Večerašnje finale Kupa UEFA posljednja je utakmica toga natjecanja koje će od sljedeće sezone odmijeniti Liga UEFA (utješno natjecanje za manje bogate klubove IMHO). Kup UEFA svojevremno je to napravio Kupu velesajamskih gradova (iako to nikada nije tretirano kao službena zamjena jer KVG nije bio UEFA-ino natjecanje već je bio pod ingerencijom, recimo to tako, FIFA-e). Kup UEFA svoj službeni početak ima u sezoni 1971./1972., a Tottenham je bio prvi pobjednik.
U početku se držalo pravila jedan-grad-jedan-klub, ali to je odbačeno 1975. Od tada, Kup UEFA ostao je manje-više jednak sve do sezone 2004./2005. kad je uveden format sa skupinama (svatko sa svakim, ali samo po jedna utakmica). 1997. posljednji je put odigrano finale u dvije utakmice; nakon te godine igra se samo jedna finalna utakmica po uzoru na Ligu prvaka. Nakon ukidanja Kupa pobjednika kupova, u tradicionalnom otvaranju euro-klupske sezone u Monte Carlu krajem 8. mjeseca za europski superkup igraju pobjednik LP i KU.
Kup UEFA oduvijek je bilo natjecanje kroz koji su se uspješno probijali klubovi nešto manje razvikani od onih iz liga petice; tako je Hajduk 1984. igrao polufinale i nesretno ispao “na gol u gostima” od Tottenhama, kasnijeg pobjednika. Možda najbolje finale u povijesti natjecanja odigrali su Liverpool i Alaves 2001. godine kojeg je Liverpool dobio s 5-4 zlatnim golom u produžecima (i baš taj zlatni gol bio je – autogol). Možda i neopravdano, KU nosi status utješnog natjecanja (u njeg ulaze klubovi koji ispadnu u 3. pretkolu LP; a u natjecanje se uključuju i trećeplasirani iz faze igranja LP po skupinama). Unatoč tome, vrlo mali broj klubova iz “jačeg natjecanja” uspijevao je napraviti neki veliki uspjeh u daljnjem natjecanju. Ovoga puta dogodila se iznimka jer su i Werder i Shakhtar igrali skupine LP! Baš zbog svog formata natjecanja – kup-sistema – KU je uvijek nudio određenu draž i zanimljivost jer je sav dobar trud i napor uvijek bio svođen na 2 utakmice u kojoj je često presudio – jedan gol. Kupovi su oduvijek nudili dozu iznenađenja, ali i bili velika odskočna daska – primjerice, Porto je spojio Kup UEFA i Ligu prvaka dvije godine zaredom.
Znalo se događati da klubovi baš i nisu dobri u tekućem prvenstvu (Inter je 1993./94. završio 13. u prvenstvu, a uzeo je KU), što je još jedan prilog specifičnosti kup-natjecanja. Kup UEFA je obranjen samo 2 puta – dobar dio razloga leži u tome što nije uvijek lako jačem klubu naciljati nastup u natjecanju jer je u jačim ligama KU obično “utješno natjecanje”.
Večerašnje finale moglo bi donijeti 3. pobjednika iz redova klubova s istoka. U prijašnja dva slučaja, gledano od 1971. i službenog početka Kupa UEFA to je uspjelo još samo Zenitu (prošle sezone) i CSKA (prije tri sezone). Finale počinje u 20.45 i igra se u Turskoj – domaćin je stadion Şükrü Saraçoğlu na kojem svoje utakmice igra Fenerbahçe S.K. Shakhtar je nanizao impresivan niz od 1/16-finala – Dinamo Kijev, CSKA, Tottenham i Marseille; ne treba zaboraviti da je Shakhtar dobio Barcelonu na Nou Campu u posljednjem kolu skupine C (doduše, Barca je igrala u pomlađenom sastavu neopterećena plasmanom). Shakhtar je i dotukao Dinamo u 3. pretkolu LP sa ukupnim rezultatom 5-1. Werder je imao tek nešto manje impresivan niz do finala, složivši Milan, St. Etienne, Udinese i HSV. Zanimljivo je da su polufinala bila ukrajinska i njemačka; Werder-HSV i Shakhtar-Dinamo Kijev.
Vjerujem da je svima u sjećanju finale igrano u Istanbulu 2005., kada je u neponovljivom klasiku LP Milan izgubio praktično dobiven trofej od Liverpoola. Možda Istanbul ponovno bude utjecao na neizvjesnost utakmice…
Related posts:
Leave Your Response