Arhiva u kategoriji 'Zemljopis'

Ruši li se stadion u Maksimiru?

Napisao
linus.broj.dva
,
23.10.2007.
,
u Građevine, Sport i Zemljopis
. 12 komentara

Jutarnji list donosi članak o (navodnoj) odluci kako će se rušiti stadion u Maksimiru. Kako je prošli i pretprošli tjedan kroz medije prostrujala informacija da za dovršenje maksimirske “hrpe betona” treba izdvojiti oveću količinu novca, proradilo je i ekonomsko razmišljanje (uz predizborno-političko) u glavi prvog čovjeka Zagreba - zemljište na kojem je današnji stadion ionako je prevrijedno i njegovom prodajom bi se čak i zaradilo, uz izgradnju novog stadiona na nekom drugom mjestu.

Kao građanin Zagreba složio bih se odmah s ovom odlukom i zaokružio bih “da” na eventualnom referendumu. Nekoliko je razloga:

  • na dovršetak stadiona se čekalo predugo; postojala je i pauza kada se nije ništa radilo
  • današnji je stadion ruglo Zagreba koji teži biti euro-metropola; uz dosta drugih stvari nema ni pošten stadion
  • čak su i pojam-za-enciklopediju tradicionalisti Englezi srušili stari Wembley i sagradili novi (doduše, na istom mjestu, no ta je lokacija gotovo pa idealna u Londonu) - što i m je zasigurno bilo isplativije no obnavljati stari
  • novi bi stadion mogao početi donositi i neke novce iako mi se to još uvijek čini znanstvenom fantastikom u nas
  • uz Dinamo, i Zagreb bi mogao igrati na ovom stadionu; ako isti objekt dijele Milan i Inter, ne vidim razloga (osim političko-ekonomskog) da ne bi tako bilo i ovdje

Razloga je još, no ovi su mi nekako prvi pali napamet. Naravno, stadion nije najnužnija potreba grada, no trebat će ga sagraditi prije ili kasnije; hoće li to biti megalomanski projekt ili građevina prilagođena Zagrebu sasvim je drugo pitanje i na njega utječu brojne okolnosti.

Jedino što mi u ovom trenutku pada napamet kao prepreka jest to kako je sadašnji stadion Dinamo (kako mu je i službeno ime; to je ime dobio još prije 2000. i promjene imena; to mu je dodijelila tadašnja vlast u Zagrebu koja je bila oporba na razini države) jest zaštićeni spomenik kulture (ako se ne varam nisam se prevario, stadion je zaštićen još 1985. zbog Univerzijade, makar je i tada bilo povreda te odluke, a 1997. neki su arhitekti prosvjedovali zbog nove povrede).

Najveći svjetski stadioni - Velký strahovský stadion

Napisao
linus.broj.dva
,
21.10.2007.
,
u Građevine, Sport i Zemljopis
. 0 komentara

U posljednje vrijeme teško mogu pobjeći od sportskih tema, a nije ni da se nešto posebno trudim. Biti sportski novinar ili komentator osobno mi je idealno zanimanje i nejasan mi je odnos naših “komentatorskih perjanica” jer je njihovo poimanje i praćenje sporta zapelo negdje u sedamdesetima, kada je bilo potrebno čitati broj dresa igrača koji u tom trenutku ima loptu i izgovarati njegovo ime. Tko je ikad bio na stadionu, posebice nogometnom, vrlo dobro zna kako se tada vidi puno više nego na TV prijenosu i kako nabrajati očito tv-gledateljstvu u doba praćenja utakmica s 20 kamera baš i nema smisla.

strahov.jpgNo, tema ovog teksta jest Velký strahovský stadion, odnosno stadion Strahov u Pragu. Ovdje će sam tekst biti nešto drukčiji jer sam imao priliku otići na stadion (i to ciljano). Monumentalno zdanje na brdu Petřín prava je relikivija soc-realističke gradnje. Sve je mahom u asfaltu i betonu i djeluje prilično sivo, a blizu njega je i hostel, u jednoj od niza potpuno istih zgrada, kako bi dojam bio potpun (klik za veću sliku - otvara pop-up prozor). Autobusna linija koja vodi natrag u centar prolazi kroz dio grada napučen vilama i rezidencijama; očito je i u Pragu brdo ekskluzivno mjesto stanovanja. Blizu samog stadiona par je modernih zgrada (u nas ih zovu urbanim vilama), tako da se na jednom brdu zaista spajaju kapitalizam i socijalizam, barem kroz gradnju.

