Danas je net.hr objavio još jedan članak u kojem se priča o Mamićima i Giovanniju Rossi (nekadašnji hr-reprezentativac, miljenik Otta Barića, nekadašnji igrač Hajduka i čovjek s dugim stažem u Izraelu; povezuje ga se s Avramom Grantom koji je isto tako Izraelac i trener Chelseaja), iz kojeg vrijedi izdvojiti slijedeće:
No, ponovno se mora naglasiti činjenica kako članak 17. FIFA-inog pravilnika nije famozno Websterovo pravilo, već bi tumačenje tog članka od strane Websterovih odvjetnika plus presuda SAS-a moglo iznijeti eventualno novo pravilo koje bi moglo uzdrmati nogometni svijet kao Bosmanovo pravilo. Praktično je tek prije dva tjedna Webster postao aktualan što se tiče SAS-a, a FIFA ga je prvotno odbila u njegovom zahtjevu! Nažalost, usred čitave afere s Davorom Butkovićem, i u Jutarnjem listu skloni su površnom prepisivanju i neprovjeravanju FIFA-inih pravilnika:
BELEK – Prema pisanju Timesa, upravo bi Rosso kao intimus Avrama Granta mogao biti posrednik koji će nagovoriti Dinamova kapetana da se pozove na “Webstera” (17. članak Fifa transfernih pravila) te u prosincu 2008. otkupi preostalih sedam godina ugovora s “modrima” za 2,5 milijuna eura i tako odleprša u bijeli svijet po diskontnoj cijeni.
Dakako, članak 17. uopće nije Websterov – prema pravilniku na koji se svi toliko pozivaju i koji je dostupan u PDF-formatu i u čijem se zaglavlju vidi da je kreiran 2005., dakle godinu prije famoznog slučaja kojima su svim menadžerima i novinarima puna usta (o čemu sam pisao jučer; pravilnik se može sasvim komotno preuzeti na fifa.com – direktan link). Jest, možda taj datum i nije navjerodostojniji, no ipak je znakovit u određenom pogledu.
Na kraju članka nalazi se slijedeći paragraf:
pak, ne može se reći da je stvar prošla nezapaženo na našim nogometnim meridijanima. Ivan Cvjetković, Fifa agent koji se ovih dana zatekao na Dinamovim pripremama u Turskoj, kaže da je planirao iščupati Marija Mandžukića iz Kranjčevićeve upravo pozivanjem na Webstera, ali je Zagrebov predsjednik Dražen Medić na vrijeme otvorio kliješta i pristao na transfer u Maksimiru. Da je predmet završio na sudu, “pjesnici” bi prema Cvjetkovićevu tumačenju zaradili gotovo pet puta manje od 1,5 milijuna eura koliko su spremili u blagajnu prodajom mladog napadača.
Zbog čega je Cvjetković odustao od spora, ako je toliko bio siguran da će dobiti? Možda zato što bi stvar trajala priličnu količinu mjeseci i što stvar nije nimalo toliko jednostavna kako se nastoji isprezentirati u medijima. Neke druge koristi ili beneficije niti ne želim insinuirati…
Očito, i današnje “Otvoreno” koje govori, među ostalim, i o vjerodostojnosti novinara zaista pogađa u sridu. Iako nisam puno puta, praktično niti jednom, podržao Mamiće i njihovo vođenje Dinama, moram priznati kako imaju pravo kad medije pozivaju na odgovornost, kao što spomenutog kolumnistu prozivaju zbog njegovog lakrdijaški odrađenog intervjua sa premijerom (barem je on tako mislio).
Related posts:
Leave Your Response