Po povratku sa više ili manje zasluženog odmora u jučerašnje sneno poslijepodne mali nemir donijela su 2 teksta sjajnog T-Zombix-a:  Mailanje 1 i Mailanje 2. Često si volim zamisliti kako su moje aktivnosti na internetu prilično zaštićene jer nešto vremena trošim i na osiguravanje svog boravka na mreži, ali očito to baš i nije neki posao.

Dodatni uteg na stranu zabrinutosti je i taj da se u poslu vrlo često koristim emailom, puno više nego telefonom ili nečim drugim. OK, nije Outlook Express već pomalo arhaični, no ipak korisni Lotus Notes [ne verziju 8] na kojem vrlo često ne koristim opciju encrypt memo. Mailom često idu prilično osjetljivi podaci na koje bi neki vrlo rado bacili pogled.

Iako mi se ponekad čini da je do osjetljivih informacija ponekad vrlo lako doći i bez nekog posebnog poznavanja računalnih metoda (npr. u razgovoru ugodnom često se sazna sve i svašta). U više navrata sam u avionu sjedio pored nekog konzultanta ili sličnog poslovnjaka i nisam mogao ne vidjeti sadržaj monitora na laptopu. Jednom prilikom kraj mene je sjedio čovjek is McKinseya koji je (ne)namjerno prevario moju znatiželju koristeći presvlaku koja onemogućava škicanje iz velikog kuta, odnosno udaljenosti. Inače, o McKinseyu ima sjajan članak na Wikipediji.

Zombix je uglavnom uspio uzrokovati malu paranoju i zabrinutost i posijati malo straha – pričao sam danas sam prijateljem kod kojeg je postignut sličan učinak.

Nadam se i trećem dijelu…

No related posts.