Jedna do dvije šalice dnevno jest mjera u mom slučaju. Znam si šalicu instanta ili moka-kave napraviti kod kuće, no užitak je otići i u manji kafić u kvartu, bez velike gužve i prelistati novine uz espresso (kratki ili produženi), latte, macchiato i slično (moram prenijeti link na sjajan tekst s odličnim ilustracijama o vrstama kava: Coffee drinks illustrated). Navedeno je posebna mantra na slobodan dan, negdje oko 9 ujutro, nakon doručka.
Nažalost, često se po kafićima pije loša kava - espresso koji ima talog kao slaba turska kava, pregrijano mlijeko, rijetka pjena cappuccina, gorčina kao da je iz iste mjerice napravljena već treća kava, okus po “zagorenoj kavi”. Često niti cijena nije posebna garancija da će kava biti dobra - osobno sam bio i u lijepom broju kafića gdje produženi espresso nisam platio više od 4 kune, a bio je prilično bolji od nekih koji su bili i po dvostruko skuplji i navodno prestižnim kafićima. Primjerice, jednu od najboljih espresso kava pio sam za svega 5 kuna u Zagrebu na Cvjetnom naselju, dok sam ponegdje znao ostaviti i dvostruko više, a da bi kava imala okus razrijeđenog instanta.
Kada se zaputim van granica, gotovo uvijek popijem kavu u Starbucksu, Coffe Shop Companyu ili Cafe Nerou, no ne mogu reći da previše opravdavaju cijenu koja je nerijetko barem 2 €; kava nije loša, no nije ništa posebno; baš me zanima hoće li Starbucks (za kojeg se priča da će doći u jedan trgovački centar koji se trenutno gradi u metropoli) zaživjeti nakon početne euforije.
Ovdje bih volio dati i jednu preporuku - kava u novootvorenom kafiću i restoranu Lobby u neboderu na početku ulice Ivana Lučića u Zagrebu - služi se posebni Franckov espresso (na čijim se stranicama može pročitati o čemu sve ovisi pravljenje dobre kave) - isprobao sam nekoliko vrsta i sve su bile odlične, a i količina je za pohvalu (za usporedbu s nekim obližnjim mjestima, dobije se više i bolje za istu cijenu). Cijena jest nešto viša od prosjeka (9 kuna za kavu s mlijekom ili capuccino), no mislim kako se isplati. Čitav se prostor nalazi u prizemlju (ime sve govori), a ne na vrhu nebodera - možda je tako i bolje, jer bi kava uz takav pogled zaista bila predobar razlog za izbjegavanje radnih obaveza…
Koliko ti plaćaju za reklamu?
@Dado, ni kavu niti klopu; ovo je svojevrstan pro bono
Ja uvijek volim na mail primiti dobru foru, a istodobno sam alergičan na forwarduše tipa lanci sreće, razna spasenja, pps-ovi s djecom koja bi valjda trebala biti slatka, te s isto takvim mačkama i psima… Uglavnom, navikao sam prvi put kad mi netko pošalje neko takvo sranje, odmah zamoliti tu osobu da to više nikada ne napravi te obrazložiti svoje razloge. Za sada taj sustav funkcionira (ili su se ljudi zasitili gluposti pa i inače ne šalju te debilane).Glede ovog forwarda o paklu: pročitao sam do sada nekoliko verzija, ali su sve bile na engleskom i ni u jednoj nije bilo djevojke. Valjda zaista postoji puuuno varijanti.
Za Bestselerom i ja žalim. Volio sam to mjesto.
Komentar je objavljen ovdje.
Krivi post, sorry. Kopirat ću na pravi, a ovdje obriši ako želiš.
Nema problema, napravit ću edit
(Evo sad i komentara koji je namijenjen ovom tekstu.)
Kava! Kava! Kava!
Počelo je davno vjerojatno iz pokušaja da se bude odrastao i to s bijelom kavom. S vremenom mi je to postalo previše tekućine u šalici. I ne samo to, pjena me je posebno nervirala, a konobari redovito izignoriraju želju za bijelom kavom bez pjene. Stoga sam se preko “kave s deci” (kava s deci mlijeka - to je nešto na pola puta između velikog macchiata i bijele kave)u riječkom studenstskom domu prebacio na veliki macchiato. Već mi je tu mlijeko postalo dodatak kavi, a ne obrnuto. No, u jako puno kafića sam umjesto duže kave s nešto mlijeka u velikom macchiatu dobivao neku juhu od kave u boji bljuzge. Skužio sam da ih mogu natjerati da mi daju pravu kavu, a ne juhu ako ih natjeram da mi svega skupa daju manje. Poslijedica, počeo sam naručivati mali maccihato. Istovremeno sam doma nekako izašao iz faze instanta (koja je, priznajem, viša bila ogledalo lijenosti za kuhanjem kave nego stvarnog oduševljenja jacobs aromom) i kupio si Bialetti moku 3. Naravno to nije za tri nego dvije osobe (i to za kratku kavu po hrvatskim kriterijima) pa mi taman bude za ujutro prije, a ponekad ostane i za nakon posla (na poslu, naravno, pijem espresso u kantini (u vidu malog macchiata naravno; nisam izbacio mlijeko)). Počeo sam probavati razne vrste kave da bih ustanovio koja mi savršeno paše i do sada isprobao nekih 6 ili 7 vrsta bez konkretnijih zaključaka . Zadnje novost je zapravo stara vijest: macchiato je puno bolji s punomasnim mlijekom, pa sad planiram kupovati ‘z bregov 3,5 za u kavu (i za u kruškovac!) i 1,5% za ostalu potrošnju.
