Danas je utakmica Dinama i Ajaxa, a kako sam i u prošla dva dana “pogodio” dan kada je neka utakmica u izravnom prijenosu na TV-u (na što mi je ukazao Borja u komentarima), niti ovaj puta neću ostati dužan. Kako niti ova utakmica nije lišena atributa povijesna, ključna, odlučujuća (čak nije samo Dinamo u pitanju; Ajax se može poslužiti barem s ova dva posljednja pridjeva) - poneka zanimljivost iz povijesti Lige, odnosno Kupa prvaka (ipak je to, a ne Liga UEFA, Dinamova težnja i san posljednjih godina i nešto čemu se Mamić nada još otkada je svrgnuo Zlatka Canjugu - povijest će reći da je pod potonjim klub (tadašnja Croatia), dva puta igrao u LP i da je u to doba Hrvatska bila treća na svijetu, te da je tada iz tih momčadi klub, a ne reprezentacija, prodao dva igrača u Premier League i jednog u Serie A).
To je natjecanje oduvijek imalo zapadnjački štih, tj. u velikoj većini slučajeva titulu su odnosili klubovi iz zapadne nam Europe. Jedini klubovi iz (bivšeg) istočnog bloka, odnosno Europe koji su odnosili titulu su Crvena Zvezda u sezoni 1990./1991. i Steaua Bukurešt u sezoni 1985./1986. Uz navedene, još su (uvjetno rečeno) dva kluba s europskog istoka bila nadomak osvajanju titule - Panathanaikos (iako Grčka nije istočni blok, ipak je istok Europe, čisto da budem do kraja dosljedan) davne 1970./1971. i Partizan još tamo 1965./1966. U današnjim bi razmjerima uspjeh, primjerice Šahtara ili Slavije bio dočekan kao senzacija, uz svo poštovanje prema tim klubovima.
No, od svih je osvajača najzanimljiviji jedan engleski klub, i to Nottingham Forest (čisto slučajno je ovaj klub spomenut i u trećem nastavku ovih zanimljivosti). Naime, taj je klub uzeo titulu najboljeg u Europi dva puta u nizu, identičnim rezultatom 1:0, u sezonama 1978./1979. i 1979./1980. Zanimljivost leži u tome kako je taj klub jedini koji je osvojio više puta naslov prvaka Europe nego domaći naslov, kojeg je uzeo samo 1978.!
Od klubova koji su više puta nastupali u finalu, jedino Stade de Reims nikada nije uzeo titulu. U toj je kategoriji bila i Barcelona, kojoj je trebalo čak 5 finala da bi uzela dvije titule, od čega su obje došle nakon 1990.
Poražene momčadi u finalu češće su zabijale po tri gola(4 puta), nego po dva (dva puta, posljednji put daleke sezone 1961./1962. kada je Benfica pobijedila Barcelonu 3:2). Dakle, u finalu se treba kladiti kako će neka momčad zasigurno zabiti manje od dva gola…
nice
stvarno, baš štivo za prije tekme 
Drago mi je da je štivo dobro, još samo kad bi i rezultat utakmice bio negdje u tom rangu…
Odličan tekst, samo ne mogu a da ovim zanimljivostima o Ligi prvaka (iako će meni to uvijek biti Kup prvaka) ne dodam i Celtic: prvi klub s Otoka i iz sjeverne Evrope koji je osvojio taj trofej. To je postigao isključivo s igračima rođenim u Glasgowu, odnosno u krugu od 50 km oko tog grada što je jedinstven slučaj u ovom natjecanju. Ta ekipa koja je s 2:1 pobjedila Herrerin Inter je u Celticovoj povjesti poznata i pod imenom Lisabonski lavovi. I za kraj još jedan zanimljiv podatak za tu 1967 godinu: Celtic je te godine osvojio svih pet natjecanja u kojima je nastupio što je vjerojatno jedinstven pothvat: prvenstvo, FA kup, Liga kup, Kup Glasgowa i Kup prvaka.
Svaka čast, drago mi je vidjeti kako ima još jačih poznavatelja i pratitelja svijeta nogometa i sporta! Bhoys-i su odista legende; mislim da su čak u finalu gubili s 1:0, ali onda je negdje proradio škotski inat i hrabro srce - i eto povijesti.
Navijačima Celtica je to vječni argument u svađi s navijačima Rangersa; unatoč ulaganjima, potonji nisu baš imali preveliku sreću u tom natjecanju.
Eh, utakmica bila jucer … ja znam samo rezultat i kako su igrali.
A volim ove povijesne zanimljivosti pa makar i iz sportskih almanaha.
Imao sam frenda koji je ovakve podatke tresao iz rukava i nisam mu vjerovao dok nisam jednom zgrabio neki talijanski almanah sa svim rezultatima i strijelcima u finalima evropskih i svjetskih prvenstava i raznoraznih klupskih natjecanja.
I znao je daleko vise nego sto je to ljudski moguce… S obzirom da je mnoge od tih utakmica i gledao kroz godine sav bi se uzivio pa ne samo da je znao da je strijelac bi Toto Schilacci u 62. minuti nego bi opisivao i odakle je ovaj pucao i kako je poslije slavio gol … totalna natprirodna pojava
Odlično je imati fanatičnog prijatelja kao što je tvoj; mene su uvijek nekako oduševljavali takvi likovi. Čovjek sipa informacije iz rukava, uživljava se u utakmice, viče, plače, veseli se, tuguje. .. Takvog u muzej treba ili barem napraviti tv-emisiju s njim
Linuse si vidio ovo:
http://img521.imageshack.us/img521/7453/indexphpbm3.jpg
:-))
Nisam :-). Genijalno
:-) 