Dosjee X kao serijal sam prilično volio gledati (sjećam se da su prvotno na HRT-u išli subotom, pa su bili preseljeni u radni tjedan) i to ne toliko epizode koje su pratile glavnu priču - teorije zavjere i zataškavanja, otmica Mulderove sestre, Duboko grlo, Cancer man, Krycek i ostali - već su mi u sjećanju najviše ostale one “male” epizode, van glavne priče; sjajna je upravo 21. epizoda 7. sezone Je Souhaite (prema IMDB-u) gdje M&S nalete na frustriranog “duha iz tepiha” koji ispunjava 3 želje i to malo predoslovno (Mulder prilikom želje za mirom u svijetu ostaje - sam na svijetu, a duh mu na prigovor da to nije htio replicira sa “nisi specificirao”).
Prvi film Dosjea X ostao mi je u sjećanju po sceni kada Mulder na T-križanju gleda bi li išao lijevo ili desno, a ode - ravno. Sjećam se kako sam po izlasku iz kina pomislio kako je u serijalu bilo dosta kvalitetnijih epizoda. Slično me razmišljanje i drži i sad, sat-dva nakon gledanja filma - u serijalu je bilo dosta kvalitetnijih epizoda nego što je Želim vjerovati, ali imam osjećaj da nadmašiti serijal uopće nije bio cilj filma. Ovdje je odnos dvoje bivših FBI-jevih agenata apsolutno u prvom planu, dok je sve ostalo potisnuto u drugi. Ono što je možda uvijek ostajalo malo nedorečeno u seriji pokušalo se utrpati u ovaj film - a svatko tko pogleda film moći će prosuditi koliko se u tome uspjelo…
0 komentara na “Dosjei X - Želim vjerovati”
Komentiranje