Teorija za kraj: cijena kave u kafićima nema ama baš nikakve veze s kvalitetom iste. Normativ za kavu je 7 grama što znači da se od kile kave može skuhati nekih 140 kava. Čak i kad bi kafići kupovali neku ekstremno skupu kavu od 140 kn/kg, cijena kave u kavi bi bila 1 kn (a u stvarnosti je 30-ak lipa). Dodajmo na to potrošnju struje aparata i jedan šećer, vodu i struju koja se potroši za pranje šalice nakon i cijena i dalje nikako ne prelazi 2 kn. Sve preko toga ide na uslugu i na amortizaciju aparata. Ziher nema malog ugostitelja u Hrvatskoj koji zna koji mu je udio troška amortizacije aparata u jednoj kavi a i kad bi bilo takvih, zasigurno ne bi mogla iznostiti puno jer je broj kava koji jedan pararat može napraviti ogroman pa je jedinični trošak nizak usprkos visokom početnom ulaganju. Stoga, razlika između cijene kave koja košta 5 kn u nekoj radničkoj menzi ili 25 kn u bezobraznom rovinjskom kafiću nema nikakve veze s kvalitetom same kave.
@Rock, sjajno, ovaj bih komentar mogao objaviti ovdje kao zaseban tekst
Jest, kava s mlijekom puno je bolja s masnijim mlijekom, a kako ja volim zapjenjeno mlijeko jednako kao i nezapjenjeno, koristim Vindijino vrhnje za kavu koje se da zapjeniti u kućnoj radinosti na razinu najboljeg rezultata u nekom dobrom kafiću (10% masti ipak nije za baciti).
Teorija ti nikako nije teorija, već apsolutno dokazan zakon koji se jasno očituje u velikom broju kafića oko nas (odbacimo priče o sivoj ekonomiji i eventualna pranja novca) - ne zove se kafić bezveze tako. Primjerice, za jedan sam studentski kafić u blizini jednog fakulteta znao sve detalje poslovanja: kg kave koštao je nekih 100 kuna, najjeftinija kava (bez mlijeka i ikojeg drugog dodatka) koštala je 6 kuna; u tom su kafiću iz 1 kg kave pravili nekih 100 do 120 kava (neke su propadale ili nisu bile naplaćivane), što daje minimalan prihod od 600 kuna po kilogramu. Jedan kafić koji se nalazi u blizini 3 fakulteta zasigurno prodaje 100 kava dnevno.
Stoga, cijena kave u našim uvjetima praktično (ne i teorijski) nikada nema veze s kvalitetom kave i tu odmah supotpisujem tvoj teorem.
ovdje bih još dodala osvrt na mućkalice (Nes, Jacobs i slič.), tj. pripremanje istih.
onim konobarima koji donesu nesmućkanu mućkalicu (a.k.a. mlijeko ili nedajbože vodu u kojeg su samo isuli sadržaj vrećice ni ne promiješavši, ostavivši sadržaj da pluta na površini) i nakon toga to “zadovoljstvo” naplate od 10 do 15 kuna, ovisno o lokaciji (a postulat je, prema iskustvu, što bolja lokacija, to gore mućkanje, to više para), trebalo bi slomit prste jer su lijene barabe.
(znam da će neki radit face i reć da je ovdje riječ o KAVAMA, ali i ovo su neke vrste kava, koje ja posebice volim popit navečer ili ako sam taj dan već u sebe sasula dovoljnu količinu kofeina, so gimme a break)
@Ire, iako to možda nisu one prave kave, mogu se slobodno tako voditi i ja ne pravim neku veliku razliku - tim više što često dobijem puno bolji instant u kafiću nego espresso, koji je sav spaljen i prepaljen parom do razine apsolutne gorčine i bljutavosti.
Inače, negdje zaista previše oderu za Nescaffe - valjda je to pakt s prodavačima espresso aparata - ne bi imalo smisla da espresso iz aparata koji se mahom dobije na korištenje (ukoliko se naručuje određena mjesečna količina kave) bude skuplja od Nessa i sl., za kojeg se mlijeko ili voda zagriju na tom istom aparatu…
Pomalo kasno dajem komentar (ali ne prekasno) jer sam tek nedavno naletio na blog, ali volio bih nešto reći na tu temu.
Potpisujem sve što su ostali komentirali i sam autor bloga…Volim uživati u kavi i prerađevinama od kave, ali mislim da se kod ispijanja kave NIKADA ne odnosi na konzumiranje određene tekućine crne boje sa određenim postotkom šećera i određenom količnimom mlijeka…Nego je riječ o trenutku koji smo posvetili sebi, prijateljima gdje je kava samo kao katalizator dobrog osijećaja i ulaznica za uživanje u životu..barem ja tako gledam..za mene to nikad nije “popiti nešto”..a tu nema veze niti brzina niti način konzumacije, jer je meni nekad “gušt” popiti coffee2go kada šetam nego da sjedim u nekoj zapušenom bircu…Poanta je…kava je više od pukog ispijanja nečega što netko nabrzinu spravi i nepromiješa kako je primjetila Ira…I nadam se da će se barem neke stvari promjeniti ulaskom u EU…
@Panon, nikad nije kasno za komentar.
Jest, kava je svojevrsni ritual i ne predstavlja samo “piće” već i podosta drugih stvari. Valjda neće masovno zavladati instanti kada zađemo u EU, meni bi falio espresso