Neutrino je na svom blogu napisao jedan sjajan tekst koji svakako tjera na razmišljanje – a riječ je o nasilju među tinejdžerima snimljenom kamerom i objavljenom na YouTube-u.
Ovo je svakako veliki problem i prilično ga se ignorira u nas; nasilnici često nisu ni na kakav način kažnjeni ili se na njihovo nasilje odgovara istovrsnim, samo jačim.
Neutrino je postavio dobro pitanje: što znaju roditelji? Moje mišljenje je da znaju malo ili ništa, no roditelji ionako uvijek sve saznaju posljednji.
No related posts.
8 Responses to “Problem nasilja”
Trebalo bi, svakako, obzirom na ozbiljnost i korisnost.
A mozda i ja jos ponesto napisem na tu temu.
Eh, nema više Twittera… Morat ću ga useliti negdje drugdje
Neutrino, možda padne još koji trackback na tvoj tekst, smatram kako zaslužuje pažnju, više nego neki člančić o predizbornoj kampanji i što koja stranka danas dijeli po štandovima.
Oh, hvala na ovom komplimentu. Vjerujem da roditelje treba informirati. I skole.
Ne u smislu da im treba “cinkati” djecu – ali svakako skrenuti paznju na to sto se desava i uputiti ih kako se s time nositi.
@ Trill – dugo ti se ucitava jer on ima sve one cincilatore koje ja nemam.
Sad je super
) jer bi se ja da nisi osjećala prilično nepametno 
)
Nadam se da si maknuo taj Twitter (što god to bilo
Vuk, jest, potpuno si u pravu, roditelji nakon nekog vremena vrlo slabo poznaju svoje dijete i ne znaju za što je sve sposobno.
Trill, slično sam komentirao kod Neutrina – problem je i u roditeljima koji nisu svi odreda “odlični”. Neki roditelji pod ljubavlju smatraju pretjerano zalaganje za vlastito dijete – nije sve u tome, dijete bi trebalo biti adaptirano na društvo u kojem će živjeti.
Što se tiče učitavanja, mislim da je problem u Twitteru. Budem ga isključio na neko vrijeme, pa mi reci u komentaru je li još uvijek sve sporo.
Pročitala sam izvrstan post od Neutrina i mene je skoro naveo, kao tebe
, da nastavim o toj temi na svom blogu. Više ljudi više zna.
Što znaju roditelji?
Znam neke roditelje koji znaju, ali negiraju. Dijete im je nasilnik, iživljava se na djeci i nastavnicima, ali oni ne poduzimaju ništa po tom pitanju osim što ga brane. Otac je i sam vrlo čudan tip jer kad se dogodi neki ekces naziva doma drugu djecu i traži pravdu. U smislu: “Zašto si ti njemu rekao da je glup a znaš da će te nakon toga udariti? Izazivao si i dobio što si zaslužio.” Nikakav normalan razgovor s njim ne dolazi u obzir.
Ima ih onih koji ne znaju ili znaju polovično. Samo stranu priče od njihovog djeteta. Ili one priče koje se događaju drugoj djeci, nikad njihovoj.
Roditelj nikada ne može znati kako se njihovo djete ponaša kad nije s njim. S drugom djecom, svojim vršnjacima se ponaša na jedan način, s odraslima na drugi. To je logično i normalno. Nenormalno je samo kad su te razlike u ponašanjima drastično velike.
Usput, u zadnje vrijeme mi se ova tvoja stranica jako dugo učitava. Treba par minuta da se skroz očita, ali baš par minuta. Ne znam, možda sma ja ovdje imam problema, ali na drugima nemam…pa da znaš
Roditelji uglavnom pojma nemaju. Kad se nešto dogodi onda obavezno slušamo kako roditelji pričaju kako to njihovo dijete nikada ne bi učinilo tako nešto, a ne žele sebi priznati da zapravo uopće ne poznaju svoje dijete.