP-ovci paze na sigurnost u prometu, a kao jedan od argumenata navodi da se i sama često vozi u predsjedničkoj koloni te da nikada nije uočila kršenje prometnih propisa ili neopreznu i opasnu vožnju.
Nažalost, ponašanje policijske pratnje (ne samo kad se vozi predsjednik, već i premijer) omogućeno je zakonski (zakon o sigurnosti prometa na cestama):
VOZILA POD PRATNJOM
Članak 148.
(1) Vozilima pod pratnjom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se vozila koja prate pripadnici policije i vojne policije s posebnim policijskim vozilima opremljenim uređajima za davanje posebnih zvučnih i svjetlosnih znakova crvene i plave boje, kao i ta policijska vozila, i to za vrijeme dok se ti znakovi daju.
(2) Vozač koji na cesti susretne vozilo ili kolonu vozila pod pratnjom i vozač kojega sustigne vozilo ili kolona vozila pod pratnjom dužni su zaustaviti svoje vozilo, noću umjesto dugih svjetala upotrijebiti kratka svjetla za osvjetljavanje ceste, držati se naredbi koje im daju osobe iz pratnje i kretanje nastaviti tek nakon što prođu sva vozila pod pratnjom.
…
(5) Radi omogućavanja nesmetanog prolaska vozilima iz stavka 1. ovoga članka, pješaci su se dužni ukloniti dok ta vozila prođu.
(6) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.
(7) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj pješak ako postupi suprotno odredbi stavka 5. ovoga članka.
Glasnogovornica ima pravo, nije prekršen niti jedan zakon. Problem je u interpretaciji toga zakona, kao i mnogih ostalih u nas, koji se često shvaćaju malo prekruto: pravo je ipak prilično živa materija i treba primjenjivati logiku i zdrav razum prilikom donošenja odluka (ovo sam čuo iz usta više sudaca i odvjetnika; zato i postoje presedani, odnosno sudska praksa) i nije sve u slijepom provođenju propisa i pravila.
Sjećam se jedne komične situacije pred Klinikom za traumatologiju u Draškovićeovoj (na Staru godinu); pred tom je bolnicom tramvajska stanica i nešto oko 23 sata iz tramvaja izlazi pripiti dvadesetogodišnjak koji sav vesel pjeva i nosi bocu koja mu ispada iz ruke i razbija se. Na njegovu nesreću, uskoro u tu istu bolnicu u posjet dežurnom osoblju treba doći jedan od dvojca premijer-predsjednik i oko bolnice je bataljun osiguranja. U tili čas nesretnika okružuju četiri uniformirana čovjeka, dolazi marica i dečko je promptno uguran u nju, nakon čega se ista velikom brzinom i pod sirenom udaljava od mjesta događaja. Zakon je ispoštovan, niti jedan propis nije bio prekršen. Jedino je dečko ostao sasvim izbezumljen i vjerojatno mu je isto još i danas u sjećanju…
Mnogi su pisali kako nema tog zakona u nas koji se ne može saviti u vlastitu korist ili obranu, a ja bih nadodao kako poimanje zakona i prava u nas gotovo pa u pravilu nema velike veze s pravdom ili moralom.
No related posts.
4 Responses to “O zakonu i pravu”
mrak,
istina, kod nas se prečesto inzistira na nekakvim protokolima čija je apsurdnost u moru nepoštivanja zakona i propisa i više nego očita.
mislim da je inzistiranje protokola proporcionalno veće čim je država veća rupa; naši policajci su stara škola i bahato ponašanje političara na cesti je samo odraz njihovog mentalnog sklopa
Mislim kako uvijek imaju barem jedan automobil koji ima upaljena svjetla i uvijek ispred kolone prolete dva do tri policajca s motorima i nekakvom čudnom sirenom koju čuješ nadaleko.
Morat ću jednom patrolirati uz Slavonsku i snimiti jedan prolazak. Mene osobno smeta kad se netko iz osiguranja izbaci do pasa kroz prozor i grozničavo maše palicom da se makneš (uz obavezne crne naočale neovisno ima li sunca ili ne, te slušalicu u uhu) dok mu preko usta prelaze i psovke, a stil vožnje daleko je od sigurnog.
OK, osigranje treba zaštititi onog koji se prati, no ako se pri tome ugrozi ijedan drugi život, posebice djeteta – treba li što nadodati više?
Sad bi anonimni posiljatelj pisma mogao mirno snimiti neki od tih prolazaka i pokazati da glasnogovornica ne govori istinu.
Naime, kolona pod pratnjom mora imati upaljena crvena i plava svjetla da bi uzivala ta posebna prava.
U tom slucaju ih je obavezno izbjegavati. Ne vjerujem da stanare smeta onih nekoliko puta kad zbilja voze u pratnji, po protokolu itd. Vjerujem da je zapravo problem onaj svakodnevni prolazak koji je bez svjetala, ali zato u brzini.
Snimite to i stavite na youtube.