Ovih se dana stvorila hajka na izbornika rukometne reprezentacije Linu Červara što je napao urednika sportskih novosti Zvonimira Bobana i novinara Pinjevića (nažalost, ne znam mu ime, ali jako me iznenadilo kad je u dnevniku izjavio da nije baš pratio događaje te večeri, jako znakovito za nekog tko piše o rukometu) – reagirao je HZSN (hrvatski zbor sportskih novinara) kako je izjava bila neprimjerena i rečena u prilici gdje se nitko iz SN nije mogao braniti. Slažem se kako Červar baš nije izabrao najbolji trenutak i kako je odmjerenije trebao reagirati, ali reakcija Zvone Bobana danas u SN mi je potpuno razočaravajuća: Zvone, kojeg jako cijenim kao sportaša, “nabraja” Červaru što ne priprema momčad za Francuze, što se više bavi iščitavanjem svakog slova u tisku i stavlja sebe ispred uspjeha reprezentacije i kako mu nikad nitko nije osporio sportske uspjehe. Pokušaj opravdavanja “svisoka” i priča kako je detaljna analiza pokazala kako su svi tekstovi izrazito afirmativni nije baš osobito uvjerljiva; tim više što je zasebna reakcija na čitav događaj rekla više od riječi – ako je sve u redu, zašto Zvone nije rekao kako SN stoji iza onoga što je napisano i točka, već je išao u praktično polemiziranje.
Ruku na srce, imam osjećaj kako naše novine i njihovi urednici jedva čekaju kontroverzu i nečije izjave i kritike na njihov račun, pa da se obruše na osobu prigovarača. Ono što mi uvijek upada u oči jest da novinari dižu euforiju i potpiruju raspoloženja nakon poraza kada slijede razočaranja. Osobno, nikada nisam čuo od igrača “bit ćemo prvaci” prije prvenstva.
Iz nekoliko razloga ne mogu čitati naše forume koji se bave sportom, a najveći je taj što je tamo toliko gadosti, vrijeđanja i primitivizma da me čudi kako se da onim malobrojnima koji imaju dva kotačića u glavi i koji pametno pišu trošiti energiju i održavati te forume da ne postanu potpuna žabokrečina. Jest, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali jednostavno se ta sloboda previše koristi jer se vrijeđa svakog tko misli drukčije od većine, unatoč argumentima. Prava demokracija, nema što!
A propos mog prošlog teksta, danas u Jutarnjem listu, na 5. stranici, u info stupcu gotovo pa direktan dokaz tvrdnjama iz mog prošlog teksta, uz neke neizostavne forumaše. Prenešena je slijedeća tvrdnja:
Lino, ne valjaj klade. Tvoju taktiku već svi znaju i davno je pročitana. Jedino nas Ivano Balić drži da ne potonemo iako se u zadnjoj utakmici vidjelo da i on siluje loptu. Repka živi samo od Balića i od raspoloženosti naših vratara. Damac2
Vjerujem kako je ovaj komentar, koji je prenesen uz dva potpuno pozitivna (autora Niko13 i mangic) i gdje su ljudi sretni što u rukometu imamo uspjeha, u Jutarnjem dobio mjesto da se pokaže kako svi imaju pravo na svoje mišljenje, no da je velik problem taj što je danas to mišljenje dijametralno drukčije, posebice nakon utakmice s Francuzima. I bit će takvo do slijedećeg poraza, kad će se opet promijeniti. Jest, mišljenje se može promijeniti, no je li svako malo pokazatelj nekakvog stava ili čisto ukazuje na to da je netko popriličan oportunist – ostavljam svakome da prosudi sam. Nadam se kako prvi slijedeći poraz neće uslijediti baš sutra, negdje iza 17.30.
Naravno, ovaj je tekst moje mišljenje i neće se promijeniti do sutra, niti prekosutra, niti nakon prvog poraza.
Sretno našima u finalu!
No related posts.
2 Responses to “Sloboda mišljenja?”
@Rock, slažem se s tobom, da nam je netko ponudio srebro, vjerujem kako bi većina prihvatila.
Što se tiče Line, meni se čini kako nije baš najvještiji s riječima kad ga se baci pred kameru; bio sam na jednoj ili dvije tribine gdje se moglo s njim razgovarati i ono što mi je posebno ušlo u pamćenje je njegova sreća što ima šansu voditi ovakve igrače; u svakoj se rečenici koju je bio tada izrekao osjetilo jedno zadovoljstvo što je tako.
Da mu netko kaže – evo, daj desnu ruku i tvoji će igrači biti prvaci Europe, vjerujem kako bi dao i lijevu. Možda on je pomalo smiješan i pomalo neodmjeren u izjavama, ali teško mi je vjerovati da folira već 5 godina – igrači bi ga već davno bili odbacili, padale su i puno jače figure od njega u rukometu, a i u drugim sportovia…
Hm, sad kad znamo da su naši srebrni, moram reći da sam presretan i da bih pred 15-estak dana odmah potpisao za ovaj ishod, da mi je to netko ponudio.
Što se tiče Lina… Ja ne znam što je zapravo istina, dal to da je on vrhunski trener i strateg ili to da imamo vrhunske igrače i da je on maskota. Vjerojatno samo pravi insajderi znaju punu istinu, a kao i uvijek, mora da nije na ekstremima nego negdje između. No kad pričamo o njegovim medijskim istupima, i to ne samo ovima sad za vrijeme prvenstva, nego već par godina (od Portugala, na ovamo – dakle u vrijeme od kad se učestalio u medijima), moram reći da mi se sve više doima bahato i gotovo dječje svadljivo. Ne znam, možda mi se samo čini, možda ga je politika pokvarila, a možda je riječ o nečem sasvim trećem, ali u svakom slučaju, draži mi je kad ga vidim kako izgara uz bok terena bodreći igrače, nego kad se pojavi pred mikrofonom.