linus[ov blog].info

U nedjelju, 13. siječnja, vozi se jedna od najstarijih i najpoznatijih utrka svjetskog kupa u alpskom skijanju - Lauberhornrennen.

Radi se o spustu za skijaše, dugačkom impresivnih 4,5 kilometara i čija je staza smještena u impresivnom alpskom krajoliku u Švicarskoj i gotovo da se radi o skijaškoj inačici Wimbledona - pobjedi na Lauberhornu evetualno konkurira pobjeda na Hahnenkamrennen, dio koje je i čuveni Streif (najzahtjevnija padina u svjetskom kupu) u Kitzbühelu.

Prošle je godine u sjajnoj utrci pobijedio Bode Miller, posljednjih mjeseci poznatiji po svojim provodima nego po rezultatima. Završnica mu je zaista bila posebna - nakon skoka koji prethodi ulasku u ciljnu arenu izgubio je ravnotežu i u padu je prošao kroz ciljnu ravninu.

Sama staza počinje na 2315 metara nadomorske visine i završava na 1290; na dužinu od 4500 metara dobiva se prosječni nagib od 23% (na Wikipedii se dobivaju drukčiji rezultati; tamo tvrde da je prosječni nagib 33%, no ja nisam uspio otkriti kako su ga odredili, a vjerujem kako ipak znam ponešto geometrije). Rekord staze drži Kristian Ghedina, s vremenom od 2:24,23 (ostvareno u sezoni 1996./1997. - zanimljivo, upravo je u toj utrci drugoplasirani bio Luc Alphand, osvajač svjetskog kupa te sezone i čovjek koji je 2006. osvojio reli Pariz-Dakar). Ghedini to vrijeme daje prosječnu brzinu od oko 110 km/h - prilično impresivan iznos (zamislite tu brzinu na zavojitoj cesti u dobrom automobilu; mali broj ljudi usudio bi se voziti istom). Ghedina je završio tu utrku sličnim stilom kao i Miller, samo što je imao veću brzinu i pad je završio u zaštitnoj ogradi. Trebalo je neko vrijeme da ga izvuku. Isplati se pogledati video, u trajanju je nekih 2 minute, a pad je na samom kraju.

Utrka je svakako specifična po prelasku preko mosta (danas Kernen-S, nekad Brüggli-S) i ispod njega (Wasserstation Tunnel), te po dugačkom skoku pred ciljnom arenom (Silberhornsprung). Na jednom se dijelu staze postižu najviše brzine u svjetskom kupu (navodno su na treninzima i do 160 km/h, međutim, nema službenih potvrda od FIS-a; jedno mjerenje govori kako je Stefan Thanei 2005. ovdje postigao 158 km/h).

Nažalost, ovako opasna staza nosi i svoje žrtve; jedna od najtragičnijih pogibija u svjetskom kupu jest ona Gernota Reinstadlera 18. siječnja 1991. U njegovu je spomen postavljeno i obilježje na kući u ciljnoj areni.

Ove godine, nažalost, niti jedna od naših tv-kuća ne prenosi Lauberhorn, tako da će mi jedan od atraktivnijih događaja u svijetu sporta izmaknuti (nemam satelitsku niti kabelsku). Posljednje dvije godine dobivali su američki skijaši (Daron Rhalves i spomenuti Miller), a ove godine čudni je Bode ponovno jedan od glavnih favorita (na posljednjem je treningu imao prvo vrijeme od 2:27,25 što je bilo brže za gotovo 2 sekunde od drugplasiranog). Prije Amerikanaca dominirali su Austrijanci (koji imaju i najviše pobjeda: 27 ukupno, drugi su Švicarci s 23). Gotovo sva velika imena osvajala su ovu utrku: Girardelli (dobio je 2 spusta u 2 dana 1989.), Kily, Klammer, Sailer, Maier.

Utrka je vrlo popularna i među gledateljima; okupi se oko 20 000 navijača. Nagradni je fond 100 000 švicarskih franaka, što je pomalo smiješno u usporedbi s nagradnim fondom od 165 000 eura koji se dijeli na Snježnoj kraljici na Sljemenu (ove će godine i za muške biti utrka s istim nagradni fondom).

Ovdje je i prikaz staze u PDF-formatu s označenim zanimljivim točkama.