Porezna uprava zatražila je od Zdravka Mamića, odnosno nogometnog kluba Dinamo detalje nedavno provedenih transfera Eduarda da Silve u Arsenal, odnosno Vedrana Ćorluke u Manchester City (vijest su prenijeli net.hr – Mamiću, pa(pi)re na sunce i portal Jutarnjeg – Porezna uprava zatražila od NK Dinama dokumentaciju o transferima).

Naravno, PU je svakako zainteresirana za čitav slučaj jer nijednom fiškalu ne sviđa se priča o milijunima, bilo kuna ili eura, a da država nema ništa od toga. Posebice kada puno fizičkih osoba u navedenim transakcijama stječe imovinsku korist. Naime, kako prenose i 24 sata, Dinamo (kao udruga građana) nije dužan plaćati porez na dobit, a zgodno je i da se PDV ne spominje u cijeloj priči.

No, Mamići se u ovoj priči mogu naći u jednoj situaciji koja je prilično zanimljiva – ako Dinamu odista pripadne nekih 50 do 55 milijuna eura (nešto se spekulira i oko veze Bayern – Modrić, čim plavi ispadnu iz Europe – da Silva+Ćorluka+Modrić = cca (11+13+30) = 54) i ako Mamići ništa ne uzmu na svoje račune, iako na to imaju pravo jer su i da Silva i Modrić igrači agencije Mamić-sport. S druge strane, Dinamo bi tada bio osiguran za priličan broj godina i novac kojeg Bandić donosi Dinamu mogao bi se preusmjeriti na razne druge strane (a govori se o 40 milijuna, brojci koju nitko nije ni potvrdio ni opovrgao; jedino se čuju izjave za što se taj novac ne troši, a gotovo nikako na što se troši).

Ponovno, ako se potvrde špekulacije da Dinamu u principu ostaje nekih 20% od odšteta za igrače pod Mamić-sportom, tada tih 10-ak milijuna eura pokriva nekih jednu i pol sezonu – no, puno je zanimljivije kamo ide kudikamo veći ostatak: igraču koji je u transferu i agenciji (plus još poneka ekstra strana). Kako su tada u priči fizičke i pravne osobe, odnosno tvrtke – tada se porez na dobit i PDV ne daju tako lako izbjeći. Možda sva ova priča otkrije kakve sve točno poslovne aranžmane Mamići imaju s Dinamom; često se stariji od braće hvali kako je prilično vlastita novca uložio u Dinamo. Je li to ulaganje provučeno kroz papire, i vode li se ta ulaganja kao pozajmice, kao krediti s kamatama ili je ipak riječ o darovnicama novca? Priopćenja za javnost govore o financijskim kontrolama i nadzorima, o otvorenosti za suradnju i slične PR rečenice, no nikada niti jedan izvještaj nije prošao do javnosti, već je sve obavijeno velom tajne i magle, iako se udruga sponzorira novcem građana Zagreba. Kao zgodan događaj može se navesti, što je i dobro primjećeno od strane novinara, kako je Mamić bez pogovora (navodno na nagovor Bandića)

Puno je otvorenih pitanja, no jedno strši: što uopće može Dinamo, kao udruga građana, pred agencijom u kojoj su mu gotovo svi igrači? Što bi se dogodilo kada bi Mamić došao u sukob s klubom? Kakve sve klauzule leže ili su ležale u ugovorima igrača iz Mamić-sporta i Dinama? Praktično, kada su Modrić, Ćorluka i da Silva produživali ugovore s klubom, Mamići su de facto potpisivali ugovore sami sa sobom, preko agencije i preko igrača, iako je de iure to sve vješto skriveno, odnosno nenaglašeno.

Je li u Dinamu situacija o kojoj piše Tomislav Birtić u svojoj Birtiji, Potpiši za moju agenciju ili nećeš igrati u Dinamu! Plaćaj 30 posto dok si tu ili te nema!, ili je priča nešto drukčija, pokazat će vrijeme…

Za kompletiranje teorije zavjere, ne treba smetnuti s uma da je i jedan Šuker (ipak nije Davor) poreznik, da su izbori poprilično blizu, da je jedan Ivo prilično uz Hajduk, da je i Milan poprilično zabrinut oko situacije u klubu kojem je počasni predsjednik (manje bitno) i kojemu daje novac i zauzvrat stječe određenu moć i utjecaj (puno bitnije) i da je osmi mjesec kao stvoren za one priče koje nekako ne dođu do izražaja u ostalim mjesecima… Posebice ako imaju veze s nogometom.

Related posts:

1. Nekoliko dana bez pisanja
2. Je li Dinamo uklet klub?
3. Recikliranje starih tema
4. “Websterovo pravilo”
5. Vic godine!!!