Ukoliko se ide prema stadionu od centra Praga, put je zaista reprezentativan (na brdo se može popeti uspinjačom ili pješke kroz park). Na tom brdu je i Rozhledna tj. vidikovac, vrlo sličan Eiffelovom tornju u Parizu (visina Rozhledne jest 60 m, ali zbrojena s nadomorskom visinom na kojoj se nalazi, dobiva se visina baš Eiffelova tornja). Tu je i nekoliko vrtova, kojih zaista ima u izobilju u Pragu.

Kako sam već ranije pisao, stadion je sagrađen 1926., 1932. je dobio betonske tribine, a moderniziran je u nekoliko navrata 1948. i 1975, kada je dobio svoj današnji izgled. Kao takav predstavlja najveći stadionski objekt na svijetu. Na njem se nikad nisu igrale službene nogometne utakmice, jer je površina koju obrubljuju tribine nešto veća od 300×200 metara (dok je nogometno igralište 105×70 metara - što je gotovo 9 puta manje). Na njemu su održavane velike sinkronizirane gimnastičke vježbe, odnosno gimnastički sletovi pod imenom Spartakijada, i to svakih 5 godina od 1955. 1985. održana je posljednja. Bilo je i nekoliko moto-utrka u šezdesetima.

Danas ovaj stadion koristi praški nogometni klub AC Sparta, koji je i obnovio kompleks 2002. za 256 milijuna kruna, što je nešto više od 60 milijuna kuna. Ukupno je 8 igrališta (6 velikih i 2 za futsal, tj. mali nogomet), dva restorana, konferencijska sala i svi ostali sadržaji potrebni jednom trening-centru (službena stranica).

Odmah kraj Strahova (lijevo na satelitskoj slici) je i AXA Arena na kojoj igra AC Sparta. Početkom devedesetih na Strahovu je održano nekoliko koncerata, među ostalima bili su to Pink Floyd (7.9.1994.), Rolling Stones (čak dva puta, 18.8. 1990. i 5.8.1995., preko 100 000 ljudi oba navrata), U2 (14.8.1997.) i drugi.

Stadion je bio korišten vrlo rijetko i oduvijek je poput bijelog slona - praktično ga se ni za što nije moglo iskoristiti i dan-danas najviše “služi” kao spomenik nekadašnjim vremenima, sve dok nije preuređen u trening-centar.

Monumentalnost mu se može vidjeti na slijedećim fotografijama:

Izvori na web-u:

Panoramio

Napisao
linus.broj.dva
,
20.10.2007.
,
u Internet, Zanimljivosti i Zemljopis
. 0 komentara

stagalj.jpgPosljednjih tjedana i mjeseci i previše internet-prometa, a i vremena trošim na Google Earth i Panoramio. Mislim da mi niti godina dana ne bi bila dovoljna za pokriti sve potrebe moje znatiželje - Bajkalsko jezero, Bora-Bora, Havaji, Ognjena zemlja i još barem 50 drugih lokacija. Sve što sam kao klinac gledao u atlasima i knjigama, sada je dostupno barem virtualno, kad već nije u stvarnosti. Jest, možda se gubi draž što nestaje maštanje o svim tim mjestima, no kadrovi ulovljeni fotoaparatom zaista su impresivni.

Ova fotografija me podsjetila na vrijeme dok sam bio klinac - osnovna škola i nadnaravno-halucinirajuća pripovijetka Čardak ni na nebu, ni na zemlji. Bila je to priča koja je u očima učiteljice bila neopisivo važna, iako mi je i dan-danas nejasno zašto je to tako bilo.

Klikom na fotografiju lijevo, otvara se pop-up prozor s većom varijantom (1600×1200). Ovaj trenutak zabilježio je Kyryl, blizu Odese u Ukrajini (foto na Panoramio).