Ovaj naslov mogli bi upotrijebiti svi oni koji žele slikovito dočarati i opisati prosvjed koji se odvijao u Zagrebu, Splitu, Rijeci i ostalim gradovima – za parafraziranje, odnosno usporedbu mogli bi komotno primijeniti prvu HNL – prosjek “po utakmici” bio je niti tisuću (tu je HNL ipak prilično bolji; Hajduk skupi na burovit dan u Splitu 3 puta više ljudi), većina ljudi kao u kazalištu sluša dio velikih nezadovoljnika koji traže odlazak uprave i igrača.
Naravno, ja nemam ništa protiv prosvjeda; oni su potpuno legitimni i gotovo poželjni u demokraciji, no od organizatora su se začas stvorile zvijezde; već vidim intervjue u dnevnim i tjednim novinama (valjda i u Storyju i Gloriji) o razmišljanjima, promišljanjima, stilu života i namještaju u dnevnom boravku protagonista ovih izbora. Čak je i sveprisutna ekonomska kriza začas otišla u “drugi dio dnevnika”.
No, nije im za zamjeriti jer se netko očito nada nekakvim “novim kolovođama i revolucionarima”, no Facebook ipak nije stvaran svijet – očito je klik mišem puno lakši od nekog stvarnog aktiviranja.
Više sreće organizatorima prosvjeda idući put – ali možda bi poruka mogla biti malo jasnija. Ovako se moglo samo čuti “tko je protiv čega”, a ne “za što je”. Biti protiv nečega u nas i nije nešto originalno. Biti jasan sa svojim stavom i prijedlozima ipak jest.
@puzz, hvala!
@milena, uvjerljivost je debelo nedostajala, slažem se.
Jest, to je bio najveći problem cijelog prosvjeda: što su tzv. prosvjednici sami rekli da oni “nemaju i ne nude rješenja”, nego “traže rješenja”. Kmee, kmee… nije baš uvjerljivo. Nažalost.
Bravo, dobar komentar.