linus[ov blog].info

Sjeća li se netko Nicka Leesona? Da, to je upravo onaj kojeg je uprizorio Ewan McGregor u filmu Rogue Trader, a u kojem je holivudski prikazano kako je spomenuti čovjek u potpunosti upropastio Barings banku koja je postojala od 1762. do 1995., kada je bankrotirala. Nakon toga prodana je za 1 funtu ING-u. Zanimljivost u tom slučaju jest kako je jedan čovjek uspio trgovati s tolikim svotama novca (govori se o gubitku od gotovo 1 milijardu funti) bez da je itko posumnjao sve dok nije bilo prekasno. O tome svemu je napisana i knjiga čiji je autor sam Leeson. On je danas slobodan čovjek, ponovno oženjen i piše knjige. Nije u zatvoru zbog bolesti (obolio je od raka) i poživio je duže no što su mu 1999. predviđali.

Ovih je dana oživjelo sjećanje na Leesona i to zbog egzibicije Jeromea Kerviela, čovjeka koji je uspio jednu veliku francusku banku dovesti u opasnost od preuzimanja napravivši joj gubitak od 5 milijardi eura, i to u trgovanju vrijednosnim papirima. I u ovom slučaju povela se sumnja kako je jedan nožepozicionirani službenik koji nije posebno talentiran trgovac u tolikoj mjeri iskoristio neke eventualne propuste u unutrašnjim kontrolnim sustavima banke, a da to baš nitko nije primijetio. U ovom slučaju prilično stoji tvrdnja svih onih koji kažu da je u stvari Kerviel bio nedirnut sve dok je donosio dobit (priča se da je zaradio oko 1 milijardu 2006.) i da je “pao” tek kad je doveo banku na put bankrota. Još jedna filmska priča, no sada Kerviel viče kako neće biti žrtveno janje - očito, za razliku od Leesona, ne želi pasti sam.

Napamet mi pada i nadaleko poznata afera o propasti Enrona, o kojoj je snimljen dokumentarac Smartest Guys in the Room, u kojoj su iznesene neke nevjerojatne činjenice kako se poslovalo u SAD sve do 2001., kada je donesen Sarbanes-Oxleyev zakon koji je u mnogim stvarima bitno otežao kriminal i nepošteno, odnosno nezakonito poslovanje, iako ima i dijelova koji su pogodili kompanije koje zakonito posluju otežavajući im rad zbog više administrativnog posla. Inače, dokumentarac je odličan i preporučam ga. Naravno, Enron nije bio usamljen, bili su tu još Tyco International i WorldCom. O propasti Enrona snimljen je i igrani film, The Crooked E: The Unshredded Truth about Enron; ne toliko komercijalan i popunjen zvijezdama, predstavlja priču iz pogleda zaposlenika koji su do zadnje sekunde vjerovali u oporavak tvrtke (njih 25 000 ostalo je bez ijednog dolara iz mirovinskog fonda u kojeg su godinama uplaćivali).

Još krajem osamdesetih i početkom devedesetih vrtjela se afera o Michaelu Milkenu, kralju junk obveznica, koji je na kraju suđenja u kojem je proglašen krivim platio kaznu od 600 milijuna dolara! O ovome preporučam guglanje, jer su brojke i razmjeri afere jako veliki. Možda je i nepošteno sve nazivati prijevarama jer očito one samo izbijaju kada se događaju gubici i propasti, dok se u slučaju dobiti i uspjeha sve proglašava “uzornim poslovanjem” i “senzacijom”…