Glavno prijevozno sredstvo u Hrvatskoj jest osobni automobil. Prema statističkim podacima Centra za vozila Hrvatska, registriranih automobila ima oko milijun i 280 tisuća vozila (Dalmatinci voze auta starija od 11 godina - Slobodna Dalmacija). Ugrubo, na 3.5 stanovnika Hrvatske dolazi jedan automobil. Prosjek varira po regijama - u Istri je najviše automobila po stanovniku, dok ih je u Slavoniji najmanje.Jedan prosječni automobil, koji u Hrvatskoj ima oko 100 KS, što je gotovo 74 kW vrši slijedeću štetu:
- ispušta svakojake plinove - od CO2, CO, NOx do raznih CH spojeva
- na proizvedenih 74 kW snage baca u okoliš oko 150 kW topline - ekvivalent da u stanu imate 70 prosječnih kalorifera koji griju na maksimumu
- priličnom broju auta u HR curi ulje - dokazi se nalaze na svim parkiralištima u državi
- troši dragocjeni kisik - za spaljivanje kilgorama goriva potrebno je 14.7 kilograma zraka (stehiometrijski omjer)
- ponajviše se događa da 1 automobil vozi 1 osobu - neekonomičnost, gužve, problem parkiranja
Koliko vidim, ljudi se u nas baš i ne prestaju voziti autima. Zašto? Nema efikasne alternative. Javni prijevoz je neučinkovit, počev od željeznice pa sve do autobusa, gradskih i međugradskih. Autobus na relaciji Virovitica-Zagreb putuje 3 i pol sata, a udaljenost je 140 km, koju se prevali za 2 sata automobilom. Od Rijeke do Splita vlakom se putuje najmanje 9 sati, uz dva presjedanja (provjerite na stranicama Hrvatskih željeznica). U zemljama zapadne Europe, SAD-u i sličnim zemljama situacija nije kao u nas - alternativa je puno snažnija, javni je prijevoz daleko efikasniji i komforniji, prometnice su bolje i protočnije - naravno, i kod njih ima problema, gužvi, zastoja, dugih putovanja, loše povezanosti - no u manjoj mjeri.
Zagreb se guši u prometu upravo iz nepostojanja alternative. Putovanje od Prečkog do centra tramvajem potrajat će i 40 minuta u radnom danu (van udarnih prometnih špica), iako se radi o udaljenosti od jedva 7 km. Doći s Jankomira (recimo, ostavili ste auto u servisu i niste uzeli zamjensko vozilo) u Vukovarsku predstavlja pothvat koji košta barem sat vremena. Automobilom ne treba više od 15 minuta u oba slučaja. Vozni redovi su poprilično nepouzdani i - alternative nema. Za učinkovito putovanje u Zagrebu ponajbolji je automobil, odnosno bicikl - što će reći, nešto u vlastitom aranžmanu.
Iako je na razini države nije slično - automobil opet vlada, on nije baš optimalno rješenje. Tu je opet poprilično kriva infrastruktura. Primjerice, cestom Zagreb - Vrbovec - Bjelovar - Đurđevac - Virovitica van ljetnih mjeseci prolazi daleko više auta no daleko poznatijom Dalmatinom. No, to nije spriječilo čak dvije vlade da prvo sagrade 300 km autoceste prema moru, koja se isplaćuje praktično samo u ljetnim mjesecima (op.a. podržavam autocestu i gradnju prometnica prema Dalmaciji - no, gradnja preko 300 km autocesta u 3 godine u samo jednom smjeru i prema jednoj regiji nije previše konstruktivna, uzme li se uobzir gotovo kompletno zanemarivanje Slavonije), dok vrlo opterećena cesta biva parcijalno krpana, loše kvalitete i praktično je cijela kroz naselja. Postoji obilaznica oko Bjelovara koja ne ide kroz naselja, ali ima dva semafora koja, srećom, ne ruše toliko protok prometa. Priznajem, još nisam imao priliku vidjeti novu cestu oko Vrbovca, no to je kap u moru potreba.
