Comments on: Dnevnik (bivšeg) košarkaša, I. dio

By: Dnevnik (bivšeg) košarkaša, III. dio « linus[ov blog].info

Dnevnik (bivšeg) košarkaša, III. dio « linus[ov blog].info — Sat, 19 Sep 2009 07:46:16 +0000

[...] Dnevnik (bivšeg) košarkaša, I. dio tekst je napisan 10.9.2007. i nevjerojatno dobro bi se uklopio i na današnji datum., uz izmjenu ponekog imena i eventualno izbacivanje pokoje rečenice. Dok naši juniori spadaju u vrh svjetske košarke (bronca na nedavnom SP na Novom Zelandu gdje su bolji bili samo SAD i Grčka), seniori igraju alibi-igru. Niti jedan naš igrač više nije u top 20 Europe – Nikola Vujčić je nestao, Marko Popović se trudi, a ostali igraju u svojim granicama. Ovo nije kritika, već istina. Kada se tome pridoda da i Repeša češće rotira igrače nego što Kraševac u plesu sa zvijezdama vrti svoju partnericu, onda imamo solidne temelje za novi nastavak tragikomedije Hrvatska na europskim prvenstvima iza 1995. [...]

By: linus.broj.dva

linus.broj.dva — Tue, 11 Sep 2007 14:37:41 +0000

Jest, taj dan je bolje ne spominjati… Eh.

A “mlade nade” su često samo to – “mlade nade”. Ne treba zaboraviti da je od svih onih naših izvrsnih mladih generacija proizašao samo – Nikola Vujčič. Kedžo, Zemljić, Sesar i nebrojeni drugi danas su – utonuli u prosjek, koji se toliko često kao termin koristi – gle čuda – u košarci

By: neutrino

neutrino — Tue, 11 Sep 2007 14:25:15 +0000

Nasu kosarku nisam pratio posteno od dana onoga-kojeg-necu-spominjati jer mi tuga svaki put pokvari dan …
Nisam gledao ni jednu utakmicu, ali mi se iz novinskih clanaka (nasih i stranih) cini da smo Spanjolcima samim cudom istrgli pobjedu, a onda nastavili igrati po starom – svako svoje.
Ne znam. Meni se cini da nasim igracima (kako u kosarci tako i drugdje) brzo slava udara u glavu. Za tren oka od “onog visokog” postanes “mlada nada hrvatske kosarke”. I prestanes vjezbati slobodnjake …

By: linus.broj.dva

linus.broj.dva — Tue, 11 Sep 2007 07:53:36 +0000

Oko odbijanja košarkaša da igraju za reprezentaciju imam podijeljeno mišljenje – jednim dijelom sam protiv toga, no drugim dijelom podržavam izbor igrača.

Dobro, Giriček je zaista vrlo traljavo i pomalo bezobrazno odbio nastup u reprezentaciji (ako je istina da je već prije 3 mjeseca znao da neće igrati) – no, u košarkaškoj nam je reprezentaciji rasulo već dugo vremena; činjenica je da Vujčić jednostavno više nije htio biti dio toga. Moje je mišljenje da je on reprezentaciji dao jako puno i njegov me slučaj podsjeća na Rađin – čovjek je zabio 40 u porazu od BiH (69-66 je bio rezultat ako se ne varam, bile su kvalifikacije za euro) i rekao – dosta mi je, pa ne mogu ja sam, košarka je momčadski sport. Isto je rekao i Kukoč nakon što nije mogao sam protiv Njemačke ‘99. (50-48 poluvrijeme za Nijemce, uništili su nas Pešić i Nowitzki).

Žižića i Bagarića neću komentirati; dojma sam da bismo i s njima bili ovdje gdje jesmo.

By: Trill

Trill — Tue, 11 Sep 2007 07:39:57 +0000

Šteta da se nisi osvrnuo i na odbijanje naših košarkaša za igranje u reprezentaciji. Možda je tu čak i bit problema, jer kad sami košarkaši omalovažavaju reprezentaciju, a samim tim i našu košarku, teško da će je netko umjesto njih dići na onu razinu koje se sjećamo.

By: linus.broj.dva

linus.broj.dva — Mon, 10 Sep 2007 20:33:57 +0000

Jest, treneri su nam postali roba ograničenog roka trajanja, kao i u nogometu. No, velik je problem i u školama košarke jer dečki iz njih izlaze bez osnovnih elemenata igre; nije sve u visini i snazi. Zato je i Novosel bio vrhunski trener, zato je i primljen u Kuću slavnih. No, to baš i nije previše blisko Radiću u HKS-u i ostalima zaduženima za ta pitanja…

Inače, impresivna je ta lista trenera – to su zaista bili ljudi ili još uvijek jesu, koji su poznavali (ili koji poznaju) košarku. Agencije, menadžeri, direktori su od svega napravil (za njih) profitabilan poslić.

By: linus.broj.dva

linus.broj.dva — Mon, 10 Sep 2007 20:28:48 +0000

Eh, i ja se ponekad sjetim da je košarka puno više značila – danas je postala predmet sprdnje – baš tužno.

By: nesvrstani

nesvrstani — Mon, 10 Sep 2007 17:42:29 +0000

Odličan post. Čini mi se da su ključna stvar treneri koji su, kako je to jučer na HRT-u rekao Novosel, u našim klubovima totalno marginalizirani. Važniji su danas i predsjednici i direktori i menadžeri. Neki dan sam pronašao imena trenera koji su 1983. trenirali klubove yugo lige i ostao fasciniran: Svetislav Pešić (Bosna), Slobodan Koprivica (Borac), Đurašković (Budućnost), Novosel (Cibona), Žeravica (Zvezda), Janez Drvarič (Olimpija), Grašo (Jugoplastika), Faruk Kulenović (Kvarner), Bora Džaković (Partizan), Dušan Ivković (Radnički), Vlado Đurović (Šibenka), Josip Đerđa (Zadar). Nije ni čudo da je ona liga bila tako jaka uz ovakve trenere koji ne samo da su imali rezultate, nego su i stvarali igrače.

By: MasterMind

MasterMind — Mon, 10 Sep 2007 11:53:20 +0000

Ah, košarica
Sjećam se dok sam bila mala i mama me vodila na kavice sa svojim prijateljicama. “Tetke” su uredno pratile svaku tekmu i navijale k’o lude. I mi smo, naravno, kao mali i malo veći klinci “visjeli” pod koševima. Uvijek nas je bilo dovoljno za ‘na dva koša’.
Vremena su se drastično promijenila, za prave i “košarkaše” entuzijaste. Baš smo neki dan muž i ja o tome – tužno je nekako sve to, baš tužno.