Put uvis (I)

Još tamo prije par tisuća godina bitna stavka svake malo opsežnije gradnje bila je visina. Piramide, aleksandrijski svjetionik, kolos s Rodosa… Svaka od tih građevina išla je dobrano u vis (npr. Keopsova piramida išla je skoro 140 m, a svjetionik ispred Aleksandrije bio je preko 100 m).

U posljednjih 200 godina stanovati, raditi, živjeti na visini (doslovce i preneseno) je više nego prestiž – iako ne uvijek – zamislite pušača bez prostorije za pušenje u uredu na 46. katu nebodera, a prvo mjesto gdje može zapaliti je – ispred zgrade. Izlet od tridesetak minuta ne gine…

Kako su se uopće počele razvijati visoke zgrade? Jednostavno, pratio ih je razvoj vertikalnog prijevoza. Praktično, ruku pod ruku sa sve višim i ekstravagantnijim neboderima u upotrebu su ulazila sve bolja i ekstravagantnija dizala. Odjednom je postalo lako stanovati i na 22. katu (doduše, u HR je to još uvijek suludo obzirom na vrlo jadno stanje vertikalnog prijevoza u stambenim zgradama u prosjeku) jer je uz osobno dizalo tu bilo dizalo većih dimenzija i nosivosti kako bi se moglo prevesti i oveći komad namještajavez većih problema.

Čelična konstrukcija odmijenila je čisto-betonske u gradnji visokih zgrada i u SADu je nastao pravi bum u gradnji nebodera – u periodu od 1920. do 1929. sagrađeno ih je više od 500! Naravno, tome je pogodovala i visoka cijena zemljišta u centrima gradova, pa je trebalo ići uvis.

Sitna genijalnost (sitna shvatiti uvjetno) Friedricha Koepea koji se dosjetio zamijeniti prijenos snage oblikom sa prijenosom snage trenjem (izostavio je namatanje jednog užeta na bubanj i uveo je više paralelnih užadi). Inače, trenje bez klizanja jedan je od najfascinantnijih fenomena u prirodi (ne misli li netko tako, pokušajte objasniti nekome kako se kotrlja kotač na netrivijalan način). U svim današnjim dizalima u kojima se može pronaći užad koristi se princip prijenosa snage pomoću trenja.

Koliko dizala treba jedna zgrada? Vrlo zahtjevna stambena zgrada neće trebati više od 4 dizala, osim ako se ne radi o ekstremnoj zgradi. No, koliko treba jedan neboder od, primjerice, 40 katova? 10? 20? Grupirana? Samostalna? Koje brzine? Koje veličine? Hoće li sav upotrebljivi prostor na katovima pojesti vozna okna dizala?

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Povijesne utakmice (?)

Ova fraza veže se valjda uz 95% utakmica (momčadskih, naravno) i to posebice one vezane uz nastup nogometne reprezentacije. Postoje razne izvedenice, primjerice “od povijesne važnosti”, “od povijesnog značaja” i sl. Zanimljivo je to kako se vrlo često unaprijed kaže kako će nešto imati povijesni karakter – dakle, u sadašnjosti predskazujemo budućnost koja treba postati (ne)slavna prošlost. Trodimenzionalnost u vremenskom smislu, nema što.

Osobno, smatram da su naše reprezentacije zaista odigrale nekoliko povijesnih utakmica, moglo bi se reći i sudbonosnih jer bi suprotan ishod donio sasvim drukčiji krajnji (ne)uspjeh. Primjerice pobjeda košarkaša protiv ZND-a na OI ‘92 u Barceloni kada je Dražen Petrović sa dva čista slobodna bacanja donio finale protiv Dream Teama. Tu je i pobjeda nogometaša nad Nizozemskom na SP ‘98 koja je donijela broncu i 3. mjesto (i jprvo u nizu 4. mjesta ili nesretnih ispadanja za Guusa Hiddinka u četvrtfinalima i polufinalima). Rukometaši su odigrali tri klasična finala olimpijada ‘96 i ‘04, te 1 finale svjetskog prvenstva. I tako bi se mogla pronaći još poneka velika povijesna utakmica.