Nedovršavanje autoceste za Rijeku u punom profilu veliki je propust trećesiječanjske vlade - naime, ista ta vlada počela je graditi dionicu prema Zadru i Splitu u punom profilu, zanemarivši cestu za Rijeku sve do početka gradnje spomenute ceste, kao što ju prilično zanemaruje i Sanaderova vlada - očekivani puni profil u slijedećih 4 godine ja nikako ne mogu smatrati posvećivanjem tom, pravcu, koji je trebao biti gotov prije 5 godina. Poboljšanje prometnica za Rijeku proteže već sada na više od 10 godina, i neće tako skoro završiti - veliki minus je to za odnos prema našoj najvećoj luci i jednom od naših najvećih gradova.
Namjerno sam izostavio promet željeznicom i autobusima jer je on naprosto smiješan - za svaku iole veću udaljenost slobodno se može rezervirati dan za putovanje, uz prethodnu gnjavažu s rezervacijama karata i sličnim peripetijama. Željeznica u Hrvata je na razini Austro-ugarske - smiješno je uopće pričati o željeznici kada u Hrvatskoj nema ni stotinu kilometara tračnica koje dozvoljavaju brzine između 120 i 160 km/h. Za usporedbu, u osamdesetima je u Francuskoj sagrađena pruga Pariz-Marseille koja dozvoljava preko 400 km/h - iako je operabilna brzina 300 do 330 km/h.
Najava gradnje ravničarske pruge prema Rijeci pohvalna je, no čitava država vapi za poboljšanjem željezničke infrastrukture. Sve najrazvijenije zemlje svijeta imaju vrlo razvijene željezničke mreže - iz razloga što je taj promet izrazito masivan, brz i komforan. Švicarska ima više od 3000 km pruga i elektrifikacija jest praktično 100%. Njemačka ima preko 36 tisuća kilometara pruga, elektrificirano je 20 tisuća. U Hrvatskoj ima svega 1100 km elektrificiranih pruga i to ne sve s istim naponom i tipom struje.
U autobusnom prometu situacija je nešto bolja zbog konkurentog poslovanja i puno prijevoznika - tako postoji mnoštvo direktnih linija između gradova, pa je tako moguće doći u Zadar iz Zagreba za isto vrijeme kao što Čazmatransu treba do Virovtice s istog mjesta - a to je nekih 3 sata i 15 minuta.
Bez alternativa nema promjena navika - ljudi koriste druge oblike prijevoza samo onda kad nemaju drukčiji izbor. Primjerice, jednostavno vam neće pasti napamet da idete autom na neku lokaciju ako postoji učinkovit javni prijevoz koji vaš izlet neće pretvoriti u avanturu - osobno, poznajem majku koja ima tri kćeri - jedna je, nažalosti nepokretna, druga je svježa osnovnoškolka, a treća je tek navršila mjesec dana. Apsolutno mi je nezamislivo kako bi ona uspjela doći od svoje kuće do centra služeći se javnim prijevozom metropole. Unatoč tomu što se rade koraci naprijed i stvari su puno bolje no prije 5 godina.
Da ne bude sve crno - ima pomaka u Zagrebu, prigradska željeznica funkcionira, a i pokrenuti su natječaji za prigradski vlak CroTrain. Najavljuju se i obećavaju lake željeznice, metroi i ostalo - no, po mom mišljenju za to vrijedi Cum grano salis ili sa zrnom soli.
Sjajan tekst!
Inače, već duže vremena razmišljam o tekstu koji bi se nadovezao na tekst Skuter protiv gradskog busa sa Bestselera i u kojem bih pokušao potražiti alternative za smanjenje prometnog kaosa u gradovima (posebno u Rijeci koja nema uvjete za tramvaj ni metro, kao ni za širenje cesta). No ako i budem, mislim da će zadatak bit prevelik i pretežak za blog pa ću potražiti neko prikladnije mjesto.
Hvala na pohvali!
Dobra ti je inicijativa - nadasve je potrebno ukazivati na alternative u prometu - posebice na netu, ne daj se obeshrabriti. S bloga će lakše ići “prema višim instancama”.