Arhiva u kategoriji 'Znanje i znanost'

Kartica teksta

Često se u tisku, na webu i na razim drugim mjestima može naići na pojam kartica teksta. Osobno, bio sam dugo u neznanju što je to točno (nije pretjerano pohvalno). Prije nekoliko godina odguglao sam pojam i naišao sam na definiciju kartice na stranicama jedne prevoditeljske agencije (link sam zagubio i ponovno traženje nije baš rezultiralo uspjehom). Zapamtio sam kako je jedna kartica teksta 1800 znakova sa prazninama.

Na stranicama Društva hrvatskih prevoditelja nalazi se sjajan tekst “Što je to AUTORSKA kartica?”, gdje je lijepo objašnjeno odakle se došlo do broja 1800:

U tipografskome smislu kartica teksta je šesnaesti dio autorskoga arka, a arak se sastoji od 30.000 grafičkih znakova bez obzira na bjeline između znakova i prazne prostore na početku i završetku retka, naslove svih vrsta, potpise ispod slika, bilješke, formule i sl. Dakle, jedna GRAFIČKA kartica trebala bi se sastojati od 1875 znakovnih mjesta, pri čemu se u praksi radi lakšega računanja uzima brojka od 1800 znakovnih mjesta.

Kod izračunavanja količine obavljenoga posla, dakle kod obračuna broja AUTORSKIH kartica, dolazilo je do nepodudarnosti (osobito kod tekstova s nestandardnim prijelomom) i problema s obračunom koji su uvijek završavali nagodbom koja nije nimalo oštećivala autora ili prevoditelja stručnoga teksta. Tako je u praksi na temelju “običajnoga prava” stvorena autorska (obračunska) kartica.

Pravi problemi javili su se s uvođenjem računala i računalnoga ispisa stranica, jer su neki (osobito mlađi) izdavači počeli na autorsku karticu kao obračunsku jedinicu, ne poštujući realnost, mehanički primjenjivati podjelu novoga kompjuterskoga zbroja slovnih mjesta i razmaka, ili čak bez njih, sa starom tipografskom veličinom od 1800 znakova. Na taj su način autori za istu količinu teksta kao nekada zakidani za 22% do 32% u obračunu.

Pojava računala i MS Office-a definitivno je unijela jedan određen kaos jer je odjednom raznorazno publiciranje postalo vrlo jednostavno (sa puno preskakanja u učenju), pa su tako kartice teksta postale stranice.  Nadalje, autor teksta posebno se osvrće na problematiku prebrojavanja znakova u računalnom programu i sugerira tri metode brojanja znakova i određivanja veličine kartice teksta, prema pre-definiranoj kartici nastaloj na temeljima analize prevođenih tekstova, svakako zanimljivo za pročitati.

Tekst mi se svidio jer implicitno govori i o problemu ljudi koji posjeduju neko znanje i trebaju ga naplatiti; često se dobiva reakcija od strane kupca o skupoći i kako je netko drugi jeftiniji. Tada slijede argumenti koji čvrsto podupiru cijenu, no kupca to vrlo često ne zanima (nedavno sam bio na maloj edukaciji gdje je prezentiran podatak kako je na više od tri četvrtine prodaja cijena glavna stvar oko koje se pregovara i praktično jedini kriterij - zašto to baš nije dobro, imam namjeru opisati u zasebnom tekstu; ovaj tjedan sam na putu i posao malo pritišće, pa su blog aktivnosti malo smanjene).

Fakulteti i diplome

Završiti faks ponajprije je stvar velikog strpljenja i volje, bez obzira što netko mislio o našem sustavu školovanja - koje možda nije najbolje, ali svakako nije ni najgore. Često se čuju rasprave i svađe kako je neki faks teži ili lakši, kako se s nekim fakultetom bolje zarađuje, s nekim lošije, s nekim ima puno mogućnosti u poslu, s nekima ima relativno malo.

Principijelno, smatram kako fakultet ne daje znanje s kojim je moguće dovijeka raditi, već daje jedan solidan temelj za usvajanje novih znanja, tj. stvara određen način razmišljanja. Upravo je to bitno za razlučivanje i kritično razmišljanje, jer nije sve što se čuje na faksu svetinja i neoboriva činjenica.

Često je na putu prema diplomi potrebna svo strpljenje svijeta: uz nezaobilazno učenje i predavanja, tu su i administracija, asistenti, profesori, profesorice, docenti, docentice, referade, oglasne ploče, rokovi, prijave ispita i more drugih sitnica koje je potrebno iskoordinirati kako bi vrijeme od upisa do datuma diplomiranja bilo optimalno iskorišteno.

Ključna stvar, po mom mišljenju, svakako je kava u pauzama (ovo shvatiti malo preneseno), jer se tako vrlo efikasno može uštedjeti vrijeme - dobiješ neku skriptu ili knjigu u ruke, objasni ti se neki kompleksni zadatak, čuješ nečija iskustva iz prve ruke (iako uvijek svačiju priču treba uzeti s rezervom), saznaš na što trebaš obratiti pozornost - uglavnom, velike neformalne konzultacije. Na kraju krajeva, ti kontakti i prijateljstva znaju prilično potrajati jer ipak su sve to ljudi koji su u istoj branši.

Ovim putem prenio bih i čestitke jednoj vrlo mi dragoj osobi koja je danas stavila točku na i na spomenuti put od upisa do diplome i sada mi preostaje držati joj fige da što brže počne kapitalizirati svoje znanje, u što nikako ne sumnjam!

Helvetica

Ovih sam dana u sitnoj gužvi s poslom i s fušem, pa ne stignem pisati koliko bih želio, a tema zaista ima: od sportskih do svakodnevnih političko-gospodarsko-društvenih. Ono što mi zaokuplja pažnju ovih dana, uz posao, jest dokumentarni film Garya Hustwita o vrlo poznatoj i raširenoj tipografiji, odnsno tipu slova zvanom Helvetica (sjetite se toga kad vidite automobil marke Saab ili Toyota, motocikle Aprillia i Kawasaki, Parmalat, Tupperware…).

Dokumentarac je sjajan i preporučio bih gledanje svakome tko ima priliku. Kao mali hommage 50. obljetnici stvaranja Helvetice i ovaj komad teksta napisan je tom vrstom pisma. Film je već neko vrijeme u optjecaju, no ne znam koliko ga se imalo prilike vidjeti u nas.