Ovih dana po medijima se kotrlja informacija kako je HRT izgubio, odnosno da je RTL dobio ekskluzivna prava za prijenos Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. koje se održava u Hrvatskoj. Svoj stav o RTL-u djelomično sam već napisao. TV prava za svjetsko prvenstvo u rukometu prodaje Sportfive, velika agencija koja prodaje i prava za EURO 2008 i ostala velika natjecanja.
Robert Šveb, ravnatelj HTV-a, dao je neopozivu ostavku na tu poziciju pošto je izgubljena bitka za prijenos rukometnog svjetskog prvenstva. U intervjuu danom Jutarnjem listu te intervjuu u Večernjem listu ravnatelj u ostavci naglasio je kako se nastojao izboriti za ekskluzivna prava prijenosa, gdje se nije uspjelo pobijediti komercijalnu televiziju. Isto tako, postojala je i opcija gdje se uz prava prijenosa trebala odraditi i produkcija signala, no HRT ne posjeduje potrebnu opremu i nije bio u mogućnosti odraditi natječaj za iznajmljivanje opreme zbog prekratkog roka, a sama oprema bi predstavljala nerentabilno ulaganje.
S jedne je strane R. Šveb postupio potpuno poslovno i logično, jer je i sam Sportfive odigrao pomalo perfidno; u Njemačkoj su prava na prijenose utakmica njemačke reprezentacije i highlights-e ostalih utakmica prodana baš RTL-u. HRT je ostao na streljani jer se jasno udarilo sa tenderom (u kojem su bile 3 opcije kupnje prava: ekskluziva, neekskluziva, ekskluziva+produkcija; bilo je očito kako će HRT moći ići samo na prvu opciju).
Međutim, HRT je televizija ogromnih prihoda i rashoda. S jedne strane, stoji argument kako je HRT u delikatnoj novčanoj situaciji, ali HRT ima pretplatu i prihode od oglašavanja, te malu vojsku licenciranih emisija (sjetite se Upitnika i sage oko otkupa licence) i serija na koje odlazi priličan novac. Dakle, u nekim pogledima HRT je komercijalna, a u drugima je nacionalna TV kuća. Jest, sportska događanja mogu se svesti pod nacionalni interes, ali HRT na njima dobro zarađuje. Npr. HRT plaća gotovo milijun eura za prijenose Prve HNL i nepoznate iznose za prijenose EP u nogometu (čak su prepoznati kao dobar partner s dugogodišnjim iskustvom). Naravno, postoji računica po kojoj se plaćaju prava, ali i naplaćuju reklamne minute jer je to, bilo EP ili SP, događaj koji traje tri ili četiri tjedna i koji nudi more minuta za prodaju, primjerice, pivarima.
Nerijetko, HRT je zbog nekih minornih iznosa znao gubiti mnoga događanja: skijanje, košarku, nogomet… Sada je tu i rukomet. Pitanje koje se samo nameće jest zašto HRT uvijek izvlači kartu komercijalna/javna televizija? HRT zasigurno spada u televizije koje su zaista spremne i sposobne odraditi kompleksne prijenose (debelo vidljivo kada naše ekipe gostuju “na istoku” - standard prijenosa tamošnjih tv-kuća je na razini nijemog filma). Je li u ovom slučaju HRT možda negdje u pozadini izračunao kako se neće uspjeti pokriti s reklamama, jer rukomet ipak nije nogomet?
Šteta, u čitavoj priči stradao je najmanje kriv čovjek, ali ovo je jasno pokazalo kako HRT uopće nema ni komercijalnu ni javnu odredbu, jer praktično sam sebi uskače u usta. Definitivno je vrijeme za neke promjene, ali nekako mi se čini da je taj program prevruć i da ga ne bi smio željeti i gledati baš nitko…
Ja ne kuzim zasto bi HTV uopce morao prenositi svjetsko prvenstvo u rukometu?
Zasto bi HTV uopce morao prenositi bilo koje sportsko natjecanje za koje se vec javlja komercijalna televizija, ukljucivo i domacu nogometnu ligu?
S kojim pravom HTV trosi 7 milijuna budzetskih kuna za prijenose nogometa? Koliko bi se veslackih, stolnoteniskih, kuglackih i karataskih atjecanja moglo prenositi za tu lovu?
@neutrino, suštniski, HRT ne bi trebao uopće ulaziti u tu utrku. HRT jedva preživljava (kažu kako su u delikatnoj situaciji što se tiče financija) uz pretplatu od 73 kune i više reklama nego na komercijalnoj televiziji.
No, na taj način HRT bi trebao ostati bez pola programa - velika većina je kupljena i nije u vlastitoj produkciji. Koji je onda uopće smisao pretplata i reklama? HRT se još uvijek nije prilagodio i malo je javna TV, a malo komercijalna. Njihov problem jest što su oni mastodont koji u sebi ima 50 divizija (karikirano) - 10 donosi novac, a 40 troši.
