linus[ov blog].info

Jučer sam u autu, po povratku s posla, slušao sam dio emisije Radio-ring na Radiju 101, a gosti su bili Ante Stojan (tehnički direktor IGH) i Damir Vrbanović (direktor u NK Dinamo, uz još poneku funkciju u UEFA-i i prethodnik Igora Štimca na mjestu predsjednika Udruge prvoligaša).

Tema je naravno bila što napraviti sa stadionom na kojem trenutno igra NK Dinamo (stadion je gradski, a Dinamo dobiva novac od grada pomoću kojeg ga održava). Ante Stojan izjavio je kako bi novi stadion koštao oko 160 milijuna €, no nisam baš uspio čuti što točno ulazi u tu cijenu (jesu li uključeni troškovi kompletnog opremanja i sl., makar je Ante Stojan spomenuo kako to nije konačna cijena i da u nju nije sve uključeno što se tiče opremanja). Kapacitet bi mu bio nekih 55 do 60 000, no nejasno je bi li za tu cijenu kao krajnju ispunio sve zahtjeve koje UEFA propisuje da bi stadion bio Elite statusa, ako ne barem razine 3 jer se ispod za tu cijenu jednostavno ne isplati ići (Elite stadion jedini može ugostiti finale Lige prvaka ili Europskog prvenstva). Isti je čovjek spomenuo kako je cijena po sjedalu stadiona približna kod svih izgrađenih u posljednje vrijeme u Europi (posljednjih desetak godina). Dakle, novi bi stadion imao cijenu od gotovo 2700€ po sjedećem mjestu, u slučaju max navedenog kapaciteta.

Pokušao sam pronaći cijene nekih od tih novoizgrađenih stadiona (koliko su relevantne, ne znam, no na većem broju stranica cijene su slične, pa se mogu uzeti kao oslonac):

• Stade de France, 3600 EUR/sjedalo (285M EUR, 80 000 sjedala)
• Olimpijski stadion u Ateni, renoviran za 260M EUR, 71 000 sjedala - 3700 EUR/sjedalo (plus još troškovi gradnje)
• Veltins Arena - Auf Schalke Arena, 3700 EUR/sjedalo (192M €, 52 000)
• Atatürk Olimpiyat Stadı - 1230 USD/sjedalo (100M USD, 81 200)
• Wembley, barata se s konačnom cijenom od 800-900M GBP, kapacitet 90 000 sjedala, pa to daje 8900 GBP/sjedalo u najpovoljnijem slučaju
• Allianz Arena, 4200-5200 EUR/sjedalo (280-340M EUR, 66000 sjedala)

Meni osobno misli zastaju na četvrtom navedenom stadionu (na kojem je odigrano čuveno finale Lige prvaka 2005. između Milana i Liverpoola, kada je engleski klub sustigao 0:3 i pobijedio na jedanaesterce); završen je2002., a bio je i dio kandidature Istanbula za olimpijske igre. Uz istanbulski, Stade de France, Veltins Arena i Olimpijski stadion čine sva četiri stadiona koja su ugostila finale Lige prvaka u posljednje četiri sezone!

Dakle, cijene prilično variraju, no svi su ovi stadioni prilično različiti, iako svi zadovoljavaju UEFA-in Elite status. Svi su izgrađeni u posljednjih 15 godina, s tim da su svi osim prvog navedenog dovršeni nakon 2001., a Olimpijski je stadion dobio sasvim novi izgled 2004.

Ne treba ni spominjati posebnosti nabrojanih stadiona; od krova Olimpijskog i njegovog posebnog sustava odvoda vode (koji je bio dio spektakla otvaranja OI 2004.), pomični krov i pomični teren VeltinsArene, pa sve do posebne oplate koja zatvara Allianz Arenu, koja je i posebno proračunata u svrhu kvalitetnog prozračivanja, akustičnosti i odvoda vode, a još može i posebno svijetliti u mraku (crveno-plavom, odnosno svijetloplavom bojom).

Dakle, novi je stadion isto tako skupa igračka. Praksa pokazuje kako je nekada jeftinije rušiti i graditi novo, a nekada skuplje. Ponovno bih istaknuo kako je u ovom slučaju potrebno isključiti sentimente igranja na Maksimiru jer to jednostavno danas ne prolazi; imati skup stadion za održavanje i k tomu još i nefunkcionalan nikako nije poželjna opcija.

Novi stadion plus rušenje Maksimira jedan je od rijetkih prijedloga koji se nikome ne dodvorava, već ide u korist optimalnog odnosa cijena/što se dobiva. Možda bi konačno ovo moglo biti svijetli primjer nepolitikantske gradnje kakve ima pregršt svake godine u nas.

Osobno nisam stručnjak za gradnju, no cijena obnove koja je izašla u javnost svakako je prevelika, iako nije ni cijena od 160M EUR sitniš. No, neka o mogućnostima manje cijene govore kompetentni.

Napomena: ovaj je tekst nastao sinoć, a jutros sam u prolazu vidio kako je u Nacionalu izašao članak u kojem se barata sličnim cijenama stadiona kao i ovdje. U Jutarnjem je Tomislav Židak napisao svojevrsnu “teoriju zavjere” i lamentaciju za betonom u Maksimirskoj 128, osvćući se na velike utakmice kluba koji tamo igra. S takvim načinom razmišljanja valjda bi još uvijek ZET-ove tramvaje vukli - konji. Potkrala mu se i greška: Croatia je pobijedila Porto, Celtic i Partizan, a taj klub je otjeran u stečaj i promijenjeno mu je ime, koje je - gle čuda - isto kao i ono koje je klub imao do devedesetih.