Dnevnik (bivšeg) košarkaša, III. dio

Posljednjih se nekoliko godina gotovo uopće više ne živciram gledajući sport osim ako se radi o nečemu tipa Hrvatska-Turska kada je sve na nož i kad proradi adrenalin.

Jučerašnji dan nije baš bio nešto za naš sport (Karlović zabio 78 as-servisa, izgubio; Čilić vratio 0-2 u setovima, izgubio; jedino su Medvjedi 15 sekundi prije kraja uvalili gol Olimpiji i razveselili 10k ljudi u dvorani) – kruna dana poraz je košarkaša od Slovenije unatoč vodstvu od +15 (47-32). Mizerija od 3 koša (1 iz slobodnog bacanja, te jedan šut izvana Kasuna) u 3. četvrtini odnijela je sve u novi ponor.

Dnevnik (bivšeg) košarkaša, I. dio tekst je napisan 10.9.2007. i nevjerojatno dobro bi se uklopio i na današnji datum., uz izmjenu ponekog imena i eventualno izbacivanje pokoje rečenice. Dok naši juniori spadaju u vrh svjetske košarke (bronca na nedavnom SP na Novom Zelandu gdje su bolji bili samo SAD i Grčka), seniori igraju alibi-igru. Niti jedan naš igrač više nije u top 20 Europe – Nikola Vujčić je nestao, Marko Popović se trudi, a ostali igraju u svojim granicama. Ovo nije kritika, već istina. Kada se tome pridoda da i Repeša češće rotira igrače nego što Kraševac u plesu sa zvijezdama vrti svoju partnericu, onda imamo solidne temelje za novi nastavak tragikomedije Hrvatska na europskim prvenstvima iza 1995.

Srbija sa svojim dečkima koji su svi oko 22 (+/- 2 godine) igra polufinale. Naši brončani dečki rođeni su 1990. ili kasnije i taman će imati 21, 22 na idućem EP. Može li se nešto izvući iz ovih premisa? Sumnjam, obzirom da prve petorke naših klubova čine skupo plaćeni stranci koji rijetko pokažu zašto toliko vrijede. Je li to 1/16 finala Eurolige ili je to sudjelovanje na FinalFour (smiješne) NLB lige gdje uglavnom naši klubovi statiraju (osim impresivne pobjede Zadra u prvom izdanju kada je pao i Maccabi).

Do sljedećeg europskog prvenstva i IV. nastavka dnevnika (bivšeg) košarkaša je dvije godine. Taman će izaći hosting, pa ću ga morati produžiti samo za tu priliku…