Sport im je praktični izvor prihoda, a najgledaniji je nogomet. Zato i grebu da svake dvije godine prenose SP ili EP. Rukomet je isto poželjna priča, vaterpolo je isto tu negdje. Košarka izaziva frustracije već 12, 13 godina, ali mnogi su gledali Tomasovu tricu protiv Španjolske.
Problem je što “mali sportovi”, odnosno manje razvikani ne bi donijeli toliki financijski kolač. Konkretno, HRT prenosi šah, a na RTL-u SP u nogometu. Svaka čast šahu, ali većina će pogledati utakmicu. To je logika kojom se koristi i HRT.
Da se uključim i u ovu vašu malu raspravu, bitna je gledanost. Prema njoj se određuje tarifa i minutaža reklama, prema njoj se određuje što ide u koje vrijeme, prema njoj se gleda koliko je neka televizija uspješna.
Sad, kako neka televizija koja ima samo pretplatu, ali ne i reklame može uopće poslovati (Neutrino je pisao o BBCu kao takvoj televiziji, ako sam dobro zapamtila), a ovaj naš HTV niti od pretplate plus brda reklama ne, nije mi lako za objasniti.
Ovo što se dogodilo s rukometnim prvenstvom je ili šlamperaj ili nesposobnost ili oboje. Nije mi jako žao što je ravnatelj morao napustiti svoju funkciju, ma kako to zločesto zvučalo. Odgovornosti mora biti. Bilo bi mi više žao da je posao izgubila neka tajnica ili službenica, kao što to obično biva.
@Trill, slazem se, gledanost je osnovno mjerilo uspjesnosti neke televizije. Cesto se zanemaruje stvaratelj gledanosti, a to je gledatelj. Svim televizijama u nas to je glavna odlika.
Odgovornost je u ovom slucaju dobro “odradjena”, ali pretplata ostaje - prakticno sve ostaje na deklarativnoj razini.
Oprostite mi sto se necu sloziti.
Gledanost je mjerilo uspjesnosti KOMERCIJALNE televizije.
Bez obzira sto HTV pokusava sjediti na dvije stolice - meni se u dzep pokusava uvaliti kao javna televizija. Ako je javna televizija i ako se stiti zakonima i specijalnim pravima - onda ne moze glumatati da ce se ponasati malo komercijalno malo ne.
Da se razumijemo - i BBC pokusava kupiti prava pojedinih natjecanja, ali kad cijene postanu previsoke - gubi utrke i to je to. I BBC ulazi kao partner sa komercijalnim televizijama pa onda dijeli prava i zajednicki organizira prijenose, ali ne cini to radi zarade od reklama (jer nema reklama) nego zato da ispuni svoju duznost javne telvizije.
Htjedoh pitati - kakva je pokrivenost signalom kod RTL-a? Je li usporediv sa HTV-om?
@neutrino, opraštam ti
Upravo to što si spomenuo jest glavni problem HRT-a: on nije niti komercijalan, niti javan, niti društven, niti privatan. Status mu je, najbliže rečeno, zamućen. I upravo tako HRT preživljava u ovom obliku, inače bi morao radikalno drukčije poslovati.
Pokrivenost NoveTV i RTL-a ipak nije u svakom kutu jednako dobra kao i HRT, koliko znam.
A i još je nekoliko razloga da bi HTV morao prenositi nacionalno važna događanja. Zbog pretplate koja se plaća ljudi opčekuju na HTVu vidjeti ono što žele geldati. Svjetsko rukometno prvenstvo koje se odvija u našoj zemlji s našom rukometnom reprezentacijom koja je jedan od favorita trebalo bi biti pod jurisdikcijom državne televizije. Koliko znam HTV tu nema ograničena sredstva, mogu ponuditi i otkupiti prava prenošenja za bilo koji iznos, što i oni sami priznaju.
Druga stvar je što je HTV i kadrovski najjača televizija na našim prostorima. Sportska redakcija HTVa ne broji dva i pol novinara koliko se sprdaju sa RTLom.
Uglavnom, za svoje novce ljude žele gledati ono što je važno u našoj zemlji i za našu zemlju. A svjetsko rukometno prvenstvo je baš to.
@Trill, što se tiče kadrovske popunjenosti sportske redakcije na RTL-u, meni je podatak kako su A. Stupar pripremali 6 mjeseci da vodi sportski blok u dnevniku RTL-a svaki drugi dan u trajanju dvije minute.
Voditeljica je uspjela u tom kratkom periodu pokazati da vjerojatno niti 6 godina ne bi bilo dovoljno da ju se nauči voditi sportski program.
HRT je jedina TV kuća koja može popratiti SP u rukometu i to je činjenica. To što je SP komercijalan događaj kojeg treba platiti nešto je što HRT vrlo dobro zna - i zna što njegovi gledatelji očekuju. No, problem je što ima puno lešinara oko televizije koji malo ostavljaju gledateljima.