Večeras idemo na megdan suparniku koji je željan osvete i u čijim očima smo gotovo jednak rival kao i Nijemci. S Englezima imamo povijest susretanja, 6 utakmica, 3 prijateljske i 3 u kvalifikacijama ili velikim natjecanjima. Počelo je s remijem davne 1996. pred EP u Engleskoj (0-0, prijateljska), zatim su nakon 7 godina Englezi potukli naše u prijateljskoj 3-1 (no dan ranije dogodila se opjevana pobjeda mladih od 3-0;  u toj utakmici briljirali su današnji prvotimci Kranjčar i Pranjić). Englezi su nam uzeli i mjeru na EP u Portugalu (skupina), a onda dolazi Bilićeva era i dvije naše pobjede zaredom: 2-0 u Zagrebu (šifra Robinson i krtica) te sjajnih 3-2 na Wembleyu (šifra McClaren i kišobran). Nakon tih dviju pobjeda stiglo je i bolno prizemljenje u vidu 1-4 na Maksimiru, kad su temeljito protreseni temelji puta u Južnu Afriku. Skor je 3-1-2, 3 pobjede Engleza, 1 remi i 2 naše pobjede.

Je li večeras povijesna utakmica? Rekao bih da nikako nije. Pobjeda ne osigurava ništa, poraz ne znači kraj svega. Osim toga, atmosfera oko reprezentacije je malo tugaljiva i nitko se odviše ne nada. Ako se ne ode u Afriku, krivnja za to bit će na 2 remija s Ukrajinom.

Dakle, danas je vrijeme za nogomet, a ne za matematike, kalkulacije, uspješne i neuspješne kvalifikacije.

Dodatak:

Utakmica je ipak bila povijesna - najteži poraz otkako je reprezentacije…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Razlozi za zabrinutost

Po povratku sa više ili manje zasluženog odmora u jučerašnje sneno poslijepodne mali nemir donijela su 2 teksta sjajnog T-Zombix-a:  Mailanje 1 i Mailanje 2. Često si volim zamisliti kako su moje aktivnosti na internetu prilično zaštićene jer nešto vremena trošim i na osiguravanje svog boravka na mreži, ali očito to baš i nije neki posao.

Dodatni uteg na stranu zabrinutosti je i taj da se u poslu vrlo često koristim emailom, puno više nego telefonom ili nečim drugim. OK, nije Outlook Express već pomalo arhaični, no ipak korisni Lotus Notes [ne verziju 8] na kojem vrlo često ne koristim opciju encrypt memo. Mailom često idu prilično osjetljivi podaci na koje bi neki vrlo rado bacili pogled.

Iako mi se ponekad čini da je do osjetljivih informacija ponekad vrlo lako doći i bez nekog posebnog poznavanja računalnih metoda (npr. u razgovoru ugodnom često se sazna sve i svašta). U više navrata sam u avionu sjedio pored nekog konzultanta ili sličnog poslovnjaka i nisam mogao ne vidjeti sadržaj monitora na laptopu. Jednom prilikom kraj mene je sjedio čovjek is McKinseya koji je (ne)namjerno prevario moju znatiželju koristeći presvlaku koja onemogućava škicanje iz velikog kuta, odnosno udaljenosti. Inače, o McKinseyu ima sjajan članak na Wikipediji.

Zombix je uglavnom uspio uzrokovati malu paranoju i zabrinutost i posijati malo straha – pričao sam danas sam prijateljem kod kojeg je postignut sličan učinak.

Nadam se i trećem dijelu…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

EXW, DDU, DAF ili ukratko – Incoterms 2000

Vrlo bitan pojam u bilo kakvoj logistici, špediciji, uvozu, prijevozu, domaćoj i međunarodnoj trgocvini jest Incoterms 2000 – set pravila, odnosno pojmova kojima se jasno definira koje su obveze, odnosno troškovi prodavatelja (tvornice, skladišta ili nečeg trećeg) i koje su obveze i troškovi kupca. Radi se o 13 pojmova čijim se navođenjem u dokumentaciji značajno olakšavaju i razjašnjavaju načini, odnosno metode koje koriste pojedine tvrtke koje prodaju svoje ili tuđe proizvode. Te je uvjete isporuke osmislio ICC, International Chamber of Commerce, poprilično velikog i vrlo bitnog udruženja na svjetskoj razini.

Bit ovih uvjeta je vrlo jednostavna i od veće je pomoći u trgovanju na svim razinama. Primjerice, tvrtka A želi naručiti 10 bačvi strojnog ulja; dobiva ponude iz tvornice B i C; prva je jeftinija, ali označava uvjete isporuke sa EXW; druga je skuplja, ali uvjeti dostave su DDP. Vrlo lako bi se moglo odlučiti za ponudu tvornice B, ali uvjet EXW ili Ex Work znači da je jedina obaveza tvornice proizvesti ulje i učiniti ga dostupnim za preuzimanje (u svom skladištu, npr.) – sve ostale troškove (utovar na kamion, trošak prijevoza, trošak carine i uvoza, trošak istovara) pokriva kupac. Na suprotnoj strani leži DDP ili Delivery Duties Paid koji sve troškove prebacuje na stranu tvornice, a kupac samo treba preuzeti robu. Dakle, uz ponešto istraživanja moglo bi se ispostaviti da je tvrtka C ipak jeftinija.

Naravno, ovo je potpuno fiktivan slučaj i u stvarnosti uvijek postoje i dodatni uvjeti uz jedan od 13 uvjeta isporuke robe, a te detalje dogovaraju direktno tvrtke uključene u proces trgovanja.

Taksativno, radi se o sljedećih 13 načina, podijeljenih u 4 skupine: E, F, C, D (prema početnom slovu troslovne kratice):

  • EXW EX WORKS (named place)
  • FCA FREE CARRIER (named place)
  • FAS FREE ALONGSIDE SHIP (named port of shipment)
  • FOB FREE ON BOARD (named port of shipment)
  • CFR COST AND FREIGHT (named port of destination)
  • CIF COST, INSURANCE AND FREIGHT (named port of destination)
  • CPT CARRIAGE PAID TO (named place of destination)
  • CIP CARRIAGE AND INSURANCE PAID TO (named place of destination)
  • DAF DELIVERED AT FRONTIER (named place)
  • DES DELIVERED EX SHIP (named port of destination)
  • DEQ DELIVERED EX QUAY (named port of destination)
  • DDU DELIVERED DUTY UNPAID (named place of destination)
  • DDP DELIVERED DUTY PAID (named place of destination)

Dakako, tko što plaća direktno znači i tko preuzima kakav rizik. U svojoj se praksi najčešće susrećem sa EXW i DDU načinom isporuke; EXW slučaj se pokriva uslugom logistike od posebne tvrtke koja ima korporacijski ugovor i nešto bolje cijene nego što bi se mogle dobiti na slobodnom tržištu obzirom na našu veličinu. Isto tako, ugovor omogućava i neke aranžmane kako bi prijevoz robe bio optimalan (npr. veličina kamiona obzirom na robu i tekuće narudžbe). Inače, logistički pokriti proizvod koji se sastoji od dijelova iz više tvornica (5-6) nije nimalo jednostavno; nužno je imati svojevrsne hub-ove za centraliziranje; ponekad zna biti pomalo smiješnih situacija (npr. tvornica je bliže 3-4 puta mjestu isporuke nego centralni hub, ali roba prvo ide tamo, pa tek onda na mjesto isporuke). Upravo ovdje je finalni proizvod najčešće isporučen kao EXW jer bi količina administracije za tvrtku koja izvozi u 50+ zemalja premašivala višestruko proizvodni sektor.

Incoterms 2000 (autor: Robert Wielgorski)

Incoterms 2000 (autor: Robert Wielgorski) - preuzeto s Wikipedije

Poveznice